Subscribe
Ako se prisjetimo klime 28. veljače u Bijeloj kući i mjesta susreta i sukoba između američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog ukrajinskog kolege Volodimira Zelenskog, ono čemu svjedočimo ovih dana jest potpuno novi i obnovljeni scenarij. Prošli smo kroz nekoliko faza. Od otvorenog sukoba dvojice čelnika, do pokušaja Ukrajine da popravi odnose, prolazeći kroz neizvjesnost ruskih stavova i tajkunovu ljutnju zbog nemogućnosti predviđanja (barem kratkoročno) poteza Moskve. I uz sve to, ikonografija ove povijesne konjunkture sigurno će se pamtiti kao ‘Vatikanski dijalog’. Dvije jednostavne stolice u okruženju jednako zapanjujućem koliko i nadrealnom za uokvirivanje gustog dijaloga između dva čelnika predana pronalaženju sporazuma koji će Ukrajinu postaviti na put pravednog i prihvatljivog mira. Sve do potpisivanja, posljednjih dana, ugovora o rijetkim zemnim elementima: sporazuma koji je trebao biti potpisan već krajem veljače, ali, očito, vrijeme još nije bilo zrelo.
SPORAZUM IZMEĐU KIJEVA I WASHINGTONA
Pogledavši ovaj sporazum – koji kijevski parlament još treba odobriti – krenimo od onoga što je Bijela kuća formalno izrazila. Službeni dokumenti, zapravo, govore o gospodarskom partnerstvu koje će omogućiti dvjema zemljama suradnju i ulaganja, kako bi se ubrzao gospodarski oporavak Ukrajine. Sve to uz naglasak da je od danas Trumpovo predsjedništvo posvećeno mirovnom procesu koji ima za cilj postizanje slobodne i suverene Ukrajine, kao i prosperitetne. Ovo je puno napredniji stav od ranijih stavova tajkuna, koji su umjesto toga doveli do toga da Zelenski sjedne za pregovarački stol na gubitničkoj strani.
POGLED NA REKONSTRUKCIJU
Ono što i dalje radi praktičnosti nazivamo “ugovorom o rijetkim zemnim elementima”, u stvarnosti se bavi mnogo širim rasponom aspekata koji se odnose na buduće mehanizme obnove zemlje razorene sukobima, uz naftu i prirodni plin. Investicijski fond koji će biti osnovan, zapravo, ima za cilj zajedničko i ravnopravno upravljanje, ali prije svega eliminira svaku dužničku obvezu s ukrajinske strane. Referenca se odnosi na prethodne zahtjeve tajkuna ukrajinskom premijeru da vrati pomoć (govori se o 350 milijardi dolara, ali je brojka sporna) pruženu tijekom sukoba. Uz ova uvjeravanja, koja uvelike opterećuju sigurnost ekonomske budućnosti zemlje, važno je naglasiti da bi, prema nacrtima koji su procurili u tisak, Ukrajina trebala zadržati punu kontrolu nad svojim podzemljem i infrastrukturom, kao i nad svojim prirodnim resursima.
OŠTRIJI STAV PREMA MOSKVI
U usporedbi s početnim pristupom Donalda Trumpa, koji se mučio čak i ukazati s koje su strane započela neprijateljstva, čini se da se situacija znatno promijenila u korist Kijeva. U međuvremenu, tekst sporazuma odnosio bi se na veliku invaziju Rusije. Stoga je to važan stav koji ide ruku pod ruku s pretpostavkom da ni države ni pojedinci koji su na bilo koji način financirali sudjelovanje Moskve u ovom sukobu nikada neće imati koristi od obnove Ukrajine. Važan stav koji stoga kao da povlači crtu, ovaj put ga dijeli i američka administracija.
ULOGA EUROPE
Za Kijev također ne bi bilo opasnosti u pogledu njegove spremnosti da se pridruži Europskoj uniji. Zapravo se strahovalo od kritika u vezi s preferencijalnom prirodom američkog trgovinskog partnera. Odnos koji bi, međutim, u budućnosti mogao biti u sukobu s odredbama i ugovorima koje su potpisale države članice. No, čini se da SAD ne žele utjecati na to ili na proces pristupanja Kijeva, činjenicu koju, čini se, u tekstu prepoznaju i same SAD. Također bi se prepoznalo da je važno da ovaj ugovor ni na koji način ne bude u sukobu s ovim procesom, tako da bi se, ako Kijev bude trebao revidirati neke od uvjeta onoga što je potpisao (npr. kako bi ispunio obveze članstva u EU), mogli otvoriti novi pregovori.
SLJEDEĆI KORACI
Naravno, tekst mora proći kroz ukrajinski parlament i sigurno neće biti dovoljan da stranke sjednu za pregovarački stol. Ali barem se čini da je prekrojio geometriju koja je do prije nekoliko dana izgledala izrazito neuravnoteženija prema Istoku.