Subscribe
Sposobnost mladih da grade svoju budućnost bez prisilnog napuštanja domovine spremna je postati novi cilj europskih politika. To je načelo iza takozvanog “prava na ostanak”, strategije koju Europska komisija namjerava predstaviti do kraja 2026. ili najkasnije početkom 2027. Inicijativa ima za cilj osigurati istinski izbor između ostanka i preseljenja, prevladavajući one ekonomske i teritorijalne uvjete koji mobilnost pretvaraju u nužnost, a ne u opciju. Raffaele Fitto, potpredsjednik Europske komisije zadužen za koheziju i reforme, predstavio je neke elemente inicijative tijekom ljeta, posebno 24. kolovoza na sastanku u Riminiju i 27. kolovoza u Pizzu u Kalabriji, u sklopu trećeg izdanja Ljetne škole udruge L’orodicalabria. U oba slučaja pojavila se želja za izgradnjom sveobuhvatne strategije sposobne za koordinaciju različitih europskih politika.
DEMOGRAFSKO PITANJE I TERITORIJALNA DEPOPULACIJA
Polazište prijedloga je europska demografska kriza, koju Fitto smatra strukturnim fenomenom kojim se institucije moraju pozabaviti. Depopulacija prvenstveno utječe na kopnena, ruralna i planinska područja te male otoke, dok se stanovništvo, usluge i gospodarske aktivnosti progresivno koncentriraju u velikim urbanim središtima. Ova teritorijalna polarizacija ima posljedice koje nadilaze demografske. Smanjenje broja stanovnika može oslabiti ekonomsko i društveno tkivo zajednica, smanjiti dostupnost usluga i ugroziti sposobnost nekih regija da u potpunosti sudjeluju u dinamici jedinstvenog tržišta. Prema Fittu, postoji rizik da će deseci milijuna europskih građana koji žive u kopnenim područjima ostati marginalizirani ovim procesom.
PRAVO NA OSTANAK KAO IZBOR, A NE KAO OGRANIČENJA
U tom okviru, „pravo na ostanak“ nije zamišljeno kao poticaj za ometanje mobilnosti. Mobilnost unutar EU-a je, zapravo, konsolidirana komponenta europskog projekta. Cilj je, naprotiv, stvoriti uvjete da odluka o odlasku bude uistinu slobodna, a ne određena nedostatkom alternativa. Strategija bi stoga trebala prvenstveno podržavati mlađe generacije, nudeći profesionalne mogućnosti, usluge i povoljne uvjete onima koji žele ostati u svom rodnom gradu, ali i onima koji se namjeravaju vratiti nakon razdoblja provedenog negdje drugdje. Središnje načelo je stoga načelo slobode izbora: ostanak ne bi trebao postati obveza, baš kao što odlazak ne bi trebao biti neizbježna posljedica nedostatka izgleda.
INTEGRIRANI PRISTUP TERITORIJALNIM POLITIKAMA
Prema Fittovom pristupu, složenost fenomena čini svaku izoliranu intervenciju nedostatnom. Buduća strategija mora povezati različite alate i politike, prilagođavajući ih specifičnim karakteristikama svake regije. Kohezijska politika stoga mora komunicirati sa sektorima poput poljoprivrede, turizma, prometa, ribarstva i plavog gospodarstva. Integracija između ovih dimenzija trebala bi omogućiti istovremeno rješavanje različitih uzroka depopulacije i jačanje ekonomske i društvene privlačnosti najranjivijih područja. Cilj nije samo zadržati stalno stanovništvo, već stvoriti uvjete razvoja koji će budućim generacijama ponuditi konkretne izglede.
VEZA S JEDINSTVENIM TRŽIŠTEM I KOHEZIJOM
Prijedlog se također uklapa u raspravu o jačanju europskog unutarnjeg tržišta. Fitto je izričito povezao pravo na ostanak s potrebom da se unutarnja područja u potpunosti uključe u funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Stvaranje sinergija između teritorija i politika smatra se bitnim kako bi se spriječilo da koncentracija gospodarske aktivnosti u velikim gradovima dovede do sve veće isključenosti perifernih zajednica. Strategija je također povezana s izvješćem o budućnosti jedinstvenog tržišta koje je pripremio bivši talijanski premijer Enrico Letta. Prema Fittu, taj je dokument sada sastavni dio smjernica Europske komisije i postao je politički prioritet izvršne vlasti koju vodi Ursula von der Leyen. Predsjednik je također Fittu povjerio zadatak razvoja konačne verzije strategije “prava na ostanak”.
OD DEMOGRAFSKE IZVANREDNE SITUACIJE DO EUROPSKE POLITIKE
„Pravo na ostanak“ stoga se predstavlja kao projekt koji počinje s demografskim pitanjem i poprima širu dimenziju teritorijalne politike. Suzbijanje depopulacije znači rješavanje ekonomskih prilika, usluga, mobilnosti i izgleda koji se nude mlađim generacijama. Izazov koji je utvrdila Komisija je stvaranje uvjeta da se teritoriji vrate kao mjesta za život, rad i planiranje budućnosti. Iz te perspektive, pravo na ostanak nije samo politika protiv emigracije mladih, već pokušaj smanjenja teritorijalnih neravnoteža i poticanja uključivijeg europskog razvoja. Strategija koja se očekuje između kraja 2026. i početka 2027. stoga će biti pozvana da to načelo prevede u konkretne alate, koordinirajući različite politike i prilagođavajući ih specifičnostima lokalnih zajednica.