Subscribe
U svom govoru u Aachenu povodom dodjele nagrade Karla Velikog, Mario Draghi iznio je široko i sistemsko razumijevanje izazova s kojima se suočava Europska unija u novom međunarodnom kontekstu. Govor, razvijen iz političke, ekonomske i strateške perspektive, ponudio je razmišljanje o progresivnom slabljenju poslijeratne ravnoteže koja je podržavala europske integracije i potrebi redefiniranja modela kontinentalne integracije. Prema Draghiju, trenutnu povijesnu fazu karakterizira rastući pritisak na europski kontinent. Međutim, ova krizna situacija predstavlja i priliku: vanjske poteškoće zapravo navode Europljane da ponovno otkriju svoje zajedničke interese i novu spremnost na suradnju.
EKONOMSKI ŠOCI I POVRATAK EUROPSKE RANJIVOSTI
U svom govoru, Draghi je istaknuo kako je Europa pogođena kontinuiranim nizom vanjskih šokova od 2020. godine. Posljedice pandemije pogoršane su trgovinskim tarifama koje su nametnule Sjedinjene Države, sukobom na Bliskom istoku i posljedicama za globalne lance opskrbe. Posebna je pozornost posvećena ekonomskim učincima energetske krize i utjecaju nestabilnosti u Hormuškom tjesnacu, koji se smatra strateškim središtem za globalnu trgovinu. Ti čimbenici dolaze u vrijeme kada Europskoj uniji trebaju izvanredna ulaganja. Draghi je napomenuo da će se godišnja potreba za strateškim izdacima, u početku procijenjena na oko 800 milijardi eura, povećati na gotovo 1,2 bilijuna eura godišnje zbog povećanih obrambenih izdataka. Gospodarski rast stoga se opisuje kao neizostavan uvjet za potporu energetskoj tranziciji, sigurnosti kontinenta, tehnološkim inovacijama i starenju stanovništva.
KRIZA EUROPSKOG EKONOMSKOG MODELA
Draghi je tvrdio da je Europa izgradila vrlo otvoreno gospodarstvo, a da nije uistinu dovršila svoje unutarnje tržište. Integracija tržišta kapitala, energetskih mreža i raznih gospodarskih sektora ostala je nepotpuna, što je rezultiralo fragmentiranim i ranjivim sustavom. Bivši predsjednik Europske središnje banke primijetio je da je Unija povjerila tržištima funkcije koje bi inače zahtijevale zajednički politički autoritet, a da pritom tim tržištima nije jamčila istinski kontinentalnu razmjeru. Ta bi asimetrija potaknula ovisnost o stranoj potražnji i globalnim proizvodnim lancima. Europa bi stoga bila mnogo izloženija fluktuacijama u međunarodnim trgovinskim politikama.
STRATEŠKE OVISNOSTI I TEHNOLOŠKI ZASTOK
U govoru se raspravljalo i o pitanju strateških ovisnosti Europe. Jedno od glavnih kritičnih pitanja odnosi se na zaostajanje Europe u tehnološkom i digitalnom sektoru. Od 2019. godine jaz u produktivnosti između Europe i Sjedinjenih Država značajno se povećao, prvenstveno zbog povećane digitalizacije Amerike i snage američkog tehnološkog sektora. Draghi je pripisao ključnu važnost razvoju umjetne inteligencije, koju je opisao kao najznačajniju tehnološku transformaciju sljedećeg desetljeća. Prema procjenama OECD-a navedenim u govoru, otprilike polovica budućeg rasta produktivnosti mogla bi ovisiti o širenju umjetne inteligencije. Međutim, Europa navodno ulaže mnogo manje od Sjedinjenih Država i Kine u podatkovne centre, poluvodiče, energetsku infrastrukturu i računalne kapacitete.
SLOBODNA TRGOVINA I INDUSTRIJSKA POLITIKA
Braneći načelo slobodne trgovine, Draghi je tvrdio da ekonomska otvorenost više ne može biti jedini odgovor Europe na globalne transformacije. Novi trgovinski sporazumi, iako korisni, ne bi bili dovoljni za kompenzaciju strukturnih slabosti europskog gospodarstva. Bivši premijer primijetio je da se europska rasprava polarizira između dva pristupa: s jedne strane, održavanje otvorenog modela temeljenog na međunarodnim pravilima; s druge strane, povratak intervencionističkoj industrijskoj politici. Prema Draghiju, obje strategije su nedovoljne ako ih ne prati potpuna europska ekonomska integracija. U njegovom argumentu, jačanje jedinstvenog tržišta trebalo bi ići ruku pod ruku sa zajedničkom industrijskom politikom sposobnom za podršku strateškim sektorima poput obrane, poluvodiča i čistih tehnologija. Koncept “Proizvedeno u Europi” predstavljen je kao alat za poticanje europske domaće potražnje za podršku europskim industrijama.
EUROPSKA OBRANA I ODNOSI SA SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA
Druga središnja tema govora bila je promjena odnosa između Europe i Sjedinjenih Država. Draghi je izjavio da se američka zaštita više ne može uzimati zdravo za gotovo na isti način kao u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Ova transformacija prisilila bi Europu da ojača svoju stratešku autonomiju. Bivši predsjednik ECB-a tvrdio je da se veća europska odgovornost za obranu ne bi trebala tumačiti kao slabljenje NATO-a, već kao potencijalno jačanje transatlantskog saveza kroz uravnoteženije odnose.
PRAGMATIČNI FEDERALIZAM I BUDUĆNOST UNIJE
U završnom dijelu svog govora, Draghi je predložio koncept “pragmatičnog federalizma”. Ideja je omogućiti zemljama najotvorenijim za integraciju da se brže kreću u strateškim sektorima poput energetike, tehnologije i obrane, bez nužnog čekanja na jednoglasni pristanak dvadeset i sedam država članica. Prema ovom pristupu, Europa bi se trebala usredotočiti na konkretne alate i rezultate koje građani mogu provjeriti, čime bi se ojačala demokratska legitimnost europskog projekta. Izazov za EU, prema Draghiju, sada se sastoji u transformaciji trenutne krize u novu fazu političke, ekonomske i strateške integracije.