Subscribe
Najava američke administracije o uvođenju 100%-tne carine na filmove proizvedene izvan Italije označava značajnu prekretnicu u trgovinskim odnosima između Sjedinjenih Država i Europe. Ova mjera, koja dolazi usred napetosti u kulturnim i regulatornim razmjenama, riskira duboko potkopavanje konkurentnosti europske filmske industrije, a posebno talijanske. Odluka je izravan odgovor na politike EU koje zahtijevaju od streaming platformi koje posluju u EU da rezerviraju značajne dijelove svojih biblioteka za europski sadržaj i da dio svoje dobiti reinvestiraju u lokalnu produkciju.
UTJECAJ NA TRGOVINSKE TOKOVE I IZVOZ
Nova carinska barijera nadovezuje se na trend koji je već obilježen padom talijanskog izvoza. Prema najnovijim podacima koje je ISTAT objavio posljednjih dana, talijanska prodaja Sjedinjenim Državama smanjila se za 21,2% u kolovozu u odnosu na prethodnu godinu, dok je ukupni pad izvoza izvan EU utjecao na gotovo sve glavne trgovinske partnere, dosegnuvši vrhunac od -26,1% u Turskoj. U usporedbi s tim negativnim brojkama, samo su Ujedinjeno Kraljevstvo (+4,9%) i Švicarska (+4,7%) pokazale pozitivne trendove. Značajno je da je uvoz iz Sjedinjenih Država u istom razdoblju porastao za 68,5%, naglašavajući trgovinsku neravnotežu i smanjujući suficit sa zemljama izvan EU na 1,777 milijardi eura, u usporedbi s 2,794 milijarde eura prethodne godine.
RANJIVOST FILMSKE INDUSTRIJE
Europski audiovizualni sektor, koji je 2023. godine na američke ekrane donio 4,8 milijuna naslova, sada je izložen prijetnji efektivne marginalizacije. Američka distribucija predstavlja ključnu komponentu prihoda za mnoge europske produkcije, posebno za visokobudžetne “filmove događaja”, čiji prihodi od kino blagajni uvelike ovise o stranim tržištima. Uvođenje tako opsežnih carina drastično bi povećalo troškove za američke uvoznike, što bi neizbježno rezultiralo smanjenom dostupnošću i konkurentnošću europskih djela u američkim kinima i na platformama.
UTJECAJ NA ITALIJU
Za talijansku filmsku industriju, koju povijesno karakterizira snažna sklonost međunarodnoj koprodukciji i značajna ovisnost o izvozu naslova kao temeljcu ekonomske održivosti, uvođenje takvih restriktivnih carinskih mjera kritično narušava strukturne temelje industrije. Ovu ranjivost pojačava uloga koju strana tržišta, posebno Sjeverna Amerika, igraju u rebalansiranju produkcijskih proračuna i međunarodnom umjetničkom priznanju. Posljedice ovog utjecaja nisu ograničene samo na primarnu proizvodnju, već se šire sustavno, stvarajući negativni domino efekt u cijelom lancu opskrbe: od distribucije do postprodukcije, sve do pomoćnih usluga. U tom kontekstu, uočeno pogoršanje izvoza u Sjedinjene Države ne treba tumačiti kao jednostavan ciklički trend, već kao vodeći pokazatelj rastućih i dubokih poteškoća s kojima će se talijanski producenti suočiti u održavanju svoje konkurentnosti. Daljnji faktori stresa uključuju konvergenciju kaznenih trgovinskih barijera – poput carina – i nepovoljne fluktuacije tečaja eura i dolara. Dokumentirana prosječna varijacija potonjeg indeksa od 10% tijekom posljednjih dvanaest mjeseci značajno pogoršava financijski pritisak. Ovo dvostruko ograničenje rezultira drastičnim smanjenjem marži operativne dobiti i ozbiljno dovodi u pitanje dugoročnu održivost inicijativa usmjerenih prema transnacionalnom tržištu.
GLOBALNA DINAMIKA I INDUSTRIJSKE STRATEGIJE
Drugi čimbenik koji treba uzeti u obzir je ustaljena praksa velikih američkih produkcijskih kuća da koriste strane lokacije kako bi iskoristile porezne poticaje i smanjile troškove proizvodnje. Usvajanje carinskih barijera proturječi toj globalnoj dinamici, riskirajući poticanje napetosti ne samo s europskim partnerima, već i sa zemljama poput Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su domaćini velikih produkcijskih središta. Stoga je ključno da europska industrija razvije strategije za diverzifikaciju svojih prodajnih tržišta, jačanje distribucijskih kanala unutar EU i povećanje suradnje s tržištima u nastajanju kako bi se smanjila ovisnost o američkom tržištu. Uvođenje 100%-tnih carina na strane filmove od strane Sjedinjenih Država nije samo protekcionistička trgovinska mjera, već i izravan napad na načelo međunarodne kulturne cirkulacije. Posljedice za europsku i talijansku filmsku industriju vjerojatno će biti ozbiljne, pojačavajući već očite poteškoće povezane s padom izvoza i fluktuacijama valuta. U ovom scenariju, jačanje europskih politika koje podržavaju audiovizualni sektor čini se ključnim za osiguranje konkurentnosti i opstanka strateškog sektora ne samo za gospodarstvo, već i za kulturni identitet kontinenta.