Europa na rubu nove stambene krize

Europa je, kao i ostatak svijeta, na početku nove stambene krize. Po prvi put od ekonomske i financijske krize 2008. godine, čiji se učinak osjetio na tržištu nekretnina, nova kriza prijeti najvećoj skupini građana Europe: srednjoj klasi.

Nesigurnost, pa i strah, prijetnja od gubitka krova nad glavom, eksponente ove društvene kategorije približava krajnjoj desnici i predstavnicima populističke struje, koji tu temu, uz migracijsku, koriste za pridobijanje kao što više mjesta u Europskom parlamentu. To su zaključci studije koju je nedavno objavio The Guardian, a koja se poziva na upozorenje stručnjaka UN-a. Prema njemu, nova stambena kriza pogodit će čak četiri kategorije Europljana.

“Stambena kriza više ne pogađa samo ljude s niskim prihodima, imigrante ili obitelji s jednim roditeljem, već i srednju klasu”, rekao je posebni izvjestitelj UN-a za stambena pitanja Balakrishnan Rajagopal, prenosi The Guardian.

Prema nekim stručnjacima, stambena kriza je započela s gospodarskom krizom koja je nastala u ratu u Ukrajini, a manifestirala se u rastu inflacije i cijena energenata, što je dovelo do spiralnog rasta cijena, a sve je rezultiralo nižom kupovnom moći. U slučaju stambenog tržišta, kriza također ima svoje izravne uzroke – pad u građevinskom sektoru, masovno useljavanje, posebno u velike gradove, te nedostatak socijalnih mjera od strane vlada.

Analitičari koje citira The Guardian imaju drugačije mišljenje, tvrdeći da je stambena kriza počela mnogo ranije i da se produbila tijekom prošlog desetljeća, a sada je eskalirala. Prema njihovim riječima, to je najakutnije u velikim gradovima, a uzrokovano je masovnim useljavanjem u proteklom desetljeću, ali i turizmom koji se “probudio” nakon pandemije. Osjeća se u cijeloj Europi, od Nizozemske do Portugala, od Grčke do Njemačke i u Velikoj Britaniji.

Cijene kuća porasle su za 50% u posljednjem desetljeću

Kad je riječ o kupnji, cijene kuća u Europi porasle su za gotovo 50% u posljednjem desetljeću – 2010.-2022. Za najamnine, povećanje u istom razdoblju iznosi blizu 20%, pokazuju podaci Eurostata. Iako manjeg opsega, rast cijena na tržištu najma ima jači utjecaj, uglavnom u smislu društvenih skupina na koje utječe.

Posljednjih mjeseci nedostatak pristupačnog stambenog prostora doveo je do prosvjeda u nekoliko prijestolnica i velikih gradova EU-a, poput Lisabona, Amsterdama, Praga, Milana i Londona. Postoje europske zemlje u kojima više od 20% kućanstava troši više od 40% ili više svojih neto prihoda na stanarinu. Mladima trenutne cijene stanarina gutaju oko pola prihoda, a hipoteke su čak 10 puta veće od prosječne plaće.

U Njemačkoj, jedinoj zemlji u Europi u kojoj je iznajmljivača više od vlasnika stanova, stanarine su astronomski porasle, posebno u velikim gradovima. U Berlinu su najamnine u jednoj godini porasle za 9 posto: za stan od oko 60 četvornih metara prosječna mjesečna najamnina iznosi više od 800 eura, au Münchenu čak i više, 1115 eura za stan iste veličine, prema podacima za Frankfurter Allgemeine Zeitung. Mnogo je razloga za to, uključujući mnogo manji broj novih domova koji se grade u usporedbi s potražnjom.

U Njemačkoj nedostaje više od 800.000 domova i potreba raste. Ambiciozni plan savezne vlade o izgradnji 400.000 domova godišnje, uključujući 100.000 socijalnih stambenih jedinica, teško je ostvariti zbog visokih troškova i rastućih kamata. Gotovo 10 milijuna ljudi u zemlji, uglavnom jednoroditeljskih obitelji, živi u skučenim prostorima – tako govore podaci Saveznog zavoda za statistiku.

Situacija je još očajnija u Litvi, gdje su najamnine porasle i do 144%, te Irskoj, gdje je porast već preko 80%. Krajem prošle godine najam jednosobnog stana u središtu Dublina iznosio je više od 1900 eura, dok je u manje atraktivnom zapadnom dijelu grada prosjek bio 1300 eura.

Rumunjska – povećanje najamnine od 35%, cijene kuća – povećanje od 25%.

Prema lokalnim stručnjacima, Rumunjska je također doživjela značajan porast cijena nekretnina i najamnina, ali taj porast još nije dosegao razinu Zapada. Između 2010. i 2023. stanarine u Rumunjskoj porasle su u prosjeku za 35%, dok je cijena kupnje kuće porasla za 25,5%. Stručnjaci ističu da su cijene u tom rasponu ipak prosjek, koji donekle zadržavaju cijene u manjim gradovima.

Inflacija u posljednje dvije godine uzela je ozbiljan danak na tržištu nekretnina, pri čemu su cijene građevinskog materijala rekordno porasle u odnosu na prethodne godine. Unatoč ovim povećanjima, Bukurešt (glavni grad Rumunjske) ostaje ispod prosjeka EU-a za stanarine, iako je financijski teret koji ovaj mjesečni trošak stavlja na primanja mladih ljudi ili obitelji s jednim roditeljem značajan. Prosječna cijena najma dvosobnog stana na kraju prošle godine iznosila je 558 eura, što je 16 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Uz prosječnu neto plaću u Rumunjskoj prošle godine od nešto više od 900 eura, može se reći da je za mnoge Rumunje više od polovice prihoda otišlo na stanarinu. Čak i tako, Bukurešt je ispod velikih europskih metropola, s Parizom, primjerice, isplaćuje 80% prosječne neto plaće, a Berlinom 70%.

Stambena kriza, politički iskorištena

U tim je okolnostima europska stambena kriza, potaknuta porastom stanarina i vrtoglavim cijenama nekretnina, postala glavno pitanje uoči izbora za Europski parlament, što su u potpunosti iskoristile populističke stranke, pokazuje analiza The Guardiana. Uz imigrantsko pitanje, useljeničku krizu mogle bi uspješno iskoristiti te političke stranke, koje bi prema anketama EU mogle biti prve u devet članica EU, a druge ili treće u ostalih devet, kažu analitičari Guardiana. Kao primjer utjecaja koji stambena kriza može imati na izbore navode Nizozemsku, gdje je krajnja desničarska stranka na čelu s Geertom Wildersom pobijedila na općim izborima 2023. na temelju antiimigrantskih poruka koje se okrivljuju za stambenu krizu. Prema Geertu Wildersu, strani studenti, čiji je broj posljednjih godina naglo porastao, također su krivi za stambenu krizu.

Problemi u Nizozemskoj počeli su prije više od 10 godina kada su se, osim beskućnika bez ikakvih primanja, za socijalne stanove počeli javljati mladi i stari koji su imali posao ili mirovinu, ali više nisu mogli plaćati stanarinu. Prosječna kuća u Nizozemskoj sada košta 452 000 eura, više od 10 puta više od prosječne godišnje plaće od 44 000 eura. Cijene kuća su se u zadnjih 10 godina udvostručile, au najtraženijim područjima porast je čak 130%.

Najamnine u privatnom sektoru, koji čini oko 15% ukupnog stambenog fonda, također su značajno porasle. Jednokrevetna soba u kući u Amsterdamu košta 950 eura mjesečno; garsonijera košta najmanje 1500 eura ili više, a apartman za tri osobe 3500 eura. U međuvremenu, lista čekanja u sektoru socijalnog stanovanja, koja je otprilike dvostruko duža nego za privatno stanovanje, u prosjeku je sedam godina diljem zemlje – ali u velikim gradovima, posebice Amsterdamu, može trajati čak 18 ili 19 godina.

Analitičari koje citira The Guardian kažu da je to zbog vladine politike od ranih 2010-ih, kada je Ministarstvo stanovanja i planiranja ukinuto, a prodaja stanova liberalizirana. To je rezultiralo time da je otprilike četvrtina stanova u većim gradovima u zemlji u vlasništvu privatnih investitora. Tome bi se pridodao niz drugih zakonskih mjera, poput ukidanja subvencija za stanogradnju ili oslobađanja kupaca od plaćanja poreza na hipoteku. Iako je cilj bio pomoći mladim ljudima da kupe svoj prvi dom, oni su na kraju pomogli postojećim stanodavcima da ulažu u više nekretnina i povećali cijene najma.

“Europa je pila Kool-Aid iz 1980-ih… tržišta su bila dobra, planiranje loše” (…) “Ali tržišta se brinu samo za sebe. Ako se riješite državnog planiranja, nitko vam ne osigurava smještaj. I to je ono što omogućuje PVV-u (npr. krajnje desna stranka u Nizozemskoj), na primjer, da okrivi migrante za Nizozemska kriza, kada nema dokaza da su migranti krivi, ako želimo zaustaviti uspon krajnje desnice, lišiti je kisika, stvari poput stanovanja moraju se smatrati temeljnim pravima,” rekao je posebni izvjestitelj UN-a za. u kojem se nalazi Balakrishnan Rajagopal, navodi The Guardian.