Subscribe
Mnogi su izrazili zabrinutost zbog dugotrajnih i rastućih problema uzrokovanih kontinuiranim valovima migracija iz trećih zemalja u Europu, prepoznajući da je situacija koja se pojavila sve samo ne obećavajuća. Međutim, mnogi drugi su pokušali uvjeriti europske građane da će se ti migracijski tokovi postupno integrirati u europska društva.
Ozbiljni problemi s kojima se suočava takozvani Treći svijet, posebno Afrika i Azija, izazvali su valove migracija diljem Europe, čineći migracije jednim od najvećih izazova s kojima se europske zemlje danas suočavaju.
Posebno se takozvane zemlje na prvoj crti, poput Grčke, Cipra, Španjolske i Italije, suočavaju s najvećim migracijskim pritiscima zbog svog geografskog položaja, što ih dovodi u sve ozbiljniji rizik.
Što se, istina, dogodilo posljednjih godina u demografski starenju Europe? Kakav je bio ishod takozvane politike otvorenih granica? Što nam govori nedavni primjer Španjolske i ponovljeni sukobi na ulicama europskih gradova?
Što bi drugo ovi događaji mogli pokazati osim činjenice da su politike otvorenih granica pretvorile Europu u mjesto s praktički nekontroliranim granicama, a glavne ulice naših gradova u arene.
Pitanje migracija je prije svega pitanje nacionalne sigurnosti, a odgovarajuća zaštita granica ključna je za očuvanje nacionalnog suvereniteta samih europskih država.
Politike poput obveznih kvota za preseljenje migranata među državama članicama stoga „osakaćuju“ europske zemlje ograničavajući ovlasti njihovih nacionalnih vlada. Nadalje, one nimalo ne rješavaju problem migracijskih tokova.
U vrijeme kada se dolasci migranata povećavaju, Europa se također suočava s ogromnim izazovom: demografskom krizom. Starenje stanovništva, smanjenje radne snage i pad stope nataliteta karakteristični su primjeri trendova koji doprinose smanjenju ukupnog stanovništva Europe.
O kakvoj ćemo Europi doista govoriti za nekoliko godina? Kako će se stanovništvo svake europske zemlje razvijati? Koliko će Europljana živjeti u Europi, a koliko će ljudi migrantskog podrijetla treće ili četvrte generacije? To su jednostavna pitanja na koja moramo odgovoriti, ali tek nakon što razjasnimo kakvu Europu želimo.
Europa otvorenih granica i neprekinutih migracijskih tokova? Europa kojom upravljaju kvote za preseljenje migranata? Ili Europa s jakim granicama i državama koje daju prioritet jačanju i brizi za vlastite građane?
Koncentracija migranata u europskim gradovima ne mijenja samo njihov demografski sastav; ona također doprinosi stvaranju migrantskih geta čiji stanovnici, daleko od toga da traže integraciju, možda nerado prihvaćaju kulturu i civilizaciju europskih zemalja. Nadalje, ne zaboravimo da se samo mali dio migranata uspješno integrirao u vrijednosti europskih država.
Ono što migracijskoj politici treba nije samo upravljanje postojećom situacijom. Stroga kontrola vanjskih granica Europske unije je ključna, uz potporu europskih sredstava za izgradnju fizičkih barijera i sigurnosne infrastrukture.
Druga nužna mjera je proširenje primjene koncepta „sigurnih trećih zemalja“, olakšavajući deportaciju pojedinaca čak i u zemlje s kojima nemaju prethodne osobne veze, pod uvjetom da se te zemlje smatraju sigurnima.
Što je još važnije, središnje pitanje je borba protiv ilegalnih migracija i krijumčarenja ljudi nametanjem strožih kazni kriminalnim mrežama trgovine ljudima. Te mreže ne samo da šalju tisuće migranata na europski teritorij, već i iskorištavaju same migrante, „prodajući“ im obećanje novog života u „prosperitetnoj“ Europi.
Politike tolerancije Europske unije prema migracijama sada su postale politike suučesništva u iznimno ozbiljnom problemu koji mijenja – ili će uskoro promijeniti – demografski sastav Europe.
Strože granične kontrole, ubrzani postupci za azil i, prije svega, obnova sigurnosti i zaštita europskih granica samo su neke od mjera koje su već trebale biti provedene.
U stalno promjenjivom međunarodnom okruženju, Europa ne može nastaviti igrati ulogu gostoljubivog spasitelja s otvorenim granicama. Europske države i vlade imaju primarnu dužnost riješiti problem migracija i ponuditi rješenja prije nego što Europa promijeni svoj identitet.