Subscribe
Nevladine organizacije (NVO) ne dobivaju formalne „sudske ovlasti“ prema novoj direktivi EU o borbi protiv korupcije, ali im se daju nove, kvazi-proceduralne uloge koje postavljaju pitanja o demokratskoj odgovornosti i ravnoteži moći u rumunjskom pravosudnom sustavu. Vijest o rumunjskim nevladinim organizacijama i mrežama za provjeru činjenica „Declic“ i „Funky Citizens“ koje se pridružuju vladinoj radnoj skupini za zakone o pravosuđu ilustrira kako takve nevladine organizacije mogu steći značajan utjecaj na to kako se korupcija definira, istražuje i sankcionira, iako su njihovo financiranje i unutarnja odgovornost često netransparentni.
Kompromisni tekst direktive o borbi protiv korupcije uključuje poseban članak o „pravima zainteresirane javnosti da sudjeluje u postupcima“.
- Članak 23d zahtijeva od država članica da „osobama koje su pogođene ili bi mogle biti pogođene“ i nevladinim organizacijama „uključenim u borbu protiv korupcije“ daju odgovarajuća proceduralna prava u kaznenom postupku, kad god slična prava postoje za druge zločine (na primjer, sudjelovanje kao građanske stranke).
- To znači da rumunjske nevladine organizacije koje ispunjavaju kriterije nacionalnog zakona mogu intervenirati u suđenjima za korupciju, podnositi dokaze, žaliti se na određene odluke ili tražiti odštetu, ovisno o tome kako Rumunjska prenosi te odredbe.
Pravno gledano, to nisu klasične sudske ovlasti poput onih tužitelja ili sudaca, ali u praksi one približavaju nevladine organizacije srži kaznenog pravosuđa, pružajući im mogućnost oblikovanja slučajeva, signaliziranja preferiranih tumačenja zakona i vršenja pritiska na suce.
Direktiva također izričito definira „neovisne organizacije civilnog društva“ i nevladine organizacije kao „bitne nadzornike“ koji pomažu u pozivanju na odgovornost onih na vlasti i promicanju poštovanja temeljnih prava.
- Državama članicama nalaže se da „potiču sudjelovanje civilnog društva, akademske zajednice, nevladinih organizacija i organizacija u zajednici u aktivnostima protiv korupcije“.
- Vlade također moraju izraditi nacionalne strategije protiv korupcije „u konzultaciji s civilnim društvom“ i drugim dionicima.
U Rumunjskoj, činjenica da već članovi nevladinih organizacija Declic i Funky Citizens sudjeluju u vladinoj radnoj skupini za zakone o pravosuđu konkretan je primjer ovog novog modela: nevladine organizacije prelaze iz uloge vanjskih kritičara u ulogu suautora zakona koji će regulirati tužitelje, suce i postupke protiv korupcije. To zamagljuje granicu između građanskog zagovaranja i izravnog sudjelovanja u donošenju zakona i pravosuđu na razini slučajeva, posebno kada uključene organizacije imaju snažne ideološke profile ili strano financiranje.
Direktiva ističe obveze transparentnosti za javne dužnosnike (imovinske izjave, pravila o sukobu interesa, transparentnost u političkom financiranju), ali ne nameće usporedive obveze transparentnosti na razini EU-a nevladinim organizacijama koje će sudjelovati u tijelima za borbu protiv korupcije i kaznenim postupcima.
U Rumunjskoj su mnoge istaknute nevladine organizacije aktivne na pitanjima pravosuđa poznate po progresivnim ili lijevo orijentiranim stavovima i oslanjaju se na transnacionalne mreže bespovratnih sredstava koje obični građani ne mogu lako provjeriti. Kada se takve skupine pozovu u vladine radne skupine i potencijalno na sud kao stranke, njihova neprovjerena legitimnost i izvori financiranja mogu izazvati zabrinutost zbog neizravnog vanjskog utjecaja na nacionalnu kaznenu politiku.
Rumunjski Ustav temelji se na podjeli vlasti između Parlamenta, Vlade i sudstva, pri čemu tužitelji djeluju pod pravnom kontrolom i demokratskim nadzorom. Sama direktiva priznaje da države članice nisu obvezne osnivati nove specijalizirane sudove te da se mora poštovati nacionalna autonomija.
Međutim, nekoliko značajki direktive vrši pritisak na ovu arhitekturu:
- Zahtjev da se nevladinim organizacijama i „članovima zainteresirane javnosti“ dopusti djelovanje u „općem interesu“ u slučajevima korupcije riskira stvaranje paralelnog puta privatnog provođenja zakona u već politički nabijenom području.
- Poticanje na suspenziju ili premještaj javnih dužnosnika optuženih za korupciju, iako se i dalje smatraju nevinima, moglo bi se iskoristiti kao oružje u okruženju vođenom medijima gdje pritužbe i kampanje nevladinih organizacija utječu na percepciju javnosti.
Ako Rumunjska široko prenese ova pravila, tužitelji i suci mogli bi se naći pod dvostrukim pritiskom: formalnim institucionalnim ograničenjima i neformalnim kampanjama koje vode nevladine organizacije s jakim političkim preferencijama.
Osim dimenzije nevladinih organizacija, direktiva predlaže nekoliko instrumenata za borbu protiv korupcije koji su u nezgodnom skladu s postojećim rumunjskim zakonodavstvom i praksom.
- Direktiva potiče dulje zastarne i strože minimalne maksimalne kazne za širok raspon kaznenih djela povezanih s korupcijom, no Rumunjska ima povijest čestih promjena pravila o zastari i intervencija ustavnog suda; kruti limiti EU-a mogli bi se sukobiti s nedavnom ustavnom sudskom praksom o predvidljivosti i proporcionalnosti kaznenih sankcija.
- Uvelike se oslanja na pristupe temeljene na prijavi imovine, nezakonitom bogaćenju i mehanizmima oduzimanja, pretpostavljajući da su administrativni podaci pouzdani i da institucije mogu obrađivati složene financijske informacije; u Rumunjskoj, godine nedovoljnog financiranja, nedosljedne provjere imovine i politiziranih disciplinskih mjera protiv sudaca sugeriraju da bi ovi alati mogli dovesti do selektivne provedbe, a ne dosljednog odvraćanja.
U kontekstu niskog povjerenja u medije i fragmentiranog civilnog društva, primjena ovog modela mogla bi produbiti polarizaciju: neki će građani kazneni progon vidjeti kao ogranak saveza nevladinih organizacija i birokratije, a ne kao neutralnu pravdu.