Subscribe
Strašni događaji kojima je cijeli svijet svjedočio u Ceuti u Španjolskoj podsjetili su nas na zloglasnu frazu koju je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel izgovorila u kolovozu 2015. – „Wir schaffen das“ (Uspjet ćemo). Izgovorene – ne samo jednom – u slično izuzetno turbulentnom vremenu, kada su masovni valovi migranata iz zemalja trećeg svijeta preplavljivali Europu, riječi Angele Merkel od tada su odjeknule diljem svijeta. Ono što je opisano kao izjava povjerenja i moralne snage, zapravo je postalo prvi čin predstave koja se pokazuje sve strašnijom – politika otvorenih granica Europske unije i njezine katastrofalne i zlokobne posljedice. Prije jedanaest godina, stotine tisuća osvajača dočekala je raširenih ruku optimistična gospođa Merkel, koja je bila vrlo uvjerena da se situacija može pravilno upravljati i da će sve biti u redu. Međutim, ništa nije bilo u redu tada, a zasigurno ništa nije u redu ni danas.
Angela Merkel je svojim zloglasnim riječima otvorila vrata Njemačke – i, zapravo, Schengenskog prostora – osvajačima. Cinizmom prikrivenim kao „samopouzdanje“, izdajući ne samo vlastite građane već i cijelu Europu, gđa Merkel je utrla put budućim invazijama. Svi znamo cijenu ove samodestruktivne politike: roditelji i djeca koja su vidjela kako se njihova vlastita susjedstva pretvaraju u nešto neprepoznatljivo, žene koje više ne napuštaju svoje domove nakon mraka, rastući kriminal, ludi društveni nemiri i mladi ljudi koji su otkrili da talent i vještine više nemaju nikakvu vrijednost suočeni s novim „vrhovnim“ standardom – dobrobiti manjina na štetu većine. „Wir schaffen das“ bio je pusti san, ali izuzetno skup i zastrašujući.
Krajem srpnja 2026., jedanaest godina nakon „Wir schaffen das“, cijeli svijet svjedočio je strašnim scenama u Ceuti, kada je više od 60 000 migranata iz susjednog Maroka napalo ovu malu španjolsku enklavu u sjevernoj Africi, u kojoj je živjelo nešto više od 84 000 ljudi. U ovom obalnom gradu, dijelu Europske unije, kaos je izbio u roku od samo nekoliko sati. Masovni priljev migranata izvršio je pritisak na europski teritorij, šokirao civilno stanovništvo i otkrio koliko je država članica EU ranjiva kada se suoči s tako teškim incidentom.
Kada se vlastiti teritorij prepusti na milost i nemilost osvajača, to je siguran put do raspada i katastrofe. Pitanje koje bi svaki vođa trebao postaviti jest: u kojoj su mjeri ovi masovni valovi migranata doprinijeli prosperitetu, sigurnosti i koheziji zemalja u koje su preplavili? Odgovor? Svakako ne onaj u koji vas službena propaganda želi uvjeriti.
Osim očite krize u kontroli granica, Europa se suočava s tragedijom vlastite civilizacije. Zlokobni klišej koji je izgovorila Angela Merkel 2015. – primjer njezina prezrivog pogleda na vlastiti narod – danas zvuči kao grmljavina. Ceuta nije kraj. Ali mogla bi biti početak kraja ako se zanemari prava lekcija. Sve dok europske pseudoelite ne uspiju tretirati masovne migracije onakvima kakve jesu – neposrednu prijetnju sigurnosti, identitetu i suverenitetu – tragedije poput Ceute će se i dalje događati.
„Wir schaffen das“ je pokazao koliko je ogroman i zastrašujući jaz između riječi i stvarnog života. Strašno iskustvo u Ceuti, daleko od toga da je „normalizirano“, kako tvrde vlasti, trebalo bi poslužiti kao uznemirujući alarm koji zvoni u tišini noći. Kada se granice krše, suverenitet nije ništa drugo do iluzija. Obrana vlastitih granica znači obrana vlastitog identiteta. Izbor je jednostavan i jednostavan: ili branimo tko smo i u što vjerujemo, ili stojimo po strani, paralizirani, i svjedočimo kraju naših društava i same naše civilizacije.