Subscribe
Europska unija priprema se za otvaranje rasprave o mogućoj radikalnoj reformi svog sustava oporezivanja energije kroz prijedlog koji mnogi definiraju kao “porez na zeleni kapital”. Riječ je o inicijativi koju je promovirala Danska, predsjedavajuća Vijeća Europske unije, s ciljem uvođenja sve većih trošarina na električnu energiju i goriva, kako bi se ekološko oporezivanje uskladilo s ciljevima dekarbonizacije EU-a.
OD POREZA DO EKOLOŠKE TRANZICIJE
Posljednjih godina Europska unija intenzivirala je raspravu i djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena, postavljajući sve ambicioznije ciljeve, poput smanjenja emisija za 90% do 2040. u usporedbi s razinama iz 1990. Prijedlog revizije Direktive o oporezivanju energije, koji je već uveden 2021. i sada je predmet odlučnog ponovnog pokretanja, uklapa se u taj kontekst. Glavni cilj je poticanje korištenja obnovljivih izvora i obeshrabrivanje korištenja fosilnih goriva, putem poreznog mehanizma koji je u skladu s diktatima Agende 2030 i Europskog zelenog plana.
TRI ELEMENTA DANSKOG PRIJEDLOGA
Prijedlog koji je predložila Danska temelji se na tri temeljna elementa. Prije svega, revizija trošarina na energiju, s ciljem prilagodbe poreznog sustava novim klimatskim ciljevima, s posebnim osvrtom na ugljičnu neutralnost i prijelaz na održivo gospodarstvo. Cilj bi bio uvođenje novog kriterija oporezivanja, koji se više ne bi temeljio na količinama potrošnje, već na energetskom sadržaju i utjecaju izvora energije na okoliš. Ova promjena trebala bi jače pogoditi izvore poput ugljena. Posljedično, fosilna goriva bila bi kažnjena, pokušavajući obeshrabriti njihovu upotrebu povećanjem oporezivanja.
REGULATORNI KONTEKST I POLITIČKI OTPOR
Novi porez na kapital trebao bi jednoglasno odobriti Vijeće Europske unije, što predstavlja neke političke prepreke. Mnoge države članice, zapravo, pokazuju određeni otpor zbog strahova povezanih s ekonomskim učincima na poduzeća i građane, posebno u istočnoeuropskim zemljama, koje više ovise o fosilnim gorivima i imaju manje fleksibilne energetske sustave. Zahtjev za ujedinjenjem poreznog sektora zemalja koje koriste različite energetske i industrijske modele i kombinacije predstavlja izazov koji bi mogao dovesti u pitanje i načela pravednosti i solidarnosti na kojima je Unija utemeljena, kao i miješanje u nacionalne energetske strategije.
ULOGA DANSKE
Nije iznenađujuće da je Danska pokretačka snaga ove inicijative. Skandinavska zemlja godinama je predvodnica borbe protiv klimatskih promjena, s vrlo strogim politikama zaštite okoliša. Počevši od 2030. godine, Danska bi trebala biti prva zemlja na svijetu koja će primijeniti porez na ugljik na poljoprivredne emisije, namećući trošak od 300 kruna (oko 30 eura) za svaku tonu CO₂ koju proizvedu goveda, svinje i ovce. Ova mjera, koju osporavaju uzgajivači i poljoprivrednici, predstavlja konkretan primjer ekološkog oporezivanja koje se primjenjuje i na sektore koji su inače isključeni iz ekološkog oporezivanja.
PRITISAK ZA REFORMU
Uz institucionalno djelovanje, postoji i pritisak civilnog društva. Mnoge nevladine organizacije potpisale su apel za uvođenje novih poreza na okoliš. Zahtjevi se usredotočuju na potrebu strožeg oporezivanja sektora poput zračnog prometa, industrije fosilnih goriva i međunarodnih financijskih transakcija. Velika bogatstva također su navedena kao teme koje treba uključiti u sustav fiskalne odgovornosti povezane s tekućom ekološkom krizom.
TRANZICIJSKI I REGRESIVNI RIZIK
Naravno, glavni problem poreza na zeleno bogatstvo leži u potencijalnom regresivnom utjecaju koji bi mogao generirati na gospodarstva zemalja članica. Trošarine na gorivo i električnu energiju obično više pogađaju manje imućne društvene skupine, koje veći dio svojih prihoda posvećuju potrošnji energije. Kako bi se spriječilo da ekološka tranzicija postane novi oblik društvene nepravde, bilo bi potrebno osigurati kompenzacije poput subvencija i poticaja za energetsku učinkovitost, uz sve potrebnije programe osvježavanja znanja – ili čak programe profesionalne prekvalifikacije – za sve radnike zaposlene u sektorima koji su u riziku.
IZMEĐU AMBICIJE I POLITIČKOG REALIZMA
Danski prijedlog predstavlja stav koji je previše napredan prema europskom oporezivanju okoliša. Njegova učinkovita provedba svakako je povezana sa sposobnošću posredovanja između različitih interesa i političke volje država članica. U tom smislu, ne možemo zaboraviti da se nalazimo u povijesnom trenutku u kojem međunarodne krize, potreba za preispitivanjem industrijskih obveza i unutarnje potrebe država članica teško da će ustupiti mjesto raspravi o porezu na zeleni kapital. Pogotovo ako ga ne prate redistributivne i ublažavajuće mjere, uz otvoreni dijalog s građanima, kako se ekološka tranzicija ne bi pretvorila u novi izvor nejednakosti.