Subscribe
Na panelu stranke ECR u Napulju, čelnici su pozvali na jači europski suverenitet, ulaganja u obranu i jasan plan za obnovu i integraciju Ukrajine – što je odlučujući izazov za budućnost kontinenta.
Dok rat u Ukrajini traje, bacajući svoju dugu sjenu na Istočnu Europu i šire, panel stranke ECR „Europa i budućnost Ukrajine: Sigurnost, suverenitet i obnova“, održan u Napulju 12. srpnja 2025., ponudio je rijedak, iskren trenutak političke jasnoće. Vođe iz cijele Europe okupili su se kako bi nedvosmisleno razjasnili jednu stvar: budućnost Ukrajine je test za Europu, a uspjeh će zahtijevati više od same solidarnosti – zahtijeva strateško djelovanje, duboke reforme i nepokolebljivu predanost.
Zamjenik talijanskog ministra vanjskih poslova Edmondo Cirielli otvorio je panel osvrćući se na upravo završenu Konferenciju o oporavku Ukrajine u Rimu, kojoj su prisustvovali predstavnici iz više od 70 zemalja. Unatoč stalnim raketnim napadima i napadima dronovima koji muče Ukrajinu, poruka iz Rima – koja se ponovila u Napulju – bila je nedvosmislena: obnova mora započeti čak i prije nego što se proglasi mir. “Moramo zamisliti budućnost Ukrajine sada”, pozvao je Cirielli, opisujući i tragičnu hitnost trenutka i veliku priliku koju on nudi – ne samo za Ukrajinu, već i za Europu i širi Zapad.
Cirielli je naglasio da napori obnove, koji već privlače podršku zemalja poput UAE, Kanade, Australije i Japana, predstavljaju izvanrednu priliku za zapadna – a posebno talijanska – poduzeća da doprinesu oporavku Ukrajine i imaju koristi od njega. Osim ekonomije, naglasio je simboličku moć obnove: to je čin prkosa autoritarizmu i deklaracija demokratske izdržljivosti.
Ova tema suvereniteta i sigurnosti provlačila se kroz govor Antonija Giordana, glavnog tajnika stranke ECR. Za Giordana, obrana Ukrajine nije samo čin altruizma – to je strateški imperativ. “Obrana je temelj suvereniteta i prosperiteta”, inzistirao je, odbacujući ideju da su vojna ulaganja u suprotnosti s društvenim napretkom. Umjesto toga, istaknuo je kako su obrambene inovacije povijesno poticale civilni napredak, od kibernetičke sigurnosti do tehnologija Formule 1.
Europska unija, tvrdio je Giordano, mora koordinirati svoje fragmentirane obrambene sustave i izgraditi interoperabilnost, izvlačeći pouke iz ukrajinske domišljatosti na bojnom polju – posebno u ratovanju dronovima i digitalnoj otpornosti. Rat je otkrio visoke troškove odgađanja i podjela, upozorio je, a Europa mora odgovoriti integracijom, ulaganjima i institucionalnim ambicijama.
Bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ponovila je ovaj osjećaj, nudeći viziju Ukrajine koja je paralelna s poslijeratnom putanjom njezine vlastite zemlje. Pozvala je Europu da djeluje ne samo kao financijski donator već i kao strateška sila, sposobna pružiti odvraćanje u konvencionalnim, kibernetičkim i svemirskim područjima. „Obrana Ukrajine je obrana Europe“, čvrsto je izjavila. „Obnova Buče i Irpina nije samo simbolična – to je početak ponovnog rođenja Ukrajine.“
Ipak, panel se nije ustručavao od mračnijih aspekata rata. Beata Jurik, potpredsjednica Slovačkog odbora za europske poslove, uputila je strastvenu molbu za pravdu – ne samo za cigle i žbuku. Osudila je otmicu i prisilno preodgoj ukrajinske djece od strane ruskih snaga kao groteskni oblik brisanja identiteta. “Europa mora odlučno djelovati kako bi ih vratila kući”, pozvala je, podržavajući inicijative poput “Vratite djecu” i pozivajući na osnivanje posebnog suda za procesuiranje ruske agresije.
Litvanski zastupnik Zygimantas Pavilionis uokvirio je rat oštrim geopolitičkim okvirima. Za Pavilionisa, integracija Ukrajine u EU i NATO nije samo politički cilj – to je jedini način da se potkopa ruski režim i ospori njegov legitimitet. „Transformacija Ukrajine ključ je transformacije Rusije“, tvrdio je, predstavljajući Ukrajinu kao prvu crtu globalne demokracije. Upozorio je da bi neuspjeh u podršci Ukrajini ohrabrio autoritarne režime od Moskve do Pekinga.
Panel se također pozabavio složenom transatlantskom dinamikom koju je oblikovala politika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Giordano je opisao Trumpa kao strateškog pregovarača usmjerenog na nacionalni interes – podsjetnik, rekao je, da se Europa ne može beskonačno oslanjati na američku obrambenu darežljivost. I Kitarović i Cirielli priznali su da je Trump, iako je dovodio u pitanje europske doprinose NATO-u, također prepoznao geopolitičku važnost inicijativa poput Inicijative triju mora i energetsku neovisnost koju obećavaju.
Cirielli se zalagao za jači europski vojni identitet, sugerirajući da bi stvaranje europske vojske moglo pojednostaviti obrambene izdatke, potaknuti industrijske inovacije i očuvati demokratske slobode. Tvrdio je da SAD, iako je još uvijek ključni saveznik, sada traži partnerstvo – a ne paternalizam – te da se Europa mora suočiti s izazovom vlastitim sposobnostima.
Za kraj, Giordano je otišao dalje od geopolitike, razmišljajući o vrijednostima koje podupiru europsko jedinstvo. „Europa nije samo proizvod ugovora“, rekao je, kritizirajući birokraciju u korist istinskog političkog i kulturnog bratstva. Budućnost Europe, sugerirao je, leži u ljudima – u njihovim zajedničkim tradicijama, slobodama i obiteljima.
Cirielli je zaključio zahvalivši sudionicima, nazvavši ih „slobodnim ljudima koji vjeruju u svoju povijest, kulturu i identitet“. U trenutku topline i svečanosti, podsjetio je publiku da Europa nije samo politička unija – to je civilizacija koju vrijedi braniti.
Dok se Ukrajina bori ne samo za svoju zemlju već i za svoje mjesto u europskoj obitelji, panel u Napulju naglasio je tešku, ali neizbježnu istinu: Europa mora postati ono što se pretvara da jest – strateška, suverena i ujedinjena sila. Ako ne uspije, cijena neće biti plaćena samo u Kijevu, već i u samom srcu kontinenta.
Alessandro Fiorentino