Subscribe
Nakon više od dva stoljeća nesvrstanosti, službeni ulazak Švedske u NATO 2024. predstavljao je značajnu prekretnicu u radikalno promijenjenoj međunarodnoj klimi. Ovu promjenu smjera potaknula je, posebno, rastuća percepcija prijetnje od Rusije, pojačana velikom invazijom na Ukrajinu 2022. U ovom novom geopolitičkom kontekstu, švedsko ponovno naoružavanje ne čini se epizodnom mjerom, već sastavnim dijelom dugoročne strategije.
ULAZAK U NATO KAO POVIJESNA CEZURA
Da bismo razumjeli trenutnu fazu militarizacije Švedske, bitno je krenuti od temeljne činjenice: prevladavanja povijesne neutralnosti. Ruska agresija protiv Ukrajine radikalno je promijenila europski strateški krajobraz. Uočeni rizik od eskalacije sukoba i rastuća vojna asertivnost Moskve naveli su i Švedsku i Finsku da napuste dva stoljeća neutralnosti kako bi osigurale kolektivnu zaštitu predviđenu člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Švedski parlament ratificirao je pristupanje međustranačkom većinom, što odražava konsolidirani politički i narodni konsenzus, potkrijepljen dokazima o novim geopolitičkim rizicima.
STRUKTURALNO NAORUŽAVANJE I POVEĆANJE VOJNIH IZDATAKA
Švedska nova obrambena pozicija temelji se na sveobuhvatnoj i progresivnoj strategiji ponovnog naoružavanja u skladu sa standardima NATO-a. Od 2020. godine, vojna potrošnja se već udvostručila i dosegla 2,4% BDP-a, ali navedeni cilj je dosegnuti 3,5% do 2032. godine. Ovo je jedan od najviših postotaka među državama članicama, što je opipljiv znak Stockholmove strateške predanosti Atlantskom savezu. Program ponovnog naoružavanja uključuje kupnju modernih sustava naoružanja – poput dronova, naprednog topništva, protubrodskog oružja i protuzračne obrane – kao i plan ulaganja u tehnološke i kibernetičke obrambene sposobnosti, bitne elemente modernog ratovanja.
VOJSKA USMJERENA NA AKTIVNO ODVRACANJE
Nova švedska obrambena strategija prekida s konzervativnim pristupom prošlosti i pomiče se prema logici aktivnog odvraćanja, temeljenoj na spremnosti i projekciji sile. Reorganizacija vojske prati revizija novačenja: ponovno uvedeno 2017. godine, sada uključuje ukidanje “pravila deset godina”, koje je utvrdilo maksimalni limit za opoziv regruta. Ove odluke odražavaju novu stratešku svijest: unatoč tome što ne graniči izravno s Rusijom, Švedska je geografski osjetljiva, kako kao potencijalni tranzitni koridor za NATO trupe u slučaju sukoba na Baltiku, tako i zbog kontrole nad otokom Gotland, ključnom točkom u Baltičkom moru.
POLITIČKA KOHEZIJA I POTPORA NARODA
Značajan element švedske politike ponovnog naoružavanja je snažan međustranački konsenzus koji uživa. Paket ponovnog naoružavanja koji je Parlament odobrio u lipnju 2025. također je dobio povoljno glasovanje socijaldemokratske oporbe, pokazujući nacionalno jedinstvo po pitanjima obrane. U eri obilježenoj političkom polarizacijom, ovo predstavlja snagu za Švedsku, omogućujući joj da se brzo kreće prema ostvarenju svojih strateških ciljeva bez neizvjesnosti tipičnih za druge nacionalne scenarije.
ZNAČAJNA TRANSFORMACIJA
Ulaskom u NATO, Švedska se brzo rekonfigurira u potpuno integriranog igrača u euroatlantskoj sigurnosnoj arhitekturi. Proces naoružavanja koji je Švedska poduzela predstavlja jednu od najznačajnijih transformacija u europskom sigurnosnom krajoliku nakon 2022. godine. Ova evolucija rezultat je interakcije triju glavnih dinamika. Prvo, pristupanje zemlje NATO-u podrazumijevalo je preuzimanje novih obveza u području kolektivne obrane, označavajući prekid s tradicionalnim položajem neutralnosti. Drugo, sukob u Ukrajini i rastuća asertivnost Rusije duboko su promijenili percepciju sigurnosti unutar švedskog društva, što je dovelo do veće svijesti o konkretnoj mogućnosti izravne prijetnje. Konačno, ova promjena također odražava širi proces redefiniranja nacionalnog identiteta, koji uključuje progresivnu internalizaciju, od strane javnog mnijenja i institucija, mogućnosti stvarnog sukoba, koji više nije sveden na područje teorijskih hipoteza. Kao simbol nordijske neutralnosti, Švedska se brzo pojavljuje kao jedan od najdinamičnijih igrača u novoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi. Međutim, uspjeh ovog procesa ovisit će, srednjoročno i dugoročno, o nizu ključnih čimbenika. Bit će ključno osigurati održavanje visokokvalitetnih standarda u oružanim snagama, učiniti progresivno povećanje vojnih izdataka ekonomski održivim i očuvati unutarnju političku koheziju potrebnu za održavanje takvog strateškog pomaka.