Matteijev plan i energetska tranzicija Afrike: ulaganja, infrastruktura i osposobljavanje

Politika - 15. rujna 2026.

Matteijev plan za Afriku, koji je talijanska vlada pokrenula 2024. godine s ciljem jačanja gospodarskih, energetskih i diplomatskih odnosa s afričkim kontinentom, postupno uspostavlja jedan od svojih ključnih smjerova u području energetike. Prema informacijama ažuriranim do 30. lipnja 2026., a sadržanim u godišnjem izvješću Parlamentu o statusu provedbe Plana, mobilizirano je 460 milijuna eura za pet inicijativa koje se posebno odnose na energetski sektor. Ovaj iznos predstavlja dio ukupno 1,2 milijarde eura koje je, počevši od studenog 2024. do dotičnog datuma, odobrio Tehnički odbor Talijanskog klimatskog fonda. Veličina resursa dodijeljenih energetici stoga potvrđuje da energetska dimenzija nije sporedni element Matteijevog plana, već sve više postaje jedan od njegovih glavnih operativnih alata. Središnja uloga ovog područja mora se tumačiti u svjetlu trajnih poteškoća koje karakteriziraju pristup energiji na afričkom kontinentu. Dostupnost odgovarajuće energetske infrastrukture zapravo je bitan uvjet ne samo za gospodarski rast, već i za razvoj zdravstvenih sustava, obrazovanja, zapošljavanja i proizvodnih aktivnosti.

TALIJANSKI KLIMATSKI FOND I FINANCIJSKI INSTRUMENTI

Značajan dio financijske strategije Mattei plana provodi se putem Talijanskog klimatskog fonda, čiji godišnji proračun, kojim upravlja Ministarstvo zaštite okoliša, iznosi 840 milijuna eura. Njegove su aktivnosti prvenstveno usmjerene na smanjenje emisija koje mijenjaju klimu, promicanje korištenja obnovljivih izvora energije i prilagodbu učincima klimatskih promjena. Važna značajka je revolving struktura Fonda, koja omogućuje korištenje različitih financijskih instrumenata za potporu inicijativama. To uključuje subvencionirane kredite, jamstva i nepovratne potpore, kroz kombinaciju metoda intervencije koje se potencijalno mogu prilagoditi različitim ekonomskim i financijskim uvjetima zemalja primateljica. Iz te perspektive, financiranje afričke energetske infrastrukture služi dvostrukoj svrsi. S jedne strane, pomaže u popunjavanju povijesnog ulaganja i infrastrukturnog jaza; s druge strane, omogućuje usmjeravanje budućeg razvoja prema sustavima koje karakterizira veća ekološka održivost.

GLOBALNI JAZA U PRISTUPU ENERGIJI

Hitnost takvih intervencija posebno je vidljiva u podacima sadržanima u zajedničkom izvješću koje su pripremili Međunarodna agencija za energiju, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, Ujedinjeni narodi, Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija. Dokument pokazuje da je cilj osiguranja pristupa čistoj, pouzdanoj i ekonomski održivoj energiji za cijelo svjetsko stanovništvo još uvijek daleko od ostvarenja. Oko 655 milijuna ljudi diljem svijeta nema pristup električnoj energiji. Nejednakosti su također potaknute poteškoćama u osiguravanju odgovarajućih financijskih tokova siromašnijim gospodarstvima i zemljama u razvoju. Posebno značajan primjer je izgradnja solarnih elektrana izvan mreže i mini-električnih mreža u ruralnim područjima, gdje proširenje tradicionalne infrastrukture može biti ekonomski i logistički složeno.

PODSAHARSKA AFRIKA KAO GLAVNO PODRUČJE INTERVENCIJE

Jaz je posebno izražen u subsaharskoj Africi. U tom području više od 560 milijuna ljudi nema struju, dok otprilike 970 milijuna nema pristup čistim sustavima za kuhanje. Ovi podaci pomažu objasniti zašto energija predstavlja jedan od sektora u kojima Matteijev plan može imati potencijalno značajan utjecaj. Proširenje pristupa energiji u ruralnim i udaljenim područjima može imati učinke koji nadilaze isključivo infrastrukturnu dimenziju. Elektrifikacija može poboljšati funkcioniranje zdravstvenih ustanova, podržati lokalnu gospodarsku aktivnost, potaknuti digitalizaciju i proširiti obrazovne mogućnosti. Nadalje, širenje tehnologija proizvodnje obnovljive energije omogućuje istovremeno rješavanje pitanja pristupa energiji i smanjenja emisija. Upravo ta konvergencija između razvoja i ekološke tranzicije čini energetske intervencije Matteijevog plana strateškima.

OD EKSTRAKTIVNE LOGIKE DO NOVOG ENERGETSKOG PARTNERSTVA

Financijska dimenzija, međutim, mora biti popraćena promišljanjem o modelu suradnje koji Matteijev plan namjerava promovirati: suradnja bi se stoga trebala razvijati prema odnosu u kojem se stvaranje vrijednosti, tehnologija i stručnost šire dijele. Ovo pitanje čini se posebno značajnim s obzirom na energetski potencijal kontinenta. Afrika ima otprilike 60% najboljih svjetskih solarnih resursa, a prima samo 2% globalnih ulaganja u obnovljive izvore energije. Stoga postoji izražena asimetrija između potencijala i investicijskog kapaciteta. Smanjenje ovog jaza predstavlja jednu od glavnih prilika za politiku energetske suradnje usmjerenu na održivi razvoj.

OSPOSOBLJAVANJE KAO PRIJELAZNA INFRASTRUKTURA

U tom kontekstu, energetska obuka dobiva stratešku važnost jednaku onoj ulaganja u infrastrukturu. Dostupnost sustava i tehnologija, zapravo, nije dovoljna za osiguranje trajne tranzicije osim ako uključene zemlje istovremeno ne razviju vještine potrebne za projektiranje, upravljanje i održavanje novih energetskih sustava. Značajan korak u tom smjeru je Memorandum o razumijevanju potpisan 7. srpnja 2026. između Misijske strukture za provedbu Mattei plana za Afriku i Zaklade Enel. Sporazum, koji su potpisali koordinator Misijske strukture Fabrizio Saggio i predsjednik Zaklade Enel i izvršni direktor Enel Grupe Flavio Cattaneo, definira okvir suradnje za energetsku obuku na kontinentu. Memorandum ima za cilj koordinirati aktivnosti obuke sa sveučilišnim i visokoškolskim sustavom, kako u Italiji tako i u afričkim zemljama. Inicijativa je dio procesa koji je već u tijeku kroz programe koji su dali mjerljive rezultate i doprinijeli izgradnji priznatog ekosustava obuke. Među navedenim iskustvima su Panafrički centar za obuku o obnovljivim izvorima energije i energetskoj tranziciji u Maroku, stvoren u suradnji s Politehničkim sveučilištem Mohammed VI, aktivnosti razvijene u Keniji sa Sveučilištem Strathmore i one provedene u Južnoj Africi sa Sveučilištem u Pretoriji.

MLADI, ŽENE I LOKALNE VJEŠTINE

Najznačajniji aspekt suradnje u osposobljavanju je želja za boljim prilagođavanjem obrazovnih programa specifičnim potrebama lokalnih zajednica. Cilj je osposobiti stručnjake sposobne aktivno podržati transformaciju afričkih energetskih sustava, iskorištavajući postojeće lokalne vještine. Posebna se pozornost posvećuje mladima i ženama, uključujući i u vezi s pristupom tržištu rada. Ovaj pristup proširuje opseg energetske suradnje, pretvarajući je iz jednostavnog prijenosa tehnologije u ulaganje u ljudski kapital. Osposobljavanje tako postaje strukturna komponenta tranzicije, omogućujući stvaranje profesionalnih uvjeta potrebnih da ulaganja proizvedu trajne koristi u zemljama primateljima.

INTEGRIRANA PERSPEKTIVA ZA MATTEI PLAN

Dosadašnje financirane intervencije i jačanje suradnje u području osposobljavanja stoga ocrtavaju mogući razvoj Mattei plana. Energija može biti točka susreta između razvojnih potreba, borbe protiv energetskog siromaštva, borbe protiv klimatskih promjena, tehnoloških inovacija i stvaranja kvalificiranih radnih mjesta. Međutim, kako bi ova strategija bila u potpunosti učinkovita, bit će ključno poticati pojavu lokalnih tržišta i lanaca opskrbe posvećenih čistim tehnologijama, počevši od obnovljivih izvora, kombinirajući materijalna ulaganja s konsolidacijom stručnih vještina. Gospodarska i politička suradnja tako će moći doprinijeti izgradnji autonomnih proizvodnih kapaciteta i neće se ograničavati na izgradnju pojedinačnih infrastruktura. Iz te perspektive, brojka od 460 milijuna eura mobiliziranih u energetskom sektoru ne predstavlja samo mjeru već preuzete financijske obveze, već i pokazatelj rastuće važnosti energije u arhitekturi Mattei plana. Učinkovitost ovog ulaganja ovisit će o sposobnosti povezivanja infrastrukture, tehnologije, financiranja, osposobljavanja i lokalnog industrijskog razvoja. Stoga je izazov transformirati energetski potencijal Afrike u konkretnog pokretača zajedničkog razvoja. Visoka dostupnost solarnih resursa, stalni deficit u pristupu električnoj energiji i nedovoljna ulaganja u obnovljive izvore energije čine kontinent prostorom u kojem energetska tranzicija može igrati odlučujuću ulogu. U ovom scenariju, Matteijev plan može dobiti posebnu važnost upravo ako uspije integrirati proširenje pristupa energiji s razvojem vještina potrebnih za samostalno upravljanje promjenom. Energetska obuka, uz ulaganja u infrastrukturu i čiste tehnologije, stoga predstavlja jedan od bitnih uvjeta za razvoj suradnje s Afrikom prema uravnoteženijem, održivijem modelu partnerstva usmjerenom na dugoročno stvaranje vrijednosti.