Subscribe
Kad je sudac španjolskog Nacionalnog suda José Luis Calama prije dva tjedna formalno optužio bivšeg premijera Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera za vođenje kriminalne organizacije, pranje novca, trgovinu utjecajem i krivotvorenje dokumenata, nije samo ušao u povijest. Detonirao je bombu pod temeljima španjolske socijalističke ljevice – a radijus eksplozije mogao bi uništiti cijelu vladu premijera Pedra Sáncheza.
Slučaj, poznat kao Caso Plus Ultra, započeo je kao kontroverza oko javne financijske pomoći od 53 milijuna eura dodijeljene 2021. tvrtki Plus Ultra Líneas Aéreas – manjem prijevozniku s venezuelskim dioničarima i tek 19% udjela u prometu na relaciji Madrid-Caracas. Od tada je prerastao u nešto puno veće: opsežnu sudsku istragu koja povezuje bivšeg šefa vlade s kleptokratskim režimom Nicolása Madura, s venezuelskim državnim naftnim novcem koji se usmjeravao preko švicarskih računa i s onim što sudac Calama opisuje kao sofisticiranu “organiziranu i stabilnu strukturu” posvećenu trgovanju političkim pristupom za gotovinu.
Navodna shema
U središtu optužnice nalazi se konzultantska tvrtka pod nazivom Análisis Relevante, kojom upravlja poslovni čovjek Julio Martínez Martínez – kojeg istražitelji opisuju kao Zapaterovog frontmana. Između 2020. i 2025. tvrtka je izravno Zapateru usmjerila gotovo pola milijuna eura, a dodatna sredstva su pristigla tvrtki What The Fav, marketinškoj tvrtki u vlasništvu njegove dvije kćeri. Španjolska Jedinica za gospodarski i financijski kriminal zaključila je da je Zapaterov ured bio “operativno središte” navodne mreže za trgovinu utjecajem.
Martínezova uloga išla je daleko dalje od papirologije. Kada su policajci pretresli njegov dom, pronašli su 286.070 eura neprijavljene gotovine: skrivene u putnoj torbi od tartana, torbi za golf, kupaonici i radijatoru. Također je prebacio više od 500.000 eura s bankovnog računa u Miamiju nakon što je saznao za istragu. Ukupno je policija pronašla 40 tvrtki, 110 novčanih transfera i 60 pojedinaca. Navodna logika bila je elegantna u svom cinizmu: interesima povezanim s Venezuelom trebao je europski politički jamac kako bi se oslobodili španjolski fondovi za spašavanje od pandemije, ublažio pritisak EU na Madurov režim i dao legitimitet njegovim međunarodnim operacijama. Zapatero, s jedinstvenim pristupom i Sánchezovoj vladi i palačama u Caracasu, bio je idealan resurs.
Venezuelanska nit
Ono što ovaj domaći korupcijski skandal pretvara u pitanje međunarodnih posljedica jest venezuelska dimenzija. Dioničari koji su kontrolirali Plus Ultra nisu bili slučajni poduzetnici. Djelovali su na najvišim razinama u Caracasu, s izravnim kontaktima uključujući Madurovu suprugu Ciliju Flores, tadašnju potpredsjednicu Delcy Rodríguez i Alexa Saaba – kolumbijskog poduzetnika koji je bio Madurov glavni financijski operater prije nego što je uhićen i izručen Sjedinjenim Državama.
Dokumenti američkog Ministarstva financija na koje se upućuje u španjolskim tužiteljskim spisima prate prijenos od 519.000 dolara tvrtke Plus Ultra na švicarski račun koji se koristio za plaćanje financijskih posrednika koji olakšavaju operacije povezane s fondovima PDVSA-e. Vjeruje se da je taj račun prvi put povezao istragu Audiencia Nacional sa širom američkom istragom o venezuelanskoj korupciji. Maduro je navodno 2021. godine dodijelio šest milijuna barela sirove nafte dvojici bivših dioničara Plus Ultre unatoč tome što nisu imali iskustva u tom sektoru. Nafta se kretala kroz paralelni računovodstveni sustav izvan PDVSA-e, kojim su upravljali vojni dužnosnici s kriminalnim dosjeom, a osmišljen je kako bi se izbjegle američke sankcije.
Ono što je Zapatero dva desetljeća artikulirao kao progresivnu diplomaciju – prvo iznutra Moncloe, kao premijer, a zatim i izvan nje – od samog je početka imalo obilježja unosne razmjene. Nakon što je napustio dužnost, letio je u Venezuelu više od stotinu puta, pozicionirajući se kao nezamjenjiv posrednik između Madura i oporbe. Nije bio samo koristan idiot za režim; bio je, tvrde tužitelji, plaćeni idiot.
S Madurom koji je od siječnja u pritvoru u SAD-u, a Saab izručen i suočen s optužbama za narkoterorizam, Zapatero predstavlja ključnu europsku točku čije bi svjedočenje moglo mapirati cijelu arhitekturu međunarodnog suučesništva. Trumpova administracija, koja je razbijanje Madurovih financijskih mreža učinila strateškim prioritetom, u španjolskim sudskim podnescima opisana je kao aktivna i puna suradnica u istrazi. Ovo više nije bilateralni sudski zahtjev. Riječ je o koordiniranom međunarodnom raspletu – a Zapatero se nalazi na europskom kraju istrage.
Što je Sánchez znao (ili trebao znati)
Pedro Sánchez inzistira da je financijska pomoć Plus Ultra – usred pandemije Covid-19 – ispunila sve zakonske uvjete. Njegova vlada odobrila je spašavanje u ožujku 2021., unatoč prigovorima oporbenih stranaka koje su ukazale na slabu tržišnu prisutnost zrakoplovne tvrtke i nejasnu strukturu dioničara. Slučaj je u početku arhiviran nakon što su tužitelji pronašli nedovoljno dokaza – samo da bi spektakularno ponovno otvoren nakon zahtjeva za pravosudnu suradnju Francuske i Švicarske.
Glasnogovornik PP-a Borja Sémper bez ustručavanja je iznio političku stvarnost: „Navodni zločini koji se pripisuju Zapateru nisu samo zločini bivšeg premijera – to su zločini bivšeg premijera kojemu je navodno bila potrebna sadašnja vlada da ih počini, jer su ministri koji su odobrili financijsku pomoć od 53 milijuna eura bili članovi sadašnje vlade.“ Takvo je tumačenje teško opovrgnuti.
Tu je i mala stvar onog jutra kada je uručena optužnica. Kad je policija stigla na Zapaterova vrata, imao je rezerviranu kartu za let Air Europa u 16:10 iz Barajasa za Santo Domingo – odakle je, prema izvorima koje citira El Confidencial, planirao ukrcati se u privatni zrakoplov i krenuti prema Caracasu. Nikada nije stigao na taj let.
Vladina koalicija se raspada
Možda najštetniji za Sáncheza je rascjep unutar vlastitog tabora. Glasnogovornica Más Madrida, Manuela Bergerot, izjavila je da, iako se primjenjuje pretpostavka nevinosti, “nije normalno da bivši premijer prima stotine tisuća eura za savjetovanje tvrtki. To je neprihvatljivo i nespojivo s vrijednostima ljevice.” Sumar poziva na široku ljevičarsku konferenciju nakon ljeta koja bi djelovala neovisno o PSOE-u. Čak je i Pablo Fernández iz Podemosa priznao: “Sada se može tvrditi da ovo nije slučaj kršenja zakona. Postoje ponašanja na ljevici koja se ne mogu tolerirati.”
PNV – čija je podrška bila ključna za opstanak vlade – prekinuo je svoj uobičajeni oprez. Predsjednik PNV-a Aitor Esteban izjavio je da bi bilo “neodgovorno” nastaviti zakonodavno tijelo nakon 2026. “bez smjera, bez proračuna, bez stabilne većine”. Bivši premijer Felipe González – najuglednija osoba u socijalističkom taboru – rekao je da slučaj “utječe na nas kao zemlju, kao stranku i kao narod” te je pozvao na izbore “ove godine”.
Zašto je ovo važno izvan Španjolske
Caso Plus Ultra postavlja pitanje koje bi si trebala postaviti svaka europska demokracija: kako je Madurov režim – pod sveobuhvatnim međunarodnim sankcijama, sa zamrznutom imovinom i osporenom legitimnošću – uspio ostvariti politički utjecaj na najvišim razinama osnivačice EU? Odgovor, ako se potvrde nalazi suca, jest da je svog europskog posrednika pronašao u bivšem premijeru koji je jezik dijaloga i solidarnosti koristio kao pokriće za ono što Audiencia Nacional sada naziva organiziranim kriminalom.
Šteta nanesena međunarodnom ugledu Španjolske posebno je izražena jer pogađa upravo ulogu koju je zemlja dugo prisvajala za sebe. Madrid se povijesno pozicionirao kao prirodni most između Europe i Latinske Amerike – odnos izgrađen na zajedničkom jeziku, dubokim kulturnim vezama i desetljećima diplomatskih ulaganja. Ta funkcija mosta nosi stvarnu težinu: Španjolska ima ugled, odnose i institucionalnu polugu da oblikuje način na koji se Europa angažira s regijom koja je strateški vitalna i često turbulentna. Ali most funkcionira samo ako obje strane vjeruju graditelju. Ako bivši španjolski premijer nije olakšavao dijalog s venezuelskim režimom u interesu demokracije i ljudskih prava, već je navodno monetizirao taj pristup za osobno bogaćenje dok je režim učvršćivao svoj autoritarni stisak, onda Španjolska uopće nije djelovala kao most – djelovala je kao stražnja vrata. Ta izdaja nije samo domaća politička sramota. To je reputacijska rana koja će se godinama zacjeljivati i koja daje municiju svakom latinoameričkom demokratu koji je ikada posumnjao da je europski angažman s njihovom regijom više stvar posla nego principa.
Zapatero će 2. lipnja stati pred suca Calamu. Arhitektura suučesništva demontira se s obje strane istovremeno – u Madridu i u Washingtonu. Ostaje za vidjeti koliko će imena koja još stoje između preživjeti pojavu cijele slike.