Subscribe
U svom Izvještaju o stanju Unije, Von der Leyen ocrtava asertivniju EU, kombinirajući stroža pravila za tehnologiju, otpornost na klimatske promjene i obranu s neviđenim prijedlogom da Kanada postane prva “pridružena članica” bloka.
Europski odgovor na sve nestabilniji međunarodni poredak možda nije ni izolacija ni ovisnost, već ambiciozniji oblik strateške autonomije. To je bila središnja nit koja se provlači kroz govor o stanju Unije predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen u Strasbourgu u srijedu, dok je izlagala inicijative koje se kreću od umjetne inteligencije i pristupa djece društvenim mrežama do prilagodbe klimatskim promjenama, sigurnosti i potencijalno povijesnog novog odnosa s Kanadom.
Govor je prikazao Europsku uniju koja traži veću kontrolu nad silama koje preoblikuju njezino gospodarstvo i sigurnost. Tehnologija je možda bila najjasniji primjer. Umjesto da umjetnu inteligenciju uokviri samo kao natjecanje u razvoju najmoćnijih modela, von der Leyen je tvrdila da bi se Europa trebala usredotočiti na izvlačenje ekonomske i društvene vrijednosti iz umjetne inteligencije, a istovremeno zadržati ljudsku kontrolu.
Predsjednica Komisije istaknula je područja poput zdravstva, proizvodnje i poljoprivrede kao područja u kojima Europa može pretvoriti umjetnu inteligenciju u konkurentsku prednost. Međutim, naglasak je bio na proširenju, a ne na zamjeni: strojevi bi trebali poboljšati ljudsko donošenje odluka umjesto da ljude uklanjaju iz njega. Pozvala je na umjetnu inteligenciju koja stvara veću vrijednost uz niže troškove i potrošnju energije, a istovremeno čuva ono što je opisala kao „ljudsko djelovanje“.
Taj pristup također objašnjava odlučnost Bruxellesa da regulira tehnologiju. Zakon EU o umjetnoj inteligenciji ostaje u središtu njegovog okvira, ali von der Leyen sada želi veću međunarodnu suradnju u vezi s rizicima koje predstavljaju sve sposobniji sustavi. Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo identificirani su kao potencijalni partneri u razvoju zajedničkih pristupa sigurnosti umjetne inteligencije i evaluaciji modela.
Ista filozofija – inovacija u kombinaciji sa zaštitnim mjerama – podupire jedan od politički najznačajnijih prijedloga u govoru: stroža ograničenja korištenja društvenih mreža od strane maloljetnika.
Prema planu predstavljenom u Strasbourgu, djeci mlađoj od 13 godina ne bi bilo dopušteno imati račune na društvenim mrežama. Oni u dobi između 13 i 15 godina imali bi pristup samo putem ograničenih računa pod roditeljskim nadzorom, dok bi platforme imale dodatne obveze pružanja sigurnijeg okruženja za korisnike između 15 i 18 godina. Prijedlog slijedi nakon višemjesečne rasprave o dizajnu platformi koje izazivaju ovisnost, provjeri dobi i izloženosti djece štetnom sadržaju.
Von der Leyenina agenda proširila se daleko izvan digitalnog gospodarstva. Nakon još jednog iznimno vrućeg europskog ljeta, Komisija predlaže Europski plan za toplinske valove uz Savez za osiguranje klimatskih promjena. Potonji je namijenjen rješavanju rastuće ranjivosti: samo oko četvrtine gubitaka od katastrofa u Europi trenutno je pokriveno privatnim osiguranjem, što vlade čini sve izloženijima kada ekstremni vremenski uvjeti uzrokuju veliku štetu.
Sigurnost, u međuvremenu, postaje još jedno područje u kojem Bruxelles želi veću europsku koordinaciju. Von der Leyen je najavila planove za europsku sigurnosnu strategiju djelomično inspiriranu NATO-ovim mehanizmom konzultacija, prema kojem se saveznici mogu sastati kada članica smatra da je njezina sigurnost ili teritorijalni integritet ugrožen.
Ipak, najnekonvencionalniji prijedlog odnosio se na zemlju izvan Europe.
Dok je kanadski premijer Mark Carney prisustvovao sjednici u Strasbourgu kao počasni gost, von der Leyen je predložila da Kanada postane prva „pridružena članica“ EU-a. Precizno institucionalno značenje tog statusa tek treba definirati, ali politički smjer je jasan: Bruxelles i Ottawa istražuju odnos znatno dublji od konvencionalnog trgovinskog partnerstva.
Prijedlog se nadovezuje na već opsežnu suradnju EU-a i Kanade, uključujući CETA-u i proširenje obrambenih veza, ali bi s vremenom mogao obuhvatiti tehnologiju, sigurnost i druga strateška područja. Također odražava širi napor obje strane da ojačaju suradnju među demokracijama u vrijeme rastuće geopolitičke i ekonomske neizvjesnosti.
Kina predstavlja drugu stranu te strategije. Von der Leyen je signalizirala da će se dijalog s Pekingom nastaviti, istovremeno upozoravajući da Europa očekuje opipljiv napredak prema uravnoteženijem gospodarskom odnosu i da je spremna koristiti svoje dostupne trgovinske instrumente.
Zajedno, inicijative otkrivaju da EU pokušava redefinirati što znači europski suverenitet. To više nije prvenstveno pitanje unutarnje integracije. Bruxelles sve više neovisnost vidi kao sposobnost reguliranja transformativnih tehnologija, zaštite građana, suočavanja s klimatskim udarima, jačanja kolektivne sigurnosti i izgradnje partnerstava izvan Europe.
Poruka Von der Leyen iz Strasbourga stoga je bila manje katalog pojedinačnih politika, a više rasprava o moći: u svijetu koji je sve konfrontiraniji, EU namjerava smanjiti svoje ranjivosti bez odustajanja od suradnje – i pokazati da europska integracija može proširiti svoj utjecaj daleko izvan same Europe.
Alessandro Fiorentino