Mediteranski izazov: Konzervativni nacrt za europsku migracijsku krizu

Na konferenciji stranke ECR u Napulju (Oblikuje li Mediteran budućnost Europe?), talijanski i europski čelnici pozivaju na realistične, na suverenitetu utemeljene politike za rješavanje problema ilegalne imigracije i preoblikovanje južne granice EU-a

Napulj, 11. srpnja — U živopisnoj kulisi Napulja — grada dugo definiranog plimom i osekom kultura i naroda — konzervativci iz cijele Europe okupili su se kako bi se suočili s jednim od najhitnijih i najrazdornijih izazova na kontinentu: ilegalnom imigracijom. Uvodni panel konferencije stranke Europski konzervativci i reformisti (ECR) pod nazivom „Upravljanje migracijskim tokovima: konzervativna perspektiva“ poslužio je kao promišljanje o trenutnim politikama i poziv na okupljanje za jedinstvenu, pragmatičnu europsku strategiju.

Michele Schiano, talijanski zastupnik i domaćin događaja, otvorio je panel utemeljujući raspravu na samom identitetu Napulja. „Ovaj grad“, rekao je, „simbol je Mediterana – i njegovih problema i njegovog potencijala.“ Za Schiana, Mediteran nije samo prostor nestabilnosti, već geopolitički i kulturni motor koji bi mogao redefinirati budućnost Europe. „Napulj“, dodao je, „može biti most – ne samo između sjeverne i južne Italije, već i između naroda u sukobu.“ Pitanje, rekao je, više nije oblikuje li Mediteran Europu – već kako će Europa odabrati da je on oblikuje. A odgovor, iz njegove perspektive, mora uključivati ​​jasne političke izbore, strateške saveze i, prije svega, odgovornost.

S te početne točke, novinarka Marilù Lucrezio, moderatorica panela, istaknula je nedavnu promjenu u europskom diskursu o migracijama – uglavnom, tvrdila je, zahvaljujući Italiji. Zasluge je pripisala vladi premijerke Giorgie Meloni za “razbijanje institucionalne paralize” oko granične kontrole, promicanje inovativnih rješenja poput centara za obradu dokumenata u Albaniji i prisiljavanje Europe da se ponovno uključi u koncept pravedne podjele tereta. Naglasila je da rasprava više nije o tome treba li djelovati, već kako – a Italija pokazuje put. Nadovezujući se na ovu temu, ministar za parlamentarne odnose Luca Ciriani iznio je ono što je nazvao “Melonijevom doktrinom” o imigraciji. “Nismo protiv imigracije – protiv smo ilegalne, nekontrolirane i opasne imigracije”, rekao je. Vladina strategija, objasnio je, nije demonizirati migrante, već razlikovati one koji traže istinsku integraciju od onih koji iskorištavaju europske sustave ili trguju kriminalom. “Ljevica”, rekla je Ciriani, “vjerovala je da je imigracija uvijek resurs. Mi kažemo: samo kada se njome pravilno upravlja.”

No možda najstrateškiji i dalekosežniji doprinos došao je od Giovannija Donzellija, potpredsjednika Parlamentarnog odbora za sigurnost Republike (Copasir). Povezujući migracije s geopolitikom i globalnom konkurencijom za resurse, Donzelli je tvrdio da budućnost Europe ne ovisi samo o osiguranju njezinih granica, već i o ozbiljnom angažmanu s Afrikom. „Afrika je mjesto gdje rast stanovništva eksplodira“, upozorio je. „Ako ne ulažemo u Afriku – ako je prepustimo Kini i Rusiji – ne samo da se odričemo ekonomske prilike, već riskiramo nekontrolirani migracijski pritisak.“ Za Donzellija ovo nije samo humanitarno pitanje – to je pitanje nacionalnog opstanka. Upozorio je na utjecaj organiziranog kriminala na migracijske rute, pa čak i naveo primjere terorizma koji se infiltrira ilegalnim prijelazima. „Brodovi ne prevoze samo migrante“, rekao je. „Prevoze džihadiste, trgovce ljudima i nestabilnost.“ Rješenje, tvrdio je, leži u realizmu: borbi protiv mreža krijumčara, demontiranju „posla ugostiteljstva“ i tretiranju afričkog kontinenta ne kao dobrotvornog slučaja, već kao središnjeg igrača na vlastitoj strateškoj karti Europe.

Slijedeći ovu perspektivu, Wanda Ferro, podtajnica talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova, naglasila je učinkovitost talijanskog pristupa. Od bilateralnih sporazuma sa zemljama podrijetla do Matteijeva plana usmjerenog na poboljšanje životnog standarda u Africi, Ferro je Melonijevu vladu prikazala kao model djelotvornog upravljanja. „Pravila naših naroda i naših kultura moraju se poštovati“, rekla je, dodajući osobnu refleksiju: ​​„Kao netko s Juga tko je morao otići zbog posla i studija, razumijem što znači tražiti bolju budućnost – ali to se mora učiniti legalno i uz poštovanje zemlje domaćina.“

Međunarodnu dimenziju razgovora dodatno je istražio George Simion, rumunjski zastupnik i potpredsjednik stranke ECR. Simion je osudio kriminalizaciju konzervativnih političara poput Mattea Salvinija samo zbog provođenja granične kontrole. „Moramo zaustaviti ideološko licemjerje“, rekao je. „Europa mora birati između suvereniteta i kaosa.“ Također je pozvao na demografsku revitalizaciju unutar Europe i pohvalio trajne veze između Italije i Rumunjske, ukorijenjene u zajedničkoj latinskoj baštini.

Gennaro Sangiuliano, novinar i bivši talijanski ministar kulture, oslonio se na svoje iskustvo dopisništva iz Francuske kako bi ilustrirao dugoročne rizike neuspješne integracije. Upozorio je na posljedice nekontroliranih kulturnih ustupaka, posebno u kontekstima gdje islamski ekstremizam potkopava osnovne slobode poput ženskih prava. „Francuska sada mijenja kurs“, primijetio je, „i razmatra zakone kojima bi se spriječili izvanredni brakovi – jer integracija mora biti legalna i obostrana.“ Lucrezio se nakratko vratila na ljudsku stranu krize, skrećući pozornost na jedan od njezinih najmračnijih aspekata: nestalu djecu migranata, često žrtve trgovine organima. „Ovdje se ne radi samo o imigraciji – radi se o zaštiti najranjivijih“, rekla je.

U završnim riječima, Donzelli i Ciriani još su se jednom složili oko temeljne poruke: Europa ne mora samo zaštititi svoje granice, već i preispitati svoje mjesto u globalnoj ravnoteži moći. To znači ulaganja u Afriku, snažno vodstvo i povratak nacionalnom dostojanstvu. „Ako ne predvodimo u Africi, gubimo globalnu igru“, upozorio je Donzelli.

Na kraju panela, jedna je stvar bila jasna: konzervativni pristup više nije samo opozicijski – sve je više konstruktivan, detaljan i usmjeren na rješenja. U Napulju se nije pojavila reakcija na migracije temeljena na strahu, već vizija. Vizija utemeljena na suverenitetu, usidrena u odgovornosti i posvećena očuvanju kulturnog i političkog integriteta Europe, a istovremeno rješavanje temeljnih uzroka migracija. U eri rastuće nestabilnosti, konzervativni nacrt – temeljen na pragmatizmu, redu i međusobnom poštovanju – nudio je ne samo kritiku, već i smjer.

Alessandro Fiorentino