Subscribe
Godišnji govor o stanju Unije predsjednika Europske komisije jedan je od najznačajnijih događaja u europskom političkom kalendaru, koji služi kao strateška sinteza i smjer za politike EU u nadolazećim mjesecima. U najnovijem govoru Ursule von der Leyen bavila se pitanjima međunarodne i domaće važnosti koja utječu na cijelu Uniju, od rata u Ukrajini i podrške Kijevu do složene izraelsko-palestinske situacije. Također se osvrnula na pitanja poput europske sigurnosti, zajedničke obrane, ekološke tranzicije i strategija za smanjenje energetske ovisnosti o vanjskim fosilnim gorivima. Više od konkretnog sadržaja, govor je istaknuo mnoštvo tumačenja i reakcija u različitim političkim obiteljima Europskog parlamenta. Ove reakcije ne samo da odražavaju raspravu o specifičnim izborima, već odražavaju i dublje napetosti unutar institucionalne arhitekture Unije, povezane s ukupnom vizijom europske geopolitičke uloge, njezinom sposobnošću za samoobranu i budućim smjerom ekonomskih i ekoloških politika. U tom kontekstu, govor von der Leyen služi kao odraz proturječnosti i konvergencija između političkih skupina, ističući kako europska kohezija ostaje delikatan cilj, još uvijek djelomično nekonsolidiran unatoč pozivima na jedinstvo i kolektivnu odgovornost.
PODRŠKA UKRAJINI I PODJELA IZMEĐU EUROPEJANACA I SUVERENISTA
Jedna od najrazmatranijih točaka govora odnosi se na predanost Europske unije Ukrajini. Von der Leyen ponovila je potrebu za političkom, ekonomskom i vojnom podrškom Kijevu, predlažući inovativne mjere poput korištenja prihoda od zamrznute ruske imovine. Političke obitelji koje podržavaju Komisiju – Narodna stranka, socijalisti, liberali i Zeleni – pozdravile su ovaj pristup, videći ga kao znak odlučnosti i zajedničke odgovornosti. Euroskeptične i krajnje desne snage, s druge strane, izrazile su snažno protivljenje. Odsutnost njihovih predstavnika iz dvorane, osim nekoliko članova poput njemačkog AfD-a, bila je jasan politički gest neslaganja. Iznesene kritike odnose se na ekonomske i geopolitičke rizike dugotrajnog angažmana u Ukrajini, koji te snage doživljavaju kao teret za europske porezne obveznike i kao izbor koji bi mogao uvući Europu u neželjeni sukob.
PROBLEM GAZE I UNUTARNJE PUKOTINE
U govoru je također posvećeno dosta prostora krizi na Bliskom istoku. Predsjednica je osudila Hamas i potvrdila svoju podršku rješenju o dvjema državama, uz prijedlog europskog mehanizma za obnovu Gaze. Ovi su stavovi dobili podršku umjerenih i progresivnih snaga, koje su ih protumačile kao pokušaj uravnoteženja podrške Izraelu s jasnim stavom u korist palestinskih prava. Međutim, postojalo je i neslaganje unutar proeuropskog tabora. Neki dijelovi umjerene desnice vidjeli su ove prijedloge kao rizik od diplomatskih trenja s Tel Avivom, a neke su skupine otvoreno osporavale ideju sankcija protiv ekstremnih izraelskih ministara i nasilnih doseljenika. Razlike koje su se pojavile u dvorani naglašavaju kako europska vanjska politika ostaje vrlo polarizirano područje, s poteškoćama u usklađivanju podrške sigurnosti Izraela s priznavanjem palestinskih težnji.
ZAJEDNIČKA OBRANA I ISTOČNI BOK
Još jedno središnje pitanje bila je europska sigurnost. Von der Leyen inzistirala je na potrebi jačanja zajedničke obrane i ulaganja u napredne alate za nadzor, poput izgradnje “zida dronova” za zaštitu istočnog boka. Stranke koje pripadaju takozvanoj “Ursulinoj većini” pozdravile su ove prijedloge, naglašavajući potrebu za većom europskom strateškom autonomijom unutar okvira NATO-a. S druge strane, nacionalističke snage optužile su predsjednika da želi povući Europu prema pretjeranoj militarizaciji, podređujući nacionalne interese zajedničkom programu koji se doživljava kao udaljen od prioriteta građana. Za te struje, jačanje europske obrane nije ništa više od načina da se opravda povećanje vojnih izdataka na štetu blagostanja i nacionalnog suvereniteta.
EKOLOŠKA TRANZICIJA I AUTOMOBILSKA INDUSTRIJA
Dio govora koji se odnosi na ekološku tranziciju, a posebno na automobilski sektor, istaknuo je još jednu liniju rasjeda. Von der Leyen ponovila je cilj da europsko tržište električnih automobila bude konkurentno, naglašavajući potrebu suprotstavljanja kineskoj konkurenciji. Ovaj stav pozdravili su Zeleni i progresivci, koji su ga vidjeli kao potvrdu europske predanosti borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, reakcije su bile opreznije među običnim ljudima, gdje i dalje postoji zabrinutost zbog utjecaja na industriju i zapošljavanje, posebno u zemljama s jakom proizvodnom tradicijom. Krajnja desnica, međutim, radikalno je osporila europsku zelenu strategiju, optužujući je da kažnjava građane visokim troškovima i ugrožava konkurentnost europskih tvrtki.
PRAVILA ODLUČIVANJA I IZDANJE JEDNOGLASNOSTI
Jedan od najosjetljivijih prijedloga koje je iznijela von der Leyen odnosi se na prevladavanje načela jednoglasnosti u vanjskoj politici, u korist glasovanja kvalificiranom većinom. Ovaj prijedlog pozdravile su federalističke i progresivne snage, koje ovu reformu vide kao neophodan alat za povećanje učinkovitosti Unije i njezine sposobnosti brzog reagiranja na krize. Međutim, reakcija vlada i konzervativnih stranaka bila je oštra, a ideja je protumačena kao izravan napad na nacionalni suverenitet. Izjave mađarskog premijera Viktora Orbána i slovačkog premijera Roberta Fica, iako neizravne, pojavile su se u dvorani kao glavne točke kritike predsjednika.
NEPOTJESNOSTI IZMEĐU POLITIČKIH SNAGA
Ništa manje značajan nije bio ni unutarnji sukob između glavnih europskih političkih obitelji. Vođa Europske pučke stranke, Manfred Weber, kritizirao je socijaliste zbog nedostatka odgovornosti u trgovinskim pitanjima i upravljanja transatlantskim savezima. Njegove riječi izazvale su trenutnu reakciju čelnice socijalističke skupine, Iratxe Garcíe Pérez, koja je optužila samog Webera da je glavna prepreka jedinstvu proeuropske većine. Ova razmjena optužbi istaknula je krhkost političke ravnoteže na kojoj se temelji sadašnja Komisija, pokazujući da podrška von der Leyen nije bez unutarnjih napetosti, posebno s obzirom na nadolazeće europske izbore. Govor Ursule von der Leyen jasnije je i oštrije nego prethodnih godina istaknuo duboke podjele koje prožimaju europski politički krajolik, ističući unutarnje napetosti između različitih političkih obitelji i teškoće prevođenja deklaracija o načelima u trajni, operativni konsenzus. S jedne strane, predsjednik Komisije snažno je naglasio važnost jedinstva i kohezije Unije suočene s globalnim izazovima, od podrške Ukrajini i upravljanja krizom na Bliskom istoku do izgradnje zajedničke europske obrane i ekološke tranzicije. S druge strane, reakcije parlamentarnih skupina pokazale su da su razlike i dalje duboke, s različitim stavovima o ključnim pitanjima poput sigurnosne strategije, vanjske politike, energetske politike i reforme pravila donošenja odluka Unije. Te su razlike istaknule kako europski projekt ostaje složen, fragmentiran i često osporavan, čak i među deklariranim zagovornicima integracije. Takozvana “ursulina većina”, iako postoji i formalno kohezivna, čini se da je prožeta unutarnjim proturječjima koja bi se mogla pojačati kako se približavaju europski izbori, otkrivajući napetosti između političkog realizma i idealističkih težnji u upravljanju zajedničkim izazovima. Osim službenih stavova, rasprava koju je izazvao govor naglašava potrebu za stalnim dijalogom i strateškim kompromisima kako bi se osiguralo da se inicijative koje je predložila Komisija mogu prevesti u konkretne akcije bez potkopavanja međunarodnog kredibiliteta Unije. U tom kontekstu, von der Leyenino vodstvo mjeri se ne samo njezinom sposobnošću da odredi smjer, već i njezinom sposobnošću posredovanja između različitih političkih vizija, jačajući imidž Europe kao koherentnog i odgovornog aktera suočenog s globalnim izazovima.