Subscribe
Dana 30. rujna 2025., Dáil Éireann održao je raspravu o prijedlogu koji se odnosi na Globalnu Sumud flotilu, civilnu pomorsku inicijativu usmjerenu na dostavu humanitarne pomoći Gazi, prkoseći izraelskoj pomorskoj blokadi.
Flotila, koja se sastoji od preko 40 plovila i otprilike 500 sudionika iz više od 40 zemalja, nastojala je uspostaviti humanitarni koridor usred tekućeg sukoba u Gazi.
Misiju, koju su organizirale koalicije, uključujući Koaliciju flotile slobode i Globalni pokret za Gazu, nosila je simbolične zalihe pomoći, poput hrane i medicinskih potrepština, naglašavajući nenasilni otpor onome što su organizatori opisali kao ilegalnu opsadu.
Brodovi su isplovili iz luka u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Tunisu krajem kolovoza i početkom rujna.
U flotili je sudjelovalo otprilike 20-22 irskih građana, uključujući senatora Sinn Féina Chrisa Andrewsa i neovisnog TD-a Barryja Heneghana, što je izazvalo zabrinutost za njihovu sigurnost.
Izvješća o nadzoru dronovima, oštećenju plovila i potencijalnim presretanjima povećala su strahove, a irska vlada savjetovala je protiv putovanja zbog rizika u zoni borbenih djelovanja.
Taoiseach Michael Martin kasnije je ponovio da se Izrael mora pridržavati međunarodnog prava, ali je upozorio da flotila ne smije dalje napredovati, navodeći opasnosti od kršenja blokade.
Naknadni događaji naglasili su te zabrinutosti. Dana 1. i 2. listopada 2025. izraelske pomorske snage presrele su većinu flotila plovila u međunarodnim vodama, pritvorivši preko 450 aktivista, uključujući poznate osobe poput Grete Thunberg i europske parlamentarce.
Pritvorenici, uključujući nekoliko irskih državljana, prevezeni su u luku Ašdod na obradu i deportaciju. Izrael je opravdao akciju kao nužnu kako bi se spriječio ulazak u aktivnu borbenu zonu i kršenje blokade, opisujući flotilu kao provokaciju koja potencijalno pomaže Hamasu.
Organizatori su osudili presretanja kao piratstvo i kršenje pomorskog prava, što je izazvalo globalne prosvjede u gradovima poput Rima, Buenos Airesa i Istanbula. Irska vlada izrazila je duboku zabrinutost, a Harris je sazvao dužnosnike i zahtijevao provjere socijalne skrbi, dok su je kritičari optužili za nedovoljnu intervenciju, poput neslanja promatrača unatoč razmatranjima.
Sama rasprava usredotočila se na prijedlog svih stranaka koji su podnijeli Tánaiste i ministar vanjskih poslova Simon Harris. Prijedlog je osudio prijavljene napade Izraela na civile i aktiviste, uključujući irske sudionike, uključene u flotilu.
Zahtijevalo se da Izrael ne ugrožava mirne irske građane i druge na brodu, da poštuje međunarodno pravo i ukine blokadu kako bi omogućio neograničen humanitarni pristup Gazi.
U prijedlogu se također osuđuju izraelski postupci kao doprinos “genocidu” i “umjetno izazvanoj gladi” u Gazi, poziva se na trenutni prekid vatre, bezuvjetno oslobađanje svih talaca koje drži Hamas i potraga za dvodržavnim rješenjem temeljenim na Njujorškoj deklaraciji.
Harris je naglasio ujedinjujuću namjeru prijedloga, napominjući da šalje “snažnu poruku” protiv “strašnih događaja” u Gazi, istovremeno potvrđujući diplomatske napore Irske, uključujući obavijesti izraelskim vlastima i koordinaciju s visokom predstavnicom EU Kajom Kallas. Govornici iz raznih stranaka uglavnom su podržali prijedlog, iako s različitim naglascima na provedbu.
Zamjenik Sinn Féina, Padraig Mac Lochlainn, kritizirao je uočenu neaktivnost vlade, pozivajući na konkretne mjere poput sankcija protiv Izraela i dovodeći u pitanje planove Tánaiste da zaštite irske građane.
Zastupnik laburista Duncan Smith zalagao se za to da Irska rasporedi ratni brod u promatračkoj ulozi, tvrdeći da sudionici flotile ne predstavljaju prijetnju Izraelu.
Vođa socijaldemokrata Holly Cairns istaknula je humanitarni imperativ i međunarodno pravo, dok je udruga People Before Profit primijetila neuravnoteženost prijedloga zbog izostavljanja eksplicitnog spominjanja palestinskih talaca, no podržala ga je unatoč rezervama.
U međuvremenu, čelnik stranke Aontú Peadar Tóibín također je podržao rezoluciju, pozivajući na provedbu nacrta zakona o okupiranim teritorijima i snažnije stavove protiv saveznika poput SAD-a i EU-a.
Vlada je na kraju potvrdila konzularnu podršku i suradnju s EU-om, obvezujući se na kontinuirane akcije.
Rasprava je obično odražavala dugogodišnji propalestinski stav Irske unutar EU, pod utjecajem povijesnih analogija s Velikom glađu i nedavnim priznanjima palestinske državnosti.
Iz perspektive skupine Europskih konzervativaca i reformista, irski prijedlog zaslužuje kritiku zbog jednostranog okvira i potencijala da potkopa uravnoteženu vanjsku politiku EU.
ECR je dosljedno davao prioritet pravu Izraela na samoobranu od prijetnji Hamasa, osuđujući terorističke napade skupine, poput onih 7. listopada 2023., te označavajući Hamasove podupiratelje, uključujući Iran, kao one koji omogućuju nasilje.
U zajedničkoj rezoluciji usvojenoj 19. listopada 2023., ECR je supotpisao mjere kojima se potvrđuju obrambene akcije Izraela prema međunarodnom humanitarnom pravu, zahtijeva hitno oslobađanje svih izraelskih talaca i naglašava raspuštanje Hamasa kao preduvjet za trajni mir u Gazi.
Ovaj stav pravi razliku između palestinskih civila i militanata Hamasa, zalažući se za humanitarnu pomoć Gazi, a istovremeno inzistirajući na sigurnosnim jamstvima kako bi se spriječilo preusmjeravanje pomoći terorističkim mrežama.
Zahtjev irskog pokreta da se “odmah i u potpunosti” ukine blokada previđa ove sigurnosne imperative.
Stavovi ECR-a tvrde da jednostrani izazovi blokadi, čak i pod humanitarnim izgovorima, riskiraju eskalaciju napetosti i zatezanje odnosa EU-a i Izraela u vrijeme kada je jedinstvo protiv terorizma ključno.
Eksplicitni cilj flotile “probijanja opsade” mogao bi nenamjerno podržati Hamas normalizacijom kršenja koja bi mogla olakšati krijumčarenje oružja ili operativaca, što je u suprotnosti s pozivom ECR-a na raspuštanje Hamasa.
Iako priznaje potrebu za pomoći, odražavajući podršku ECR-a za povećanom pomoći, neuspjeh prijedloga da podjednako naglasi oslobađanje talaca ili odgovornost Hamasa stvara neravnotežu.
Nadalje, ECR kritizira mjere koje politiziraju humanitarne napore, potencijalno šteteći koheziji EU-a.
Irski prijedlog, označavajući izraelske akcije kao “genocid”, odstupa od nijansiranog stava ECR-a, koji osuđuje terorizam, a istovremeno poziva Izrael da minimizira štetu civilima u skladu s međunarodnim pravom.
Takva retorika mogla bi zakomplicirati partnerstva između EU i Izraela, uključujući trgovinsku i sigurnosnu suradnju ključnu za suprotstavljanje zajedničkim prijetnjama poput iranskog utjecaja.
ECR zagovara davanje prioriteta diplomatskim kanalima za dostavu pomoći, poput uspostavljenih koridora s nadzorom, u odnosu na provokativne flotile koje izazivaju sukobe u međunarodnim vodama.
Izraelsko presretanje, iako kontroverzno, također je u skladu s podrškom ECR-a obrambenim mjerama protiv uočenih provokacija, pod uvjetom da se pridržavaju pravnih standarda.
U širem kontekstu EU, rasprava naglašava podjele: propalestinske osjećaje u Irskoj i Španjolskoj u suprotnosti su sa stavovima usklađenim s ECR-om koji favoriziraju sigurnost Izraela.
Slanje pomorskih promatrača, kako su predložili neki irski zastupnici, moglo je povećati rizike bez rješavanja temeljnih problema poput uloge Hamasa.
Za razliku od prijedloga o kojem se raspravljalo u Dáilu, ECR bi vjerojatno preporučio inicijative na razini cijele EU usmjerene na pregovore o taocima i pomoć s antiterorističkim zaštitnim mjerama, izbjegavajući akcije koje opterećuju saveze. U konačnici, mir zahtijeva rješavanje temeljnih uzroka poput eliminacije Hamasa i sigurnosti Izraela, a ne prijedloge koji riskiraju polarizaciju dionika.
Međutim, treba reći da irski pristup ovoj raspravi pojačava percepciju pretjerane kritike Izraela, posebno kada se gleda kroz prizmu ECR-a.
Zapaljivi jezik prijedloga, poput optužbi za “genocid”, i njegov poziv na ukidanje blokade bez rješavanja sigurnosnih problema Izraela, u skladu su s povijesnom tendencijom Irske da zauzme snažno propalestinski stav.
Ovaj stav često zanemaruje složenost sukoba, posebno ulogu Hamasa kao terorističke organizacije koju su EU i drugi označili.
Irska neuspjeh u jednakoj osudi Hamasovih postupaka poput raketnih napada ili uzimanja talaca, dok se gotovo isključivo usredotočuje na izraelski odgovor, riskira predstavljanje iskrivljene naracije.
Prijedlog zakona o okupiranim teritorijima, na koji su se zastupnici pozivali tijekom rasprave, dodatno ilustrira ovaj trend, s ciljem ograničavanja trgovine s izraelskim naseljima, ali bez odredbi za rješavanje palestinskih militantnih aktivnosti.
Kritičari opravdano tvrde da takve politike previđaju potrebu Izraela da se suprotstavi prijetnjama u nestabilnoj regiji, posebno s obzirom na dokumentirano korištenje civilne infrastrukture od strane Hamasa u vojne svrhe.
Promatrači povezani s ECR-om mogli bi primijetiti da bi irska retorika mogla otuđiti saveznike poput SAD-a, koji podržava sigurnost Izraela, i oslabiti konsenzus EU o politici Bliskog istoka.
Davanjem prioriteta simboličnim gestama poput podrške flotili nad pragmatičnim rješenjima, Irska riskira da bude doživljena kao osoba koja daje prioritet ideološkom usklađivanju nad uravnoteženom diplomacijom, što potencijalno potkopava njezin utjecaj u širim mirovnim naporima.