Ponovno latiniziranje Rumunjske

Kada biste pitali Zapadne i Istočne Europljane na ulici o lingvističkoj biti rumunjskog jezika, mnogi bi se kladili na “slavenski”. Uostalom, okružena je slavenskim susjednim državama, bila je dio komunističkog istočnog bloka, sastavljenog od većinom govornika slavenskih jezika i bila je unutar sfere utjecaja Rusije značajna razdoblja u povijesti. Čak i među onima koji bi ispravno pretpostavili latinske korijene Rumunjske, često postoji nejasnoća o tome kako je do toga došlo. Krenuo sam istražiti gdje su se prvi put pojavili latinski korijeni ove zemlje, gdje su nestali i, naravno, kako su se vratili.

Rumunjska, smještena u istočnoj Europi, može se pohvaliti bogatom povijesnom tapiserijom protkanom nitima rimskog utjecaja. Unatoč stoljećima strane vladavine i kulturnoj/jezičnoj asimilaciji, Rumunjska je poduzela duboki put ponovne latinizacije, vraćajući svoje latinsko nasljeđe i ponovno potvrđujući svoj identitet kao nacija koja govori latinski. Ovaj esej zadire u višestruki proces relatinizacije u Rumunjskoj, prateći njegove povijesne prethodnike, istražujući njegove kulturne manifestacije i analizirajući njegov suvremeni značaj.

Latinizacija i delatinizacija

Korijeni početnog procesa latinizacije u Rumunjskoj sežu u antičko doba, kada je Rimsko Carstvo proširilo svoju vlast na regiju poznatu kao Dakija. Rimsko osvajanje Dakije 106. godine uvelo je latinski kao službeni jezik (u pokušaju potpune kulturne asimilacije) i ostavilo neizbrisiv trag na mentalitet, jezik i upravljanje regije. Latinski, lingua franca Rimskog Carstva, postao je duboko ukorijenjen u strukturu dačkog društva, utječući na sve, od trgovine do administracije i religije.

Međutim, rimsko povlačenje iz Dakije u 3. stoljeću nove ere uvelo je u razdoblje preokreta obilježeno uzastopnim valovima migracija i osvajanja raznih naroda, uključujući Gote, Hune i Slavene. Unatoč tim poremećajima, latinski se zadržao kao temelj lokalnog narodnog jezika (čak i ako je bio pomiješan ili izmijenjen vokabularom okupatora), postupno se razvijajući u ono što će postati rumunjski jezik.

Kulturni preporod i ponovna latinizacija

Kulturni preporod 19. stoljeća, zajedno s borbom Rumunjske za neovisnost, igrao je ključnu ulogu u kataliziranju procesa ponovne latinizacije Rumunjske. Nadahnuti romantičarskim pokretom koji je zahvatio Europu, rumunjski intelektualci nastojali su povratiti svoje latinsko naslijeđe kao sredstvo afirmacije nacionalnog identiteta i kulturne autonomije. Središnje mjesto u ovom oživljavanju bilo je promicanje rumunjskog jezika kao sredstva za književnost, obrazovanje i administraciju.

Gorivo za kulturni preporod bio je rastući osjećaj nacionalne svijesti i želja da se oslobode stoljetne strane dominacije. Nakon stoljeća osmanske vladavine i kulturnog utjecaja, rumunjski intelektualci nastojali su oživjeti ponos na svoje latinsko nasljeđe i oživjeti zanimanje za svoj jezik i kulturu. Ovo oživljavanje bilo je dio šireg nacionalističkog osjećaja koji je zahvatio Europu i koji je slavio nacionalni identitet i kulturnu posebnost.

Istaknute osobe pojavile su se kao vođe kulturnog preporoda u Rumunjskoj, predvodeći napore za promicanje rumunjskog jezika i kulture. Među tim osobama bili su Ion Heliade Rădulescu i Vasile Alecsandri, koji su odigrali ključnu ulogu u oblikovanju rumunjske književnosti, jezika i obrazovanja.

Ion Heliade Rădulescu, polihistor i vodeća ličnost rumunjskog prosvjetiteljstva, zalagao se za jezični purizam i promicanje rumunjskog jezika. Osnovao je Rumunjsko književno društvo 1821., čiji je cilj bio promicanje rumunjske književnosti i jezika putem objavljivanja knjiga i časopisa. Rădulescuovi napori postavili su temelje za standardizaciju rumunjskog jezika i njegovu upotrebu u književnosti i obrazovanju.

Vasile Alecsandri, pjesnik, dramatičar i diplomat, pridonio je kulturnom preporodu svojim književnim radom i diplomatskim djelovanjem. Alecsandrijeva je poezija slavila rumunjski folklor i tradiciju, pomažući popularizaciji rumunjske kulture među masama. Kao diplomat zastupao je rumunjske interese u inozemstvu i promicao kulturnu razmjenu s drugim europskim narodima, pridonoseći integraciji rumunjske kulture u širi europski kontekst.

Središnji dio kulturnog preporoda bio je pokret jezične reforme, čiji je cilj bio standardizirati rumunjski jezik i očistiti ga od stranih utjecaja. Rumunjski intelektualci nastojali su očistiti jezik od slavenskih i drugih nelatinskih elemenata, oslanjajući se na klasične latinske izvore kako bi obogatili rumunjski leksikon. Nastojalo se usvojiti pravopis i vokabular temeljen na latinici, s ciljem stvaranja jedinstvenog i standardiziranog pisanog jezika. Jedno od najznačajnijih postignuća pokreta jezične reforme bilo je usvajanje Rumunjskog pravopisnog sporazuma iz 1904. godine. Tim su sporazumom standardizirana pravopisna i gramatička pravila, dodatno usklađujući rumunjski s njegovim latinskim korijenima. Također je uspostavio smjernice za korištenje rumunjskog u književnosti, obrazovanju i administraciji, osiguravajući njegovo široko prihvaćanje i upotrebu.

Kulturni preporod i jezična reforma Rumunjske u 19. stoljeću imali su dubok utjecaj na rumunjsko društvo i identitet. Pomogao je u poticanju osjećaja nacionalnog jedinstva i ponosa, dok su Rumunji ponovno otkrivali i slavili svoj jezik, povijest i kulturu. Standardizacija rumunjskog jezika olakšala je komunikaciju i kulturnu razmjenu u različitim regijama Rumunjske, pridonoseći procesu izgradnje nacije. Nadalje, kulturni preporod postavio je temelje za razvoj rumunjske književnosti i umjetnosti, jer su pisci i umjetnici crpili inspiraciju iz rumunjskog folklora i tradicije. Rumunjska književnost cvjetala je tijekom tog razdoblja, s pjesnicima, dramatičarima i romanopiscima koji su stvarali djela koja su obuhvatila bit rumunjskog duha.

Očuvanje latinske baštine kroz komunistički režim

U burnom krajoliku Rumunjske 20. stoljeća, obilježenom političkim preokretima i ideološkim promjenama, komunistički režim pod Nicolaeom Ceaușescuom pokazao je složen i često kontradiktoran stav prema rumunjskom latinskom nasljeđu. Dok je režim nastojao iskoristiti aspekte latinske prošlosti Rumunjske kako bi osnažio svoj nacionalistički narativ, također je manipulirao povijesnim narativima i kulturnim simbolima kako bi služio vlastitoj političkoj agendi. Prepoznajući trajni značaj rumunjskih latinskih korijena u oblikovanju nacionalnog identiteta, režim je uključio elemente rimske povijesti i kulture u svoje propagandne napore. Naglašavajući kontinuitet Rumunjske sa svojom drevnom prošlošću, režim se prikazivao kao čuvar ponosne i drevne civilizacije.

Jedno područje u kojem je komunistički režim nastojao uspostaviti kontrolu nad latinskim nasljeđem Rumunjske bilo je područje jezika i obrazovanja. Pod Ceaușescuovom vladavinom postojao je zajednički napor da se promiče rumunjski jezik kao simbol nacionalnog jedinstva i ponosa. Međutim, to promicanje rumunjskog jezika i kulture često je bilo popraćeno pokušajima potiskivanja drugih jezičnih i kulturnih identiteta unutar Rumunjske, posebice onih povezanih s etničkim manjinama.

Suvremena situacija

Danas se rumunjski proces održavanja svog latinskog identiteta nastavlja razvijati kao odgovor na unutarnju i vanjsku dinamiku. Pristupanje zemlje Europskoj uniji 2007. dodatno je ojačalo njezine veze s latinskim zapadom, pružajući mogućnosti za kulturnu razmjenu i suradnju. Štoviše, internet i digitalni mediji omogućili su širenje standardiziranog rumunjskog jezika i pravopisa, omogućujući veće jezično jedinstvo i koherentnost u različitim regijama.

Međutim, globalizacija i masovna migracija unijele su nove izazove u jezični i kulturni identitet Rumunjske. Priljev posuđenica iz engleskog (koji se uglavnom koristi u tinejdžerskom slengu) i drugih nelatinskih jezika predstavlja stalnu prijetnju čistoći rumunjskog i naglašava stalnu borbu za uravnoteženje tradicije i modernosti. Ipak, rumunjski put ponovnog latiniziranja služi kao dokaz trajne moći jezika i kulture u oblikovanju nacionalnog identiteta i kolektivnog sjećanja.