Subscribe
S “četiri asa” u ruci, George Simion je izgubio predsjedničke izbore od “Straight Flusha” neovisnog Nicușora Dana.
Prije drugog kruga predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, u kojima su se suočili neovisni kandidat Nicușor Dan i vođa AUR-a George Simion, rumunjsko društvo bilo je podijeljeno u dva radikalizirana tabora: suverenističke nasuprot proeuropskim, što nas podsjeća na problematično razdoblje prvih izbora (1990.) nakon Revolucije 1989. kada je, s izlaznošću od 86,19%, Ion Iliescu izabran u prvom krugu. Tijekom godina izlaznost građana u drugom krugu predsjedničkih izbora u Rumunjskoj imala je silazni trend, dosegnuvši 49,87% 2019. godine kada je Klaus Iohannis (Nacionalno liberalna stranka) osvojio svoj drugi mandat protiv socijaldemokratske kandidatkinje Viorice Dancile (Socijaldemokratska stranka). Međutim, postojala je jedna iznimka visokog javnog interesa i izlaznosti 2014. godine, u finalu između Victora Ponte i Klausa Iohannisa. U to vrijeme, 11.719.344 građana, 64,11% ukupnog broja ljudi s pravom glasa, glasalo je, a Klaus Iohannis osvojio je svoj prvi mandat kao predsjednik.
Dijaspora protiv Rumunjske
Vraćajući se na birališta 18. svibnja, došlo je do masovne mobilizacije građana tako da je postotak onih koji su glasali u nedjelju bio 64,72%, što predstavlja 11.507.695 birača. Vođa AUR-a započeo je kao favorit s asom u ruci – s gotovo 20 posto više nego u prvom krugu, razliku koju su mnogi politički analitičari smatrali nemogućim nadoknaditi te su se mnogi kladili na Georgea Simiona kao sljedećeg rumunjskog predsjednika. Međutim, neovisni Nicușor Dan, iza kojeg su se postrojile sve samoproglašene proeuropske stranke (PNL, PSD, UDMR, USR), uspio je preokrenuti izborni tok pobijedivši u predsjedničkoj bitci, s naletom koji bismo protumačili kao stvarnu mobilizaciju građana za glasanje.
George Simion je od samog početka znao da je u Rumunjskoj u nepovoljnom položaju u smislu namjere glasanja, zbog čega je radije vodio kampanju u inozemstvu. Nadao se da će mu glasovi dijaspore, koji su bili značajni u prvom krugu, omogućiti da nadoknadi razliku u Rumunjskoj gdje je namjera glasanja očito bila za Nicușora Dana. Nitko nije očekivao da će 1,6 milijuna građana izaći na glasanje u dijaspori, a 9,87 milijuna u Rumunjskoj. Zato je George Simion bio čvrsto uvjeren da će dobiti isti rezultat kao u prvom krugu, naime 60% ili možda čak 70% više od svog protivnika. Oni koji su se mobilizirali nisu bili među onima koji su se slagali s političkim programom Georgea Simiona, što se vidjelo u konačnom rezultatu. Glasovi dijaspore bili su puno uravnoteženiji nego što je vođa AUR-a očekivao, čak i ako je u nekim rumunjskim zajednicama u inozemstvu George Simion imao značajnu prednost. Iako je George Simion pobijedio u inozemstvu s 55,86% u usporedbi s 44,14% za Nicușora Dana. Razlika unutar zemlje, prema izlaznim anketama, bila je vrlo velikih 10% u korist neovisnog kandidata. Konačni rezultat bio je 5.445.052 glasa za pobjednika u usporedbi s 4.425.247 glasova Georgea Simiona.
Na ljestvici zemalja Europske unije najviše Rumunja koji žive i rade u inozemstvu nalazi se u Italiji (1.073.196 građana), Njemačkoj (883.670 građana), Francuskoj (oko 800.000 građana) i Španjolskoj (565.724 građana). Kako bismo upotpunili sliku europskih zemalja u koje su Rumunji emigrirali, moramo uključiti i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje živi 1,4 milijuna Rumunja, što Veliku Britaniju čini prvim mjestom u Europi gdje žive Rumunji koji su odlučili potražiti budućnost u inozemstvu.
Koje su bile greške Georgea Simiona?
Jedna od pogrešaka koju je George Simion napravio u dva tjedna kampanje između dva kruga izbora bila je arogantan stav prema svom protivniku i biračima ostalih gubitnika u prvom krugu, biračima koje je mogao pridobiti na svoju stranu kako bi učvrstio svoje prvo mjesto. Prkosan i arogantan stav čelnika AUR-a obojen je njegovim uvjerenjem da ima podršku administracije koju vodi Donald Trump. Kandidat koji bi imao podršku SAD-a ne može izgubiti predsjedničke izbore u Rumunjskoj. Nakon što je Rumunjska isključena iz programa ukidanja viza nakon poništenja predsjedničkih izbora krajem prošle godine, čelnik AUR-a zahvalio je Trumpovoj administraciji na odluci, a to je razljutilo birače koji su očekivali da će putovati bez viza u SAD. Isti je arogantni stav uzrokovao da čelnici socijaldemokrata Adrian Nastase i Victor Ponta izgube predsjedničke finale. Prvog je pobijedio Traian Băsescu 2004., a drugog Klaus Iohannis 2014.
Još jedna pogreška u predizbornoj strategiji čelnika AUR-a bila je najava (u kontekstu ekonomske krize kroz koju Rumunjska prolazi i potrebe za smanjenjem proračunske potrošnje) da će, ako postane predsjednik, otpustiti 500.000 javnih službenika. Pogrešan način na koji je 500.000 proračunskih radnika povezano en bloc sa “društvenim parazitima” doveo je do gubitka glasova i onih koji su bili otpušteni i obitelji i onih koji ovise o njihovim prihodima. Izostanak s debata koje su organizirali glavni TV kanali, davanje intervjua samo stranim novinarima, napad na Macrona na francuskom TV kanalu i napad na mađarsku zajednicu u Rumunjskoj također su bile pogreške u strategiji kampanje Georgea Simiona. Njegov izostanak s televizijskih debata (vođa AUR-a sudjelovao je samo u jednom sukobu s Nicușorom Danom, u onoj koju je organizirao Euronews.ro) imao je za cilj sačuvati svoju prednost od gotovo 20 posto u prvom krugu. Ova odluka bila je gubitnička jer je u prvom krugu bilo mnogo građana koji nisu izašli na glasanje, a istovremeno je bilo mnogo neodlučnih čije je glasove mogao osvojiti. U televizijskim programima koji su pokušali suprotstaviti dva finalista predsjedničkih izbora, ime Georgea Simiona bilo je napisano na komadu papira na poleđini mjesta koje je trebao zauzeti. To je dovelo do vala ismijavanja na društvenim mrežama, a bijeg vođe AUR-a s debate bio je i meta šala na internetu.
Njegov protivnik, s druge strane, nije odbio nijednu debatu i čak i ako su Nicușor Dan ponekad bio u problemima zbog moderatora TV programa ili pitanja prisutnih pravnika, pokazao je poštovanje prema rumunjskom tisku i onima koji gledaju rumunjske TV kanale. Tijekom dva tjedna kampanje, Simion se gotovo isključivo oslanjao na snimljene video poruke, dok se njegov protivnik odlučio izravno obraćati svojim pristašama sudjelovanjem u emisijama. George Simionove poruke na engleskom jeziku na Network X, korištene u posljednjim danima kampanje, ostavile su dojam da je svrha tih poruka više privlačenje pozornosti američkih konzervativnih čelnika nego izravna komunikacija s rumunjskim biračima. Također je bila loša odluka dati prednost inozemnoj publici putem platforme društvenih medija u odnosu na rumunjsku publiku. Još jedna politička arogancija koju je vođa AUR-a pokazao tijekom izborne kampanje bio je politički dogovor s Viktorom Orbánom u Budimpešti, dogovor sklopljen preko glava čelnika UDMR-a i mađarskih birača prema kojima je u prošlosti, u nekoliko navrata, imao antimađarski diskurs. Nicușor Danova uvjerljiva pobjeda u Transilvaniji i Mađarskoj dokazala je da George Simion nije bio u pravu prema mađarskoj zajednici. Šlag na torti pogrešaka počinjenih u kampanji između dva kruga izbora bio je intervju koji je dao na francuskom jeziku za program francuskog kanala CNews. Tijekom programa Simion je optužio predsjednika Emmanuela Macrona da je diktator, a izjava čelnika AUR-a izazvala je smijeh čak i kod ostalih (konzervativnih) gostiju prisutnih u emisiji.
Konačno, treba spomenuti da su, potaknuti strahom, mnogi Rumunji koji su bili neodlučni ili su bili odsutni na prvim izborima glasali protiv Georgea Simiona. Taj strah, usađen porukama koje su širile stranke koje su stale iza Nicușora Dana, bio je usmjeren na mogući ekonomski bankrot Rumunjske, mogući izlazak iz EU, odstupanje od proeuropskog puta. Mnogi od onih koji su stavili svoj pečat na Nicușora Dana, čak i ako im se nije sviđao, odlučili su ga podržati kako Rumunjska ne bi završila u rukama Georgea Simiona koji je obećao da će za sljedećeg rumunjskog premijera postaviti Călina Georgescua, varalicu. Nažalost, rumunjsko društvo postalo je nejedinstvenije nego ikad, dok je ekonomska budućnost Rumunjske sve sumornija. Jedno je sigurno. Na parlamentarnim izborima koji će se održati za 3 i pol godine, stranka AUR će pobijediti i najvjerojatnije formirati novu vladu.