Subscribe
U informacijskom dobu, kada je pristup znanju lakši nego ikad prije, funkcionalna nepismenost ostaje gorući problem u Europskoj uniji. Iako većina europskih građana zna čitati i pisati, značajan dio njih ne razumije ili učinkovito koristi informacije u svakodnevnom životu.
Kada bismo usporedili postotke onih koji mogu čitati, ali ne razumiju, u zemljama Europske unije i nazvali tu sliku „funkcionalnom nepismenošću”, mogli bismo istaknuti značajnu razliku između država članica. Prema statistikama zabilježenim prošle godine, vidljivo je da postoje velike razlike između određenih zemalja, s postocima koji se kreću od ispod 10% u nekim nordijskim zemljama do preko 40% u zemljama jugoistočne Europe. Ovim člankom želimo analizirati uzroke ove izuzetno opasne pojave koja se naziva funkcionalna nepismenost. Također ćemo napraviti usporedbu koja uključuje strukturu obrazovnog sustava zemalja članica, demografske čimbenike koji utječu na porast postotka funkcionalne nepismenosti, razinu financiranja obrazovanja, gospodarski razvoj i utjecaj društvenih mreža na pojedinca.
Što je funkcionalna nepismenost i razlike u Europskoj uniji?
Prema definiciji, funkcionalna nepismenost odnosi se na nemogućnost osobe da koristi osnovne vještine pismenosti i računanja kako bi učinkovito funkcionirala u svakodnevnom životu, u školi, na poslu ili čak u interakcijama u društvu. Mogu pročitati jednostavan tekst, ali ne mogu izdvojiti ili ispravno interpretirati informacije predstavljene u tom tekstu, što ograničava njihove šanse za zapošljavanje i aktivno sudjelovanje u društvu. Prema najnovijim istraživanjima predstavljenim široj javnosti, zemlje s najnižim stopama funkcionalne nepismenosti su Danska (8%), Slovenija (8%) i Finska (11%), a Rumunjska (43%) i Francuska (39%), Bugarska i Grčka (27%) su na suprotnoj strani. Ove razlike postavljaju pitanja o čimbenicima koji određuju ove statistike.
Prvi faktor koji utječe na ovaj fenomen funkcionalne nepismenosti je obrazovni sustav. Dobro je poznato da su nordijske zemlje, poput Finske i Danske, poznate po svojim učinkovitim obrazovnim sustavima usmjerenim na učenika ili studenta, s naglaskom na kritičkom mišljenju i primjeni znanja u praksi. Nasuprot tome, obrazovni sustavi u zemljama s visokim stopama funkcionalne nepismenosti često su kruti, teoretski i uglavnom usmjereni na pamćenje. To je karakteristična značajka obrazovanja u Rumunjskoj, zemlji s najvećim postotkom funkcionalne nepismenosti u EU. Ako uzmemo Finsku kao primjer, ova mala nordijska zemlja s populacijom od 5,6 milijuna stalno ulaže u osposobljavanje učitelja, a njezin obrazovni kurikulum je fleksibilan i prilagođen potrebama učenika. Na suprotnom polu, u Rumunjskoj i Bugarskoj, obrazovne reforme često su nedosljedne, a financiranje obrazovanja je mnogo postotaka ispod europskog prosjeka.
Drugi faktor koji izravno utječe na fenomen funkcionalne nepismenosti je demografska struktura i socioekonomski kontekst svake države članice. Stoga se zemlje sa starenjem stanovništva ili s velikim ruralnim zajednicama, kao što su Rumunjska i Bugarska, suočavaju s dodatnim izazovima u pogledu pristupa kvalitetnom obrazovanju. Siromaštvo i socijalna isključenost također negativno utječu na obrazovne ishode, a nedostatak obrazovne infrastrukture (škole s WC-ima u dvorištu, bez pitke vode, smještene desecima kilometara od doma učenika) u ruralnim područjima doprinosi povećanju stope napuštanja škole i postotka funkcionalno nepismenih. Postotak BDP-a dodijeljen obrazovanju također je izuzetno važna varijabla u jednadžbi koja rezultira postotkom funkcionalne nepismenosti među građanima. Zato je financiranje obrazovanja ključni faktor. Većina sjevernih zemalja EU troši više od 6% BDP-a na obrazovanje, dok Rumunjska, Bugarska i Grčka jedva prelaze 3-4%. Ta se razlika izravno odražava na kvalitetu školske infrastrukture, plaće obrazovnog osoblja, nastavne materijale i pristup učenika tehnologiji. Ekonomska snaga i ulaganja u ljudski kapital izravno su povezani sa stopom funkcionalne nepismenosti. Promatrajući zemlje sa snažnim gospodarstvima poput Njemačke i Švedske, možemo vidjeti da one razumiju važnost obrazovanja kao ulaganja u ljudski kapital. Te zemlje razvijaju održive obrazovne politike i financiraju programe dopunskog i kontinuiranog usavršavanja. S druge strane, zemlje s krhkim gospodarstvima teško daju prioritet obrazovanju u nacionalnom proračunu.
Programi financirani od strane EU-a za borbu protiv funkcionalne nepismenosti
Poznato je da Europska unija ima programe koji financiraju više inicijativa putem strukturnih fondova i programa. Ti programi uključuju Erasmus+, PISA, Horizon Europe i Akcijski plan za digitalno obrazovanje. Oni podržavaju obrazovnu mobilnost, istraživanje, pedagoške inovacije i razvoj digitalnih kompetencija. EPALE (Elektronička platforma za učenje odraslih u Europi) je projekt koji promiče cjeloživotno učenje i učenje odraslih. SELFIE je digitalni alat koji pomaže školskom osoblju da razumije i poboljša način na koji se tehnologija koristi u obrazovanju. Smatramo da nije potrebno objašnjavati o čemu se radi u PISA programima. Ove međunarodne procjene pomažu zemljama da prepoznaju slabosti u obrazovnom sustavu i provedu reforme temeljene na dokazima.
Utjecaj društvenih mreža na mlade ljude
Društvene mreže poput Facebooka, Instagrama i TikToka imaju dubok utjecaj na mlade ljude u EU (od sve mlađe dobi). S jedne strane, ove mreže mogu biti platforme za alternativne informacije i obrazovanje. S druge strane, pretjerano i nekontrolirano korištenje može doprinijeti površnosti razmišljanja, smanjenoj sposobnosti koncentracije i gubitku interesa za čitanje. Nekontrolirani sadržaj s informacijama koje ne odgovaraju stvarnosti također je problem. TikTok, posebno, promiče kratak i često beznačajan sadržaj, smanjujući strpljenje mladih i sposobnost kritičke analize. Istodobno, fenomen „lažnih vijesti” (sve prisutnijih u društvu u kojem živimo) i manipulacija informacijama mogu dovesti do zbunjenosti i otežati pojedincima razumijevanje stvarnosti, a to je još uvijek posebno prisutno među osobama s niskim funkcionalnim vještinama.
Nacionalne posebnosti država članica EU-a u pogledu funkcionalne nepismenosti
Finska ima moderan obrazovni kurikulum usmjeren na jednakost i suradničko učenje. Visoka ulaganja u osposobljavanje učitelja znače da Finska ima nisku stopu funkcionalne nepismenosti (11%). Švedska naglašava individualizirano učenje i digitalne kompetencije. Integracija imigranata obrazovni je izazov za švedsku državu. U Danskoj nalazimo sustav usmjeren na razvoj praktičnih vještina i kritičkog mišljenja što rezultira niskom stopom funkcionalne nepismenosti (8%). Estonija, sa stopom funkcionalne nepismenosti od 18%, prednjači u digitalizaciji obrazovanja s izvrsnim rezultatima na PISA testovima. Njemačka, s ulaganjima u infrastrukturu i kontinuirano osposobljavanje, oslanja se na dvojni sustav (škola + praksa), ali postoje razlike između saveznih država. Francuska se suočava s visokom stopom funkcionalne nepismenosti (39%). Iako u Francuskoj nalazimo obrazovni centralizam, postoje problemi nejednakosti. Španjolsku pogađa napuštanje škole i kvaliteta obrazovanja u regijama u nepovoljnom položaju, što objašnjava prilično visoku stopu funkcionalne nepismenosti od 24%. Sa stopom od 23 posto, Italija ima tradicionalni obrazovni kurikulum, ali se i dalje suočava s izazovima u integraciji tehnologije. Poljska je posljednjih godina postigla velik napredak u obrazovanju, ali nejednakosti i dalje postoje. Međutim, stopa funkcionalne nepismenosti u Poljskoj iznosi 23 posto.
Rumunjska, sa stopom od 43 posto (najvišom u EU), nalazi se u negativnoj skupini zemalja u kojima mladi ljudi ne mogu asimilirati informacije koje čitaju. To se objašnjava niskim financiranjem obrazovanja, razlikama između urbanog i ruralnog obrazovanja te niskim plaćama učitelja koji su slabo motivirani. Bugarska, sa stopom od 24%, ima slične probleme kao i Rumunjska. Međutim, bugarska vlada nedavno je uložila napore u smjeru digitalizacije i uključivosti.
Česte promjene obrazovne politike i nedovoljno financiranje obrazovanja stavljaju Mađarsku u ravan s Bugarskom. U Sloveniji su stalna ulaganja u obrazovanje i koherentne politike rezultirale niskom stopom funkcionalne nepismenosti od 8%. Austrijski savezni sustav naglašava strukovno obrazovanje. Sa stopom od 23% glavni izazov za Austriju ostaje integracija manjina. Unatoč velikim ulaganjima u obrazovanje, Belgija ima stopu od 21% i velike razlike između flamanske i valonske regije. Nizozemska obrazovna politika (18%) je fleksibilna i naglašava autonomiju škola. Ekonomska kriza utjecala je na obrazovni sustav u Grčkoj, što je rezultiralo visokom stopom od 27%. Cipar ima problema sa standardizacijom obrazovanja i pravednim pristupom obrazovanju za mlade. Stopa funkcionalne nepismenosti na Cipru iznosi 24%. Irska (stopa 21%) nedavno je uložila u osposobljavanje učitelja i digitalizaciju. Portugal (stopa od 24%) ostvario je značajan napredak u posljednja dva desetljeća u kvaliteti obrazovnog sustava. Češka, sa stopom od 21%, bori se s razlikama u kvaliteti obrazovanja između gradova i ruralnih područja. Hrvatska (stopa od 18%) ima obrazovnu reformu u tijeku, ali postoje izazovi u provedbi reforme u ruralnim područjima.
Iako su posljednjih godina uočena značajna poboljšanja, migracije utječu na obrazovni sustav u Litvi gdje stopa funkcionalne nepismenosti iznosi 18%. Latvija (stopa od 18%) izvijestila je o ulaganjima u školsku infrastrukturu i digitalizaciju. U Slovačkoj (stopa od 24%) utvrđena je potreba za reformom i jednakošću. Obrazovni sustav Malte je malen, ali dobro funkcionira. Stopa funkcionalne nepismenosti u maloj otočnoj državi raste, uvelike pod utjecajem pitanja kulturne raznolikosti.
Rješenja i strategije za smanjenje funkcionalne nepismenosti
Kako bi se učinkovito borile protiv funkcionalne nepismenosti, Europska unija i države članice moraju usvojiti integrirani pristup kroz reformu kurikuluma koja prelazi s strojnog učenja na razvoj kritičkog mišljenja i primijenjenih vještina. Stručno usavršavanje učitelja osposobljavanjem učitelja za moderne i interaktivne metode poučavanja mogla bi biti još jedna strategija za borbu protiv nepismenosti među mladima. Digitalizacija obrazovanja integracijom tehnologije u obrazovni proces kako bi učenje bilo privlačnije i učinkovitije, zajedno s podrškom obiteljima u nepovoljnom položaju pružanjem stipendija, besplatnih obroka i prijevoza kako bi se smanjila stopa napuštanja škole, još je jedno rješenje koje bi trebalo riješiti na razini EU. Transnacionalna suradnja, s razmjenom najboljih praksi između zemalja EU putem europskih obrazovnih mreža, zajedno s programima edukacije roditelja koji uključuju roditelje u obrazovanje njihove djece, može značajno smanjiti stope funkcionalne nepismenosti.
Funkcionalna nepismenost složen je problem koji odražava ekonomske, obrazovne i socijalne nejednakosti unutar Europske unije. Zato su reforme i održiva ulaganja u obrazovanje hitno potrebne. Kako bi se izgradila Europa znanja, bitno je da svaka država članica preuzme odgovornost i provodi javne politike koje osiguravaju ne samo pristup obrazovanju, već i njegovu učinkovitost u osposobljavanju aktivnih, kompetentnih i prilagodljivih građana.