Muslimansko bratstvo u Europi

Francuska vlada nedavno je predstavila izvješće o Muslimanskom bratstvu, sunitskom muslimanskom pokretu koji je osnovan u Egiptu 1920-ih. Pokret je zabranjen u Egiptu 2013. godine, ali se vjeruje da djeluje, često pod krinkom, u nekoliko muslimanskih zemalja i u zemljama Zapada sa značajnim muslimanskim stanovništvom. Turska i Katar često se spominju kao glavni financijeri pokreta.

Muslimansko bratstvo klasificirano je kao teroristička organizacija u nekoliko zemalja (uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate). Trenutno se vjeruje da je aktivno u oko sedamdeset zemalja. Njihov moto je Allah je naš cilj, Poslanik je naš vođa, Kuran je naš zakon, džihad je naš put i smrt za slavu Allaha je naša najviša težnja. Drugim riječima, to je islamistički pokret koji vjeruje u fundamentalističko tumačenje islama.

Muslimanska imigracija je naravno politički kontroverzna tema. Političke snage u Europi koje su željele problematizirati islam i muslimansku imigraciju često su ukazivale na Muslimansko bratstvo kao potencijalnu prijetnju našim zapadnim društvima. Kao što je spomenuto, Muslimansko bratstvo često djeluje tajno i čini se kao labavo organizirana organizacija. Ovdje su kritičari imigracije i islama mogli ukazati na prijetnju Bratstva u raznim zemljama čak i ako nije postojala otvorena organizacija. Tada se moglo govoriti o prikrivenim prijetnjama, o infiltraciji, o skrivenim agendama.

Na lijevom krilu politike i unutar pokreta koji su zagovarali opsežnu imigraciju, ovaj skepticizam prema Muslimanskom bratstvu i sličnim pokretima obično se opisivao kao islamofobija. Rečeno je da kritičari islama demoniziraju muslimane i protive se skladnoj integraciji muslimana u zapadna društva.

Stoga je politički eksplozivno kada francuska vlada sada objavljuje izvješće prema kojem je Muslimansko bratstvo prisutnije u francuskom društvu nego što se prije mislilo. Izvješće dokazuje da su kritičari islama u pravu. Dokazuje da su kritičari imigracije u pravu. S muslimanskom imigracijom dobivamo islamističku infiltraciju. Ali s muslimanskom imigracijom dobivamo snage na Zapadu i u EU za koje bi smrt za Alaha trebala biti najviša težnja u životu.

Trenutno izvješće koje francuska vlada sada predstavlja također naglašava da Bratstvo djeluje u tajnosti. Autori izvješća pišu da se mora pretpostaviti da postoji unutarnja jezgra koja organizaciju drži na okupu:

„Muslimansko bratstvo u svojim raznim zemljama osnivanja temelji se na koncentričnim krugovima čije središte čini ’uključeni krug’ zakletih aktivista. Ova organizacija je vrlo vjerojatna u Francuskoj, budući da postoji svugdje drugdje u Europi. Imala bi samo nekoliko stotina članova. Pokret ’Bratstva’, shvaćen šire, obuhvaća sve one koji su u kontaktu s ovim ’uključenim krugom’ ili su njime inspirirani.”

Stoga bi trebao postojati unutarnji kontrolirani krug zakletih aktivista i iz te jezgre proizlaziti razni oblici kontakata i utjecaja koji imaju Bratstvo kao polazište i inspiraciju, ali službeno ne djeluju u ime Bratstva.

Ono što se također spominje na početku, a što je nešto o čemu se često raspravlja kada se govori o Muslimanskom bratstvu, jest sposobnost koju organizacija, čini se, ima da prilagodi svoje metode rada različitim zemljama u kojima su prisutni. Islamistička organizacija koja si je postavila cilj infiltracije u moderno zapadno društvo, naravno, ne može koristiti autoritarne metode ili antidemokratske slogane.

I ovdje se vodi rasprava među onima koji pokušavaju mapirati i razumjeti prisutnost Muslimanske braće u Europi o tome kako treba shvatiti prilagodbu koja se općenito događa u muslimanskom civilnom društvu zapadnom kontekstu. Radi se o stvarnoj prilagodbi gdje se određeni aspekti izvorno tako militantnog stava prema širenju islama ublažavaju. Ili se također bavimo krivotvorenom i svjesnom strategijom. Autori izvješća ovdje govore o „pesimističnoj viziji” načina rada Muslimanske braće „prema kojoj su integracija i sudjelovanje Muslimanske braće u životu zapadnog društva i umjereni diskursi koje oni drže samo izraz taktičkog povlačenja: Islamska država ostaje njihov krajnji cilj.”

Dakle, kako to danas izgleda u Francuskoj? Gdje u društvu postoji razlog vjerovati da je Muslimansko bratstvo uspjelo uspostaviti prisutnost i utjecaj? Radi se o obrazovnom sustavu, o socijalnoj pomoći i o propovijedanju u džamijama. Stoga je prvenstveno pogođeno muslimansko civilno društvo. Opasnost nije u tome što će se s tim morati nositi obični Francuzi, već u tome što će svi muslimani koji su danas u Francuskoj biti integrirani u različite društvene kontekste u kojima ljudi koji ne vjeruju u Francusku Republiku već u šerijat postavljaju ton kako bi ljudi trebali živjeti i razmišljati. Muslimani će stoga biti radikalizirani i, prije svega, bit će spriječeni da postanu Zapadnjaci.

Autori izvješća tvrde da je Bratstvo prisutno u svim velikim zapadnoeuropskim zemljama u kojima postoji značajna muslimanska populacija. Belgija je poseban slučaj jer je tamošnja organizacija bila posebno uspješna u izgradnji raznih organizacija koje djeluju društveno i koje omogućuju povezivanje financijskih sredstava s aktivnostima Bratstva.

Još jedna manja zemlja koja se ističe je Švedska. Kao Šveđanin, zanimljivo mi je pročitati objašnjenja dana u izvješću o tome zašto bi prethodno jednoobrazno protestantska, a sada čvrsto moderna i individualistička Švedska mogla postati obećana zemlja za islamističku infiltraciju.

Unatoč ograničenom broju stanovnika, Švedska ima značajnu prisutnost Muslimanskog bratstva u svom društvu, koje također čini važan dio europske grane Bratstva općenito. Međutim, pitanje je kako je moguće da je Švedska uvela Bratstvo u društveno tkivo. Autori izvješća to objašnjavaju na sljedeći način: „Utjecaj švedskog ogranka objašnjava se doprinosom katarskog financiranja, velikom tolerancijom švedskog multikulturalizma i dobrim odnosima između pokreta i lokalnih političkih stranaka, posebno Švedske socijaldemokratske stranke.”

Istina je da je Švedska imala dobrodošao stav prema multikulturalizmu. Tijekom 2010-ih bilo je gotovo tabu reći da Švedska treba biti švedska. Ljudi koji su rekli nešto takvo bili su optuženi da su rasisti i etnonacionalisti. Švedska i dalje ima dobrodošao stav prema islamu, iako se sada vodi puno otvorenija rasprava o prijetnji islamizma. A trenutno izvješće je zabilježeno u Švedskoj na najvišoj političkoj razini.

No, radi se i o, kako pišu autori izvješća, ponekad toplim odnosima vrlo važne švedske Socijaldemokratske stranke s muslimanskim okruženjima. Ovdje je ljevičarski radikalnija i bivša komunistička „Lijeva stranka” također imala problema. Pogotovo s propalestinskim pokretima koji izražavaju simpatije prema Hamasu. Politička ljevica htjela se pojaviti kao branitelj imigranata, ali počinje se primjećivati ​​da ta strategija ima cijenu. Socijaldemokrati su imali problema s pokušajima infiltracije i islamista i organiziranog bandi.

Dobro je što francuska vlada pokreće borbu protiv islamizma. Ostatak Europe trebao bi slijediti taj primjer. Čak i ako bi Europa trebala biti otvorena za, na primjer, radnu imigraciju, moramo se držati svojih vrijednosti i svog zapadnog identiteta. Organizacije koje islam stavljaju ispred demokracije i zapadnih vrijednosti nemaju mjesta u Europi ili EU.