Španjolska prva udara: Dolazak vlaka Tren de Aragua u Europu i što to znači za sigurnost i suverenitet

Španjolska je zadala značajan udarac Tren de Aragua , venezuelanskoj kriminalnoj mega-mreži koja terorizira zajednice diljem Latinske Amerike. Dana 7. studenog, Policía Nacional objavila je uhićenje trinaest osoba optuženih za formiranje prve operativne ćelije bande u Španjolskoj – otkriće koje označava debi skupine na europskom tlu.

Uhićenja su se dogodila u Barceloni, Madridu, Gironi, A Coruñi i Valenciji u sklopu Operación Interciti , dugoročne obavještajne akcije koju koordinira španjolski Comisaría General de Información. Razotkrivena su dva tajna laboratorija za proizvodnju cocaína rosa – poznate kao tusi – a istražitelji su otkrili zalihe sintetičkih droga, kokaina i unutarnju plantažu kanabisa.

Mrežu su navodno vodili venezuelanski državljani u tridesetima, koji su diskretno živjeli u urbanim područjima poput El Cañaverala u Madridu i El Ravala u Barceloni. Prema policijskim izvorima, pripremali su se „za rat sa suparničkim bandama“ kako bi preuzeli kontrolu nad teritorijem i distribucijskim mrežama. Ovo je druga velika operacija protiv Tren de Aragua u Španjolskoj. Prva se dogodila u ožujku 2024., kada je policija uhitila Gersa Guerrera, brata zloglasnog vođe skupine Héctora Rustherforda „Niña“ Guerrera Floresa. Gerso je kasnije izručen Venezueli pod optužbama za terorizam, trgovinu ljudima, trgovinu oružjem i pranje novca.

Uspon državno zaštićenog kriminalnog carstva

Tren de Aragua nije samo još jedan kartel. To je potomak propale socijalističke države. Rođen je i njegovan unutar zatvorskog sustava Venezuele – zemlje u kojoj je razlika između države i organiziranog kriminala odavno prestala postojati. Zatvor Tocorón, gdje je nekoć vladao vođa bande, bio je manje popravni dom, a više mikrokozmos Nicolás Madurove Venezuele: mjesto gdje su nekažnjivost, korupcija i politička suučesništvo zamijenili vladavinu prava.

Dva desetljeća narkokomunistički režim u Caracasu tretirao je kriminal kao alat kontrole. Iako se režim predstavlja kao antiimperijalistički, dopuštao je, pa čak i olakšavao rast kriminalnih struktura koje izvoze nasilje i drogu u inozemstvo. Tren de Aragua jedan je od najjasnijih izraza ovog saveza između diktature i delinkvencije.

Kad se venezuelska država raspala, kriminalna država zauzela je njezino mjesto. Isti aparat koji zatvara političke protivnike i cenzurira novinare također štiti trgovce ljudima, milicije i paravojne skupine. Ono što je Španjolska demontirala na vlastitom teritoriju nije samo kriminalna ćelija, već i ispostava te dublje perverzije: fuzije političke tiranije i organiziranog kriminala.

Španjolski model integracije — snage i ograničenja

Španjolski odnos s Latinskom Amerikom oduvijek je bio jedinstven. Kao što sam istražio u svom nedavnom izvješću Imperija uzvraća udarac: Zašto su civilizacijski aspekti važni u migracijskoj politici (Danube Institute, 2024.), španjolski migracijski model bio je, sveukupno, uspješan. Kulturna blizina, zajednički jezik i vjerski kontinuitet omogućili su zemlji da integrira milijune latinoameričkih migranata uz relativno malo napetosti koje su mučile Veliku Britaniju ili Francusku.

Ali čak i ovaj uspješan model suočava se s ograničenjima. Dolazak vlaka Tren de Aragua ilustrira mračnu stranu globalne mobilnosti: kada kriminalne mreže koje traže utočište i profit iskorištavaju humanitarne politike. Španjolska otvorenost prema venezuelskim izbjeglicama – motivirana suosjećanjem i povijesnom vezom – nažalost je pružila ulaznu točku za elemente koji svoj opstanak duguju Madurovoj kriminaliziranoj državi.

Izazov za Španjolsku je obraniti velikodušnost svog sustava, a da pritom ne dopusti da se on koristi protiv nje same. Integracija zahtijeva budnost. Suosjećanje mora ići ruku pod ruku s provedbom.

Kriminalni model za izvoz

Tren de Aragua širi se na međunarodnoj razini replicirajući svoju domaću formulu: kombinirajući proizvodnju droge, trgovinu ljudima i kontrolu nad migrantskim zajednicama. U Španjolskoj, kao i u Latinskoj Americi, oslanja se na proizvodnju tusija , sintetičke droge koja se prodaje mladim potrošačima. Korištenje malih urbanih laboratorija pokazuje kako se banda brzo prilagođava okruženju, stapajući se s lokalnim gospodarstvima i održavajući veze sa svojom zapovjednom strukturom u inozemstvu.

Njegove su metode moderne. Istražitelji su otkrili dokaze o transakcijama kriptovalutama i šifriranoj komunikaciji. Drugim riječima, ovo nije relikt latinoameričkog nasilja presađen u Europu, već hibridna mreža – dijelom digitalna, dijelom teritorijalna – koja razumije kako iskoristiti i anonimnost interneta i moralnu zbunjenost otvorenih društava.

Venezuelanska veza

Globalni doseg Tren de Aragua bio bi nemoguć bez popustljivosti Madurovog režima. Caracas ostaje središte pranja novca, trgovine oružjem i reketa zaštite povezanih s političkim elitama i vojskom. Ovisnost režima o ilegalnim financijama pretvorila je Venezuelu u jezgru hemisferičnog kriminalnog gospodarstva koje se proteže od Kariba do južne Europe.

Godinama su Sjedinjene Države i nekoliko latinoameričkih vlada dokumentirale kako su visoki venezuelski dužnosnici – uključujući one bliske Maduru – surađivali s narkokartelima, gerilskim pokretima i paravojnim snagama. Tren de Aragua djeluje u toj sivoj zoni: toleriran, povremeno upravljan i uvijek koristan režimu kao ventil za migracije i instrument regionalne destabilizacije.

Stoga nije slučajnost da se ova mreža sada pojavila u Španjolskoj. To je simptom venezuelskog namjernog izvoza nereda – politike koja koristi i migracije i kriminal kao oružje kako bi projicirala svoj utjecaj u inozemstvu.

Pouke za Europu

Za europske konzervativce poruka ne može biti jasnija. Zakon i red nisu samo unutarnja pitanja; oni su prva linija nacionalne sigurnosti. Kada se suverenitet oslabi, kada provedba oslabi i kada ideologija zamijeni autoritet, prazninu će popuniti akteri koji ne poštuju ni zakon ni granice.

Španjolska policija zaslužuje priznanje za razbijanje ove ćelije, ali kreatori politika sada moraju osigurati da prevencija prati represiju. Postupci boravka, humanitarna zaštita i putevi azila moraju biti zaštićeni od infiltracije kriminalnih skupina. Međunarodna suradnja – posebno s latinoameričkim demokracijama poput Kolumbije i Čilea – treba se produbiti, dok svaki kontakt s venezuelanskim režimom mora biti uvjetovan njegovom suradnjom protiv transnacionalnog kriminala, koja trenutno ne postoji.

Prije svega, Europa mora prepoznati moralnu dimenziju ove prijetnje. Tren de Aragua nije samo banda; to je sjena režima koji je kriminal pretvorio u upravljanje. Tolerirati Madura znači tolerirati uvjete koji stvaraju takve organizacije.

Zaključak: Ponovno uspostavljanje vladavine prava

Razbijanje prve španjolske ćelije Tren de Aragua pobjeda je za provedbu zakona i upozorenje Europi. Gdje god kriminal nekontrolirano raste – bilo u Caracasu, Barceloni ili Bruxellesu – to je zato što je autoritet narušen.

Španjolski odgovor sada mora postati europski standard: nedvosmisleno ponovno uspostavljanje zakona i reda. Jer iza svake bande, svake rute trgovine ljudima i svakog sintetičkog laboratorija ne stoji samo pohlepa, već i politička ideologija koja prezire samu pravdu.

Tren de Aragua je oružano krilo neuspjelog socijalističkog eksperimenta. Njegovo širenje simptom je narko-komunističke bolesti koja je uništila Venezuelu i sada želi zaraziti slobodni svijet. Španjolsku operaciju stoga treba promatrati ne samo kao policijski uspjeh, već i kao moralnu izjavu: da Europa neće dopustiti da se tiranija, korupcija i kriminal – koliko god njihovo podrijetlo bilo daleko – ukorijene na njezinom tlu.