Ekonomski sporazum SAD-a i EU-a: Kompromis ili ustupak?

Europska unija i Sjedinjene Američke Države zajedno imaju kombinirano tržište od više od 800 milijuna građana i čine gotovo 44% svjetskog BDP-a. Nedavni trgovinski sporazum između EU i SAD-a možda je najveći trgovinski sporazum ikad sklopljen na globalnoj razini. Iza izjava raznih političara koji nedavni trgovinski sporazum smatraju velikim uspjehom, krije se teško probavljiva stvarnost. Stvarnost da su zemlje Europske unije, pa čak i cijeli europski kontinent, ekonomski izgubile bitku sa SAD-om. Štoviše, osim carinskih koncesija, EU je također potpisala koncesije u pogledu klimatske politike. Kako to, možda se pitate? Pa, EU se ovim sporazumom obvezala postati zajamčeni kupac skupih fosilnih goriva koja proizvode SAD (petro-plinostaz) i nije ga briga za djelovanje u vezi s onim što možemo nazvati najvećim izazovom čovječanstva: globalnom klimatskom katastrofom koja, kao što se vidi, stvara velike probleme diljem svijeta kroz tisuće prirodnih katastrofa uzrokovanih uglavnom globalnim zagrijavanjem. S druge strane, EU, koja razvija sve antagonističkiji trgovinski odnos s Kinom (jednom od najvećih svjetskih ekonomskih sila), potpisanim sporazumom prihvatila je da bude svedena na status obveznika zaštitne carine u odnosu na SAD. Ako realno gledamo, europsko društvo će prije ili kasnije platiti cijenu ovog sporazuma.

Donald Trump, prekretnička pobjeda u tarifnom ratu

Ekonomski analitičari smatraju da je predsjednik Donald Trump nedavno sklopljenim trgovinskim sporazumom između SAD-a i EU-a ostvario veliku pobjedu u transatlantskoj trgovinskoj bilanci. Od 1. kolovoza EU će dopustiti većini američke robe ulazak na europsko tržište bez carina, dok će izvoz europske robe na američko tržište biti oporezovan s 15%. EU se također obvezuje kupiti američke energente u vrijednosti od 750 milijardi dolara (250 milijardi dolara godišnje) i uložiti 600 milijardi dolara u SAD tijekom sljedeće tri godine. Što se tiče industrije naoružanja, ovo je tužna vijest za Francusku i Njemačku, koje su se, s rastućim financijskim resursima usmjerenim u obranu, nadale da će moći koristiti vlastite industrije za proizvodnju oružja. EU će kupovati vojnu tehnologiju proizvedenu u SAD-u, što će stvoriti nelagodu u gospodarstvima dviju zemalja. S druge strane, energetski suverenitet EU-a obično je potkopavan politikama programa Zeleni plan i zamjenom ruskog plina i nafte mnogo skupljim ukapljenim plinom i naftom iz SAD-a. U slučaju prijevoza tih proizvoda preko Atlantika, nema smisla dovoditi u pitanje onečišćenje koje stvaraju brodovi koji će te proizvode dovesti u Europu.

Još jedno pitanje na usnama ekonomskih stručnjaka nakon trgovinskog sporazuma između SAD-a i EU-a: odustaje li Europa od svog tehnološkog suvereniteta? Za američke poluvodiče carine će biti nula, CIP-ovi proizvedeni u SAD-u za giga-tvornice umjetne inteligencije neće biti podložni oporezivanju, što će europske proizvođače učiniti manje konkurentnima američkim tvrtkama, a Europa će uroniti u tehnološku ovisnost o SAD-u. Još jedan gospodarski sektor koji će biti teško pogođen je automobilska industrija. Automobili proizvedeni u Europi bit će 15% skuplji u SAD-u, što će sigurno pokopati europski automobilski sektor. Porez od 50% koji će Amerikanci nametnuti na proizvode od čelika i aluminija zadavit će cijeli europski segment obrade metala, a što se tiče farmaceutske industrije, nitko ne može točno reći kakav će biti ekonomski utjecaj. Tužna je stvarnost da će trgovina između EU i SAD-a eliminirati mnoge europske tvrtke i produbiti ovisnost o sjevernoameričkim korporativnim interesima dok se cijela europska industrija strateški demontira.

Prije novih ekonomskih mjera najavljenih ranije ove godine, prosječna carina na europsku robu uvezenu u SAD iznosila je samo ≈ 1,47%, dok je europski prosjek za američke proizvode bio ≈ 1,35%. Sporazum između SAD-a i EU stoga je kompromisno rješenje u napetom trenutku transatlantskih gospodarskih odnosa. Čak i ako se izbjegavanje carina od 30% smatra prekretnicom, dugoročni utjecaj na europska gospodarstva, posebno izvozno orijentirane industrije, tek treba procijeniti. Ursula von der Leyen naglasila je da „sporazum nudi stabilnost u vremenu neizvjesnosti“, ali tek treba vidjeti u kojoj će mjeri sve države članice EU-a to percipirati kao pravedno.

Upozorenje SAD-a: nema odgode nakon 1. kolovoza

Američki ministar trgovine Howard Lutnick najavio je, nekoliko dana prije potpisivanja sporazuma između SAD-a i EU-a, da suspenzija tarifa koje je uvela administracija Donalda Trumpa neće biti produžena nakon 1. kolovoza. Objava je dana uoči transatlantskih pregovora između SAD-a i Europske unije u Škotskoj. Da ti pregovori nisu doveli do sporazuma, Washington je ponovno razmislio o uvođenju 30% tarifa na europsku robu uvezenu u SAD. Trgovinska politika predsjednika Trumpa (od preuzimanja dužnosti na drugi mandat u siječnju) može se definirati korištenjem tarifa kao glavnog alata pregovaračke poluge, a približavanje roka 1. kolovoza dovelo je pregovore do ključne točke. U tom kontekstu, ulozi u smanjenju tarifa i izbjegavanju eskalacije trgovine raspravljali su se između američkog predsjednika i predsjednika Europske komisije u golf resortu u vlasništvu Donalda Trumpa u Turnberryju u Škotskoj. U kontekstu tih razgovora, američki predsjednik najavio je da su dvije strane (SAD i EU) postigle privremeni dogovor da će tarifa na europsku robu uvezenu u SAD iznositi 15% umjesto prethodno najavljenih 30%. Donald Trump je sporazum opisao kao “obostrano koristan”, dok je Ursula von der Leyen rekla da predstavlja “najbolji mogući ishod” u danim okolnostima.

Reakcije čelnika EU: od pristanka do ogorčenja

Njemački kancelar Friedrich Merz pozdravio je sporazum kao način izbjegavanja trgovinskog sukoba, ali je izrazio zabrinutost zbog utjecaja na automobilsku industriju. Smanjenje carina s 27,5% na 15% pruža prijeko potrebnu jasnoću, ali troškovi ostaju visoki. Profitne marže mogle bi porasti za oko 10%, dok se očekuje da će operativni rezultati pasti između 10% i 15% u usporedbi s prethodnom godinom. U Francuskoj su oporbene osobe bile vrlo kritične nakon objave trgovinskog sporazuma između SAD-a i EU-a, pri čemu je Marine Le Pen opisala sporazum kao političku i ekonomsku “kapitulaciju”, a Jean-Luc Mélenchon ga je optužio za odustajanje od francuskog suvereniteta. Socijalistički zastupnik u Europskom parlamentu Pierre Jouvet usporedio je sporazum s činom ekonomske “vazalizacije”. Sprječavanje trgovinskog rata bilo je dobrodošlo, ali prije donošenja konačne presude čekaju se neka daljnja pojašnjenja.

Prema političko-ekonomskoj analizi (prema udjelu Eurostata u nacionalnom izvozu u SAD za 2023. godinu), zemlje EU-a koje su najviše izložene izvozu u SAD su Irska, Finska, Italija i Njemačka. Francuska i Španjolska imaju puno manje udjele (ispod 5%), a Nizozemska ~4,7%. Irska je s oko 26,6% daleko najovisnija, zbog toga što je farmaceutski i tehnološki izvoz najviše izložen novim carinama.

Najpogođeniji sektori su uglavnom automobilska i transportna industrija, elektronička i industrijska oprema, kemikalije i farmaceutski proizvodi. Tvrtke poput Volkswagena, Porschea, BMW-a i Mercedesa pretrpjele su ogromne troškove zbog carina do 27,5%. Smanjenje na 15% donosi relativno pozitivan, ali i dalje značajan utjecaj. Porsche je samo u prethodnom tromjesečju prijavio troškove od 1,4 milijarde dolara, GM i Stellantis – 1,1 odnosno 0,35 milijardi dolara. Iako je farmaceutski izvoz velik (22-23% ukupnog izvoza EU u SAD), čini se da je isključen iz određenih carinskih klauzula. Međutim, kemijska industrija kritizira razinu carine od 15% kao pretjeranu. Francuska i Španjolska imaju relativno skromnu izloženost SAD-u, a multinacionalne kompanije na globalnoj razini čine carinu od 15% podnošljivom u ove dvije zemlje. Treba podsjetiti da sektor usluga uravnotežuje dio gubitaka time što je deficit usluga EU sa SAD-om u 2023. iznosio oko 109 milijardi eura. Što se tiče makroekonomskog utjecaja u Europi, rast BDP-a mogao bi pasti za oko 0,3-0,4 posto, ali Njemačka to uravnotežuje fiskalnim i industrijskim poticajima. Istodobno, središnje banke (ECB) zadržale su kamatne stope nepromijenjenima zbog carinskih neizvjesnosti i odgodile moguća smanjenja kamatnih stopa do jeseni. Na zapadnoj strani Atlantika, američki izvoz u EU pao bi između 8% i 66% u nedostatku nedavnog sporazuma. U usporedbi s umjerenim padom od 0,6-1,1% za europski izvoz u SAD, ukupni utjecaj bio bi ozbiljniji za američko gospodarstvo.

Zaključno možemo reći da je EU pristala potpisati kompromisni sporazum. Carina od 15% na robu EU predstavlja smanjenje početne prijetnje (od 30%), ali i dalje povećava značajne troškove, posebno za automobilski, kemijski i metalurški sektor. Ako pogledamo trgovinsku bilancu, vidimo znatan deficit SAD-a s EU u 2024. (oko 236 milijardi dolara), pri čemu EU izvozi značajne vrijednosti u farmaceutskim proizvodima, automobilima, strojevima i elektronici.