Merz ne može računati na irsko predsjedanje Vijećem za smanjenje proračuna

Njemački kancelar Friedrich Merz sastao se 28. srpnja s premijerom Michaelom Martinom kako bi ga zamolio da podrži smanjenje njemačkog proračuna i nadolazeći zaokret prema skeptičnom Bruxellesu. U Martinovoj izjavi za javnost tog dana , započeo je izražavajući „solidarnost irskog naroda sa žrtvama strašnog napada na Paradu ponosa u Berlinu tijekom vikenda. Europska unija je zajednica vrijednosti…“. Iako ga čelnici diljem bloka opravdano osuđuju, napad je samo jedna tragedija u nizu kriminalnih incidenata povezanih s migrantima koji su normalizirani u europskom društvu – trend o kojem Martinova vlada godinama pokušava suzbiti informacije u Irskoj. Ova oholost pro-migracijskog čelnika poput Martina koji komentira napad na migrante čelniku CDU-a koji se brzo pomiče udesno po pitanju migracijske politike, ilustrativna je za sastanak koji se održao.

Predsjedavajući vlade možda se pokušava pozicionirati kao pošten posrednik tijekom irskog predsjedanja Vijećem i tvrditi da pažljivo sluša zabrinutosti kancelara Merza, ali to ne može biti dalje od istine. Martinov sastanak s nepopularnim kancelarom bio je diplomatska sramota. Umjesto da se pozabavi Merzovom primarnom zabrinutošću – da Europska komisija zapošljava previše državnih službenika, previše troši i da će se o nadolazećem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2028. do 2034. pregovarati tijekom irskog predsjedanja Vijećem.

Umjesto toga, irska vlada upletena je u medijsku pompu i lažnu zabrinutost zbog jednog aktivista Daniela Tatlow-Devallyja i zabrinutost da je zatvoren u lošim uvjetima. Premijer je rekao da je to pitanje izravno pokrenuo s njemačkom kancelarkom, a ministrica vanjskih poslova Helen McEntee potvrdila je da je njezino Ministarstvo učinilo isto. To se događa usred irskih medija koji Tatlow-Devallyja prikazuju kao žrtvu montiranog suđenja i ljevičarskih političara koji tvrde da se s njim nehumano postupa. Ironija je potpuno izgubljena za irsku političku klasu da je ovakvo ponašanje međunarodna sramota. Ponašati se kao da Njemačka – članica EU i bogata razvijena nacija – nepotrebno oštro postupa s irskim zatvorenikom velika je šteta za njemačko-irske odnose upravo zato što se irski političari ponašaju kao da je njemački pravosudni sustav neciviliziran i nepravedan.

A da ne spominjemo činjenicu da je Tatlow-Devally član medijski nazvane “Ulm 5” i da mu se trenutno sudi u Stuttgartu nakon što ga je policija prošle godine uhitila zbog oštećenja ureda u vlasništvu tvrtke za koju se zna da Izraelu isporučuje sustave naoružanja. Navodno je član Palestinske akcije, koja je i u Britaniji i u Njemačkoj navedena kao kriminalna organizacija. Irski politički sustav je toliko smiješan da je vladin TD Barry Ward posjetio optuženog irskog državljanina s nekoliko lijevo orijentiranih oporbenih TD-ova i složio se s njihovim opisom da se Tatlow-Devallyju sudi na montiranom suđenju.

Nažalost, Merz je pokušao laskati premijeru izjavljujući svoje uvjerenje da će Martin doći do realističnog prijedloga tijekom irskog predsjedanja Vijećem. Martin je poznat po tome što je sve samo ne realan u svom programu unutarnje politike. Premijer, kao i njegovi kolege, sklon je diplomatskim gafovima i izrazitom nedostatku svjesnosti o situaciji. Iz tog razloga ne čudi da je Martin moralizirao o Izraelu s njemačkim kancelarom. Još je čudnije pitanje: što je uopće očekivao da će Merz reći kao odgovor? Njemačka, zbog svoje mračne povijesti dvadesetog stoljeća, ima poseban odnos s Izraelom kojeg bi sva djeca u irskim srednjim školama bila svjesna kroz naš nastavni plan i program povijesti. Pa ipak, premijer, bivši ravnatelj i učitelj, smatrao je da je to prikladno reći? Očekuje li irska politička klasa da će njemački kancelar pasti na mač i izjaviti da njegovo pravosuđe nije neovisno o nacionalnoj politici? To bi bilo apsurdno, ali evo nas ovdje, bez obzira na to.

Merzov sastanak s premijerom nije bio samo politička katastrofa, već je bio i smiješno loše organiziran. Irski proračun za predsjedanje Europskim vijećem iznosi gotovo 300 milijuna eura – dok je ciparski proračun za ovogodišnje predsjedanje Vijećem iznosio nešto manje od 100 milijuna eura. Moglo bi se očekivati ​​da će Dublinovo plaćanje tako velike količine novca biti pogodno za dobro organiziran logistički program – ali apsolutno nije!

Usred irske ljetne vrućine na srednjih -20 stupnjeva Celzija, premijer nije mogao razumjeti govor svog njemačkog kolege irskom i međunarodnom tisku. Zašto? Jer njegove slušalice za prevođenje nisu radile, a nisu radile ni novinarima koji su prisustvovali konferenciji za novinare. Stoga je javnost razmišljala: koja je uopće bila svrha ovog sastanka? Naš premijer, koliko je javno poznato, ne govori nijedan drugi jezik osim engleskog i irskog. Je li on, kao takozvani “dobri Europljanin”, doista kvalificiran voditi irsko predsjedanje Vijećem u razdoblju kada je europska suradnja važnija nego ikad? Odgovor je očito ne. Ali to neće spriječiti nekvalificirane idiote poput irskog ravnatelja Martina da se pretvaraju da su prikladni voditi europsku politiku zemlje.

Ozbiljno je zabrinjavajuće da irski premijer ne govori ni približno jezik kojim govori njemački kancelar. Pogotovo u razdoblju s međunarodnim profilom i pažnjom usmjerenom na Irsku. Mi ćemo voditi Vijeće Europske unije. Dok su kontinentalne političke osobe naučile engleski, francuski ili njemački kako bi olakšale komunikaciju s drugim čelnicima, sramotno je da je šef države Irske Republike potpuno nemaran prema bilo kakvom vještini vještina glavnog jezika Europske unije poput njemačkog. Pogotovo kada se uzmu u obzir duboke povijesne i kulturne veze između Njemačke i Irske koje datiraju stoljećima prije irske neovisnosti ili čak ujedinjenja Njemačke pod Bismarckom.

To je sramota i pokazuje maskaradu irske političke klase u punom sjaju. Iako se možda pretvaraju da su europski u svojim pogledima, nedostaje im osobne predanosti ili znanja kojim bi potkrijepili svoju tvrdnju, uključujući i one osnovne diplome poput jezičnih kompetencija.

Još je podlije to što irska izdaja Merzovih razumnih europskih proračunskih rezova dolazi usred skandala s Aughinish Aluminom. Njemačka pod Merzom pozvala je na privatne razgovore, a ipak je takva maslinova grančica od strane velike države članice EU odbijena u ime zaštite irskih građana koji su s pravom pred sudom zbog navodnih zločina koje su počinili. Moglo bi se nadati da će Europa nakon ove sjednice predsjedništva Vijeća naučiti lekciju da su irski politički čelnici potpuno beskorisni i nesposobni koristiti vlastitu političku moć.

Tamna je mrlja na diplomatskom ugledu Irske unutar Europske unije to što je logistika zemlje za zakazivanje sastanka sa stranim čelnikom toliko loša da slušalice za prevođenje ne rade. Još je gore što su aljkavi političari poput Martina zaduženi za političku administraciju suverene države. Bez obzira na to, nažalost je svima uključenima vrlo očito da Republika Irska nije sposobna sudjelovati u osnovnim diplomatskim kurtoazijama između vladinih rukovoditelja, a da im ne drži predavanja o njihovim navodnim moralnim neuspjesima. Dan kada će takav trend nestati možda je daleko na horizontu, ali zaista ne može doći dovoljno brzo. U ovoj fazi, u nacionalnom je interesu Irske Republike održati opće izbore koji bi mogli okončati utjecaj političkog centra na politički život u zemlji.