Subscribe
Javni medijski servisi dugo su bili predmet kritika konzervativaca, u gotovo svakoj europskoj zemlji. Samo u posljednjem mjesecu ovaj se sukob ubrzao u nekoliko europskih zemalja, ponajviše u Velikoj Britaniji, ali i Švedskoj.
U Švedskoj su neobično istaknuta uloga i status javnih servisa SVT (Švedska televizija) i Sveriges Radio (Švedski radio) uzrokovali da ova uobičajena polarizacija postane posebno ozbiljna. Posljednji mjesec bio je vrlo štetan za javne medije u zemlji, posebno za SVT, što proizlazi iz skandala u kojem je britanski javni servis BBC emitirao dokumentarac „Panorama“ koji se fokusirao na američke predsjedničke izbore 2020. godine.
BBC-jeva izmjena o Trumpu
U ovom dokumentarcu, govor Donalda Trumpa u Washingtonu DC-u 6. siječnja 2021., na dan potvrde rezultata izbora dva mjeseca ranije, montiran je kako bi se predsjednik predstavio kao poticatelj nasilja i nemira te uokvirio kao krajnji razlog zašto su protrumpovi prosvjednici prekršili granice Kapitola. Incident je brzo postao globalna naslovnica, a vodila se velika rasprava o metodama i kulturi Trumpovog pokreta ‘Make America Great Again’. Optuženi su za nepoštovanje demokratskog procesa i ugrožavanje života ne samo demokratskih političara, već i republikanskih koji su se pridržavali naredbe.
U dokumentarcu, koji je emitiran samo nekoliko tjedana prije predsjedničkih izbora 2024. na kojima je Donald Trump pobijedio, njegov govor sljedbenicima u Washingtonu DC-u bio je izrezan i spojen kako bi se stvorio dojam da je Trump izravno naredio svojim sljedbenicima da poremete proces potvrđivanja u Kapitolu. „Prošetat ćemo do Kapitola… i borit ćemo se kao ludi“, bio je redoslijed riječi koji je predstavio BBC; dio koji je izostavljen bio je da je Trump zapravo nakon prve rečenice rekao „i bodrit ćemo naše hrabre senatore i kongresmenke“. Dio „borit ćemo se kao ludi“ izrečen je gotovo sat vremena kasnije i, prema kritičarima BBC-a, bio je figura govora, a ne poticanje na doslovno nasilje.
To što je ovaj članak interno kritiziran od strane BBC-jevog odbora za etiku kao „pogrešku u procjeni“ i priznat kao obmanjujući, objavljeno je tek godinu dana kasnije, kada je procurio memorandum o drugim novinarskim etičkim propustima korporacije. Rezultirajući skandal brzo su preuzeli desno orijentirani mediji Ujedinjenog Kraljevstva i doveo je do odlaska dvojice šefova BBC-a, glavnog direktora i šefa vijesti. Kontekst koji vrijedi istaknuti ovdje jest da nije samo Trumpov članak kulminirao ovim okretanjem glava, već i niz drugih propusta, ili „pogrešaka u procjeni“, ako hoćete.
Ovo nije bio prvi put da se BBC našao na meti kritika zbog netočnih prikaza Donalda Trumpa. Činjenica da su posljedice ovog puta bile prilično ozbiljne vjerojatno ima veze s rastućim pritiskom kojem je korporacija izložena već dugi niz godina. Rast konzervativizma i nacionalizma diljem svijeta učinio je političke pristranosti BBC-a vrlo očitima široj publici, a britanski emiter općenito je opisan kao institucionalno progresivan i često prihvaća radikalno probuđene perspektive u svojim vijestima i fiktivnim medijskim produkcijama. Strpljenje šire javnosti koja je identificirala ove ideološke tendencije sigurno će u nekom trenutku nestati, a to je BBC u ovom slučaju prepoznao. Nije bilo šanse da se izvuku ne samo s potencijalno klevetničkim uređivanjem i spajanjem Trumpovog govora oko tako kontroverznog incidenta, već i s priznavanjem interne pogreške bez otkrivanja toga javnosti. Procurili memorandum otkrio je korupciju i neuspjeh u ispunjavanju vlastitih standarda što je bilo nemoguće zataškati.
Bičevanje BBC-a pokrenulo je kritičare pristranih javnih servisa u drugim zemljama, poput Švedske.
SVT pod opsadom
Švedski javni emiteri, organizacijski podijeljeni na dva odvojena entiteta za televiziju i radio (postoji i treći entitet, koji često uspijeva izbjeći priznanje zbog svoje male veličine i ograničenog opsega), već je dugo na meti kritika. Već 1970-ih bili su predmet oštrih kritika tada marginalizirane, ali istovremeno i mlade desnice, zbog ideološki ljevičarskih pristranosti. Potpuna monopolizacija televizije i radija koju su SVT i Radio Švedska uživali do 1990-ih također je bila česta točka kritika, jer je to uvelike sprječavalo druge glasove da uđu u sferu mainstream medija.
Taj monopol, koji su održavale vodeće političke sile tog vremena, zajedno s homogenošću Švedske 20. stoljeća, izgradio je duboko institucionalno povjerenje stanovništva u javne usluge. Nedostatak alternativa i korporativistička priroda švedskog društva u to vrijeme stvorili su neobično snažan odnos između naroda i državnih medija koji su autsajderi – možda hiperbolično, ali ipak duboko – uspoređivali s fašizmom, poput britanskog novinara Rolanda Huntforda koji je takve izraze koristio već 1971. godine kako bi opisao društvene strukture Švedske. Ključna je poruka ovdje da su javni mediji u Švedskoj možda neobično jaki, čak i po europskim standardima.
Danas SVT i Radio Švedska i dalje uživaju zapanjujuće brojke u anketama povjerenja. Nepovjerenje je koncentrirano na desnici, posebno među konzervativnim i nacionalističkim biračima Švedskih demokrata, ali su također ravnomjerno raspršeni po desnom centru. Politički, ova polarizacija stvorila je dojam da je ljevica preuzela odgovornost za javni servis, braneći ga u javnoj raspravi kao da je njihov. To potvrđuje sumnje desničarskih kritičara, koji su zauzvrat sve više ohrabrivani protiv medija financiranih porezima.
Stoga su umjereni glasovi o pitanju javnih medijskih servisa u Švedskoj rijetki. Iz desničarskih slojeva dominira snažan potpuni abolicionizam. Na ljevici umjesto toga postoji iracionalno pretjerano zaštitnička tendencija, a obje krajnosti praktički se radikaliziraju. Stoga se desnica brzo mobilizirala kada je BBC-jev skandal s Trumpovom montažom osvojio svijet. Posljednjih nekoliko tjedana rasprava se razbuktala na društvenim mrežama i u službenim stranačkim komunikacijama kao nikada prije.
SVT-ova vlastita Trumpova pogreška
Prikazan kao jedan od najekstravagantnijih primjera ljevičarske pristranosti u švedskim javnim medijima, BBC nije bio jedini koji je emitirao dokumentarace o predsjedniku Donaldu Trumpu bez dužne pažnje prema objektivnosti. Brzo je utvrđeno da je SVT napravio potpuno istu grešku kao i BBC, gdje je kompromitirajući montažer Trumpovog govora od 6. siječnja bio u potpunosti prikazan u najavi za britanski dokumentarac (drugačiji dokumentarac od BBC-jevog “Panorama”, radi jasnoće) koji je kanal emitirao tijekom 2024. godine.
Švedski javni servis nije bio tako brz kao BBC u priznavanju krivnje, barem ne otvoreno. Kanal i njegovi branitelji među političarima i drugim medijima prkosili su kritikama jednim posebno smjelim argumentom; tvrdili su da Trumpova izmjena nije odala slijed događaja od 6. siječnja, te stoga nije bilo pogreške. U ovoj obrani implicitno je stajalište da je Donald Trump podržavao nasilje i nemire, iako je verbalno pozivao na mirne prosvjede – vrlo česta ocjena karaktera Donalda Trumpa u švedskim medijima i u švedskoj javnosti.
To je pomaknulo raspravu i ponovno otvorilo rane od 6. siječnja, na ono što se zapravo dogodilo tog dana i kakve su zapravo bile spletke Donalda Trumpa. To svjedoči o vrlo negativnoj slici koju Trump i pokret MAGA imaju u Švedskoj, kojoj se najčešće automatski pripisuju destruktivne i nedemokratske ambicije. Najblaže rečeno, nijanse na temu nacionalizma i konzervativizma, posebno u Sjedinjenim Državama, teško je pronaći u švedskom tisku.
Kritike javnih službi, pa čak i nedržavnih medija u Švedskoj, u vezi s prikazom Donalda Trumpa datiraju još od Trumpove prve najave predsjedničke kampanje 2015. godine. Spojeni govor od 6. siječnja nije prvi put da je Trump montiran za švedsku publiku, što se očito ponekad mora učiniti u interesu vremena gledatelja i čitatelja. Ali u svakoj takvoj radnji postoji etička odgovornost osigurati da prezentacija ne ostavlja lažan dojam.
Prevladavajući stav desnice jest da švedski mediji nisu ispunili ta očekivanja. Skandal s BBC-jem doveo je do “krvi u vodi”, a navodno nepošteni prikazi Trumpa iskopani su sa svih strana. Švedski novinski ured TT, koji objavljuje vijesti svim većim švedskim novinama, primjerice je otkrio da je reproducirao istu netočnu verziju govora od 6. siječnja u svim svojim člancima koji pokrivaju tu temu od 2021. – koji je potom ponovno objavljen u gotovo svim većim švedskim novinama. Za švedsku publiku, činjenica da je Donald Trump izravno poticao nasilje prema Kapitolu gotovo je neosporna, budući da je to praktički jedina priča kojoj su bili izloženi u nacionalnim medijima.
Žalosno je što privatni mediji sustavno promiču jednu određenu agendu, ali je i uobičajeno. Mediji financirani poreznim prihodima poput SVT-a i Radija Švedske, koji tvrde da su neutralni i objektivni emiteri, razumljivo su bili predmet poziva na osudu od strane desničarskih političara nakon skandala nalik BBC-jevom.
No iako je BBC priznao da je manipulativno uređivanje Donalda Trumpa bilo kršenje standarda, SVT je tvrdio da s njihove strane nije bilo ništa nezakonito. Samom količinom svoje nepokolebljive podrške u velikom dijelu stanovništva uspjeli su poništiti svoju sramotu – sve dok nije izbio sljedeći skandal.
Snimke generirane umjetnom inteligencijom predstavljene kao vijesti
Jedva je prošao tjedan dana prije nego što se SVT ponovno našao u središtu pozornosti, ovaj put zbog prikazivanja videa navodnog policajca u New Yorku koji se svađa s agentom ICE-a, što predstavlja navodni sukob između lokalne policije i Donalda Trumpa koji se žestoko obračunava s ilegalnim migrantima u većim američkim gradovima. Jedini problem bio je što je video generirala umjetna inteligencija – sukob između policajca i saveznog agenta ICE-a bio je izmišljen. Sam video, istaknuli su kritičari, bilo je lako prepoznati kao neautentičan zbog niza artefakata umjetne inteligencije, poput pogrešnog pisanja riječi “policija” kao “police” na prsima jednog policajca. Pa ipak, prošao je navodno rigorozne standarde provjere činjenica SVT-a.
Ova pogreška, lako odbačena kao jednokratna pogreška, dodatno je otkrila pristranost SVT-a kada je u pitanju izvještavanje o Sjedinjenim Državama, Trumpu i imigraciji. Isječak je potvrdio ljevičarsku naraciju da je aktivno raspoređivanje savezne granične agencije ICE od strane Bijele kuće bilo ilegalno i da se suočava s otporom lokalnog stanovništva. Moglo bi se smatrati tipičnim slučajem ljudske pogreške i nemara, s obzirom na to da je sam video vjerojatno uklonjen s društvenih mreža – ali s obzirom na to da javna služba tvrdi da se drži vrlo visokih standarda, izazvala je vrlo snažnu reakciju među desničarskim kritičarima.
Vijest s isječkom generiranim umjetnom inteligencijom naknadno je uređena, a SVT je objavio javno priopćenje u kojem priznaje učinjenu pogrešku. U normalnim okolnostima, možda bi to bio proporcionalan odgovor. Ali u ovom trenutku, u nedavnom sjećanju dogodila su se četiri posebna incidenta koja su narušila legitimnost SVT-a.
U televizijskoj studijskoj debati u kojoj je sudjelovalo svih osam stranačkih čelnika u parlamentu u listopadu, SVT je oklijevao održavati red kada je čelnica Lijeve stranke prekršila pravila ponašanja opetovanim prekidanjem i preglasavanjem svojih protivnika. Kritike neuredne debate notorno su došle od samog premijera Ulfa Kristerssona, koji je zaprijetio da će odbiti sudjelovati u debatama na SVT-u ako ne mogu jamčiti uljudnost. Kritičari su tvrdili da to ukazuje na to da je SVT manje zainteresiran za informativni diskurs, a više za proizvodnju zabave i generiranje interakcija na društvenim mrežama.
Suprug izvršne direktorice SVT-a, i sam autor, također bi trebao sudjelovati u dokumentarnom programu o putovanjima i načinu života, gdje je ideja “upoznati” razne javne osobe i slavne osobe na ekskluzivnim turističkim destinacijama. Brzo su se postavila pitanja o pojavi nepotizma u SVT-ovom zapošljavanju.
Sve ove nedavne priče zajedno potaknule su Švedske demokrate da bezuspješno pozovu SVT pred vijeće za kulturna pitanja u parlamentu, na saslušanje o njihovoj izdavačkoj etici. Nije bilo političke podrške izvan Švedskih demokrata za ovo omalovažavanje SVT-a, a sam poziv je bio predmet osude drugih političkih stranaka; proglašen je kršenjem neovisnosti javnih medijskih servisa, koji ne bi trebali odgovarati političkim interesima.
Mantra o „neovisnosti javne službe“ je poput crvene krpe za bika, odnosno Švedske demokrate i druge glasove s desnice koji duboko kritiziraju javnu službu. U praksi se to shvaća kao da SVT i Radio Švedska imaju slobodu raditi što god žele, s novcem poreznih obveznika koji ih financira. To je ponavljajuća podjela unutar vladajuće koalicije, koju Švedski demokrati podržavaju s punom snagom i povjerenjem. Stranke desnog centra vrlo nerado aktivno koriste svoje političke moći kako bi usmjerile javnu službu u drugom smjeru, kako ih ljevica ne bi optužila za sve vrste autoritarnih i autokratskih tendencija.
Kontinuirana pasivnost desnog centra kada su u pitanju nedostaci javne službe predmet je rasprave u desničarskim krugovima. Postoje značajni kritički glasovi među umjerenima, kao i među kršćanskim demokratima, ali do sada njihove ljutite objave na društvenim mrežama nisu prevedene u političku akciju.
Vjetar u jedra za izazivače u javnoj službi
Možda snažniji protiv javno financiranih ljevičarskih pristranosti od bilo kojeg političkog odgovora do sada je snaga alternativne medijske sfere u Švedskoj. Većina konzervativnih ‘skorojevića’ ne povezuje svoje podrijetlo s problemima povezanim sa SVT-om i Radio Švedskom, već su odgovor na politički korektan mainstream medijski krajolik u cjelini.
U raznolikoj flori alternativnih švedskih novinskih stranica, novina i Youtube kanala, mnogi pripadaju podstrujama koje se nalaze unutar liberalne desnice, poput libertarijanizma ili drugih kritika statusa quo. Glavni cilj ovdje je privući tradicionalne „buržoaske“ čitatelje, koji mogu biti razočarani političkom korektnošću mainstream liberalnih novina. Oni obično prihvaćaju neku vrstu desničarskog intelektualizma i traže legitimnost privlačeći stručnost i „krađom“ značajnih komentatora i profesionalaca iz etabliranih medija.
Druge stranice, koje općenito imaju tendenciju da budu veće, kontroverznije i da otvorenije prihvaćaju etiketu „alternative“, očito su usmjerene prema nacionalizmu. Njihov tradicionalni fokus leži na imigraciji i kriminalu, a često se identificiraju kao izvan mainstreama koristeći radikalnu retoriku i propitujući osjetljive narative o vanjskoj politici. Češće je da su ove vrste projekata, koji djeluju isključivo na temelju financiranja od strane građana, dodatak etabliranim medijima, za razliku od izravnih konkurenata.
Stoga većina novina koje su zauzele mjesto u alternativnoj medijskoj sferi u Švedskoj ne žele nužno izravno konkurirati javnoj službi. Jedan od razloga zašto je to zato što je njihova produkcija prvenstveno tekstualna; proizvodnja videa je izuzetno skupa, a to je novac koji alternativna medijska sfera nema.
No, u posljednje vrijeme, nekoliko medijskih kanala, poput Riksa, izjavilo je otvorenije ambicije da ospori dominaciju SVT-a i Radija Švedske., sada neovisna platforma koja je proizašla iz medija koje su osnovali Švedski demokrati i stoga ima stabilnu osnovu financiranja. Dugoročni projekt zamjene postojećih javnih medija vrijednim alternativnim medijima danas se čini realnijim nego što je bio prije dvije godine.
Jedan od najpouzdanijih kandidata u ovoj utrci lansiran je tek krajem studenog; 100%. Predvođen poduzetnikom i medijskom osobom Henrikom Jönssonom, ovaj desničarski projekt teži postati „dobrovoljnom“ alternativom SVT-u i Radiju Švedska. Uglavnom naglašavaju „prisilne“ metode financiranja javne službe, koja se provodi isključivo poreznim novcem. Nasuprot tome, 100% financira se anonimno putem brojnih dobro obdarenih donatora, a svoje gledatelje pozivaju da ih i financijski podrže. Što se tiče opsega, projekt se može usporediti s GB News u Ujedinjenom Kraljevstvu, što je neobično u kontekstu Švedske, gdje su ambiciozni mediji ili izgrađeni na naslijeđenom novcu ili vezani uz mainstream ideologiju.
To otvara tešku raspravu o transparentnosti i neprimjerenom utjecaju na izvještavanje donatora.
U Švedskoj se u određenim sektorima, poput medija, općenito smatra sumnjivim imati privatne donatore, a posebno ako su anonimni – zato postoji tračak svetosti u javnoj službi, za koju se smatra da djeluje bezuvjetno. Umjesto da se problematizira kako državno financiranje može oslabiti imperative prilagodbe i pažnje prema javnom interesu, financije SVT-a i Radija Švedske obično se hvale kao snaga i od strane medija i (većine) političara.
Slično tome, medijske subvencije, koje postoje u Švedskoj i praktički su jedino što održava tradicionalne lokalne novine na površini, smatraju se preduvjetom za slobodnu i nesmetanu medijsku klimu. U stvarnosti, tvrde kritičari subvencija, ova porezno financirana infuzija štetna je za švedsku medijsku floru jer sprječava ispravljanje neodrživih poslovnih modela, uključujući pristranosti u izvještavanju.
To su stavovi protiv kojih se 100% suočava ako zaista želi osvojiti tržište javne službe. Treba napomenuti da prethodno veliko „alternativno“ desničarsko izdanje novina 2020. godine, Bulletin, uglavnom nije uspjelo ostvariti očekivani uspjeh unatoč ogromnom financiranju i značajnom zapošljavanju. Na kraju, možda to nije hrpa novca koja bi ikome omogućila oblikovanje javne svijesti Švedske – postoje značajne kulturne barijere na tom putu.
Koliki je problem pristranosti u SVT-u?
Ovdje se stvara slika da švedski javni medijski servis potpuno ignorira sve kritike koje prima i da uopće ne ispunjava svoju misiju pružanja stanovništvu pravednih i uravnoteženih perspektiva o društvu i svijetu. Stvarnost je, međutim, možda nijansiranija nego što bi to polarizirani politički diskurs priznao. Pjenušavi ljevičarski narativi vjerojatno su postali rjeđi u posljednjem desetljeću. Produktivno novinarstvo koje otkriva nepravde imigracije, multikulturalizma i islama, omiljenih tema desnice, ipak se i dalje proizvodi, iako bi bilo teško tvrditi da je to tempom koji prebacuje ljestvicu od ljevičarske pristranosti do istinske neutralnosti.
Neki odjeli SVT-a, poput lokalnih postaja, skloniji su stvaranju nečuvenih primjera neuravnoteženih perspektiva. S desnice je također izraženo mišljenje da je Radio Švedske u cjelini primjetno ljevičarskiji u svom izvještavanju od svog televizijskog ekvivalenta. Općenito, postoje veća očekivanja od najprestižnijih informativnih programa javnog servisa, te se stoga čini da se pridržavaju strože strogosti kada je u pitanju postizanje ravnoteže između ljevičarskih i desničarskih perspektiva.
Kao što je već spomenuto, Sjedinjene Države i Donald Trump dvije su teme u kojima javni servisi – a to će vjerojatno vrijediti za cijelu Europu – vrlo nerado propituju prevladavajući narativ. To bi mogao biti rezultat opće nepromišljenosti koja, čini se, karakterizira strano izvještavanje u cjelini. Lakše je proći nekažnjeno za krivo predstavljanje političara ili problema u drugoj zemlji.
SVT, koji u raznim trenucima i na razne načine pokušava ispraviti uočene neravnoteže, što je vjerojatno nužno za njihov brending i dugoročnu legitimnost, u mnogim je prilikama shvaćen kao znak slabosti od strane ljevice. Na ljevici se vodi stalna rasprava o pristranosti javnog servisa u korist desnice, što može zvučati apsurdno s obzirom na očite tendencije strukture i mreža ljudi koji čine javne medije u Švedskoj. Često je narativ koji podržavaju ovi ljevičarski glasovi da su Švedski demokrati svojim utjecajem na sadašnju vladu desnog centra uspjeli preuzeti kontrolu nad javnim servisom. Svaka desno orijentirana emisija ili priča koju SVT i Radio Švedska slučajno emitiraju potiče upravo ovu raspravu na lijevim forumima i medijskim krugovima.
Za neke konkretne studije o fenomenu pristranosti, provodi se anketa svake nekoliko godina o simpatijama novinara SVT-a i Radija Švedske prema političkim strankama. Rezultati pokazuju ogromnu, ubjedljivu većinu za lijeve stranke. Samo Lijeva stranka okuplja 32 posto novinara SVT-a prema studiji Sveučilišta Chalmers u Göteborgu iz 2019. godine, što je više čak i od 24 posto Socijaldemokrata. Glavna stranka desnog centra, Umjerenjaci, dobila je smiješno niskih 4 posto, a Švedski demokrati 2,7 posto.
Anegdotski, postoji niz bivših novinara koji rade u SVT-u ili Radiju Švedska koji su svjedočili o intelektualnoj rigidnosti među svojim kolegama. Profili poput Joakima Lamottea izgradili su karijere kao zviždači koji su pobjegli iz ljevičarskih balona u javnoj službi.
Stoga mnogo toga govori o ozbiljnim problemima u SVT-u i Radiju Švedska, problemima koji mogu nalikovati onima u javnim medijskim servisima drugih zemalja, ali koje ipak uvećava specifična švedska kultura.
Kako riješiti ovaj problem? Okvirno, možda treba razbiti tabu o političkom finom podešavanju. Kao organizacije financirane porezima, javne službe trebale bi u nekim aspektima odgovarati demokratski izabranim predstavnicima parlamenta – a ne osuđivati stranku koja je glasala za njihovo pozivanje. Otvoreno politički imenovan nadzorni odbor s ovlastima za podnošenje pritužbi na određene programe možda je jedan korak u pravom smjeru. Čak i ako to dovodi u pitanje neovisnost javne službe, to također stvara transparentnost i odgovornost. To bi moglo biti upravo ono u što treba ulagati, kada značajan dio stanovništva ionako ne vjeruje u neovisnost javne službe.