fbpx

Italijansko ljeto počinje s olakšanjem od nestašice vode, ali klimatske napetosti i dalje postoje

Okoliš - 20 lipnja, 2025

Svibanjske kiše nude privremeni predah od suše, ali stručnjaci upozoravaju da bi toplinski val i problemi s vodenim resursima mogli ponovno rasplamsati krizne uvjete

Rim – 17. lipnja 2025. – Dok svijet obilježava Svjetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše, Italija se nalazi na klimatskom raskrižju. Zemlja je proteklog mjeseca doživjela dobrodošle oborine, ublažavajući višemjesečni stres s vodom i nudeći kratkoročni predah od suše. No, ovo razdoblje olakšanja zasjenjeno je surovom stvarnošću: rastuće ljetne temperature i dugogodišnje ranjivosti prijete poništiti nedavne dobitke. Zahvaljujući neuobičajeno vlažnom svibnju – posebno u sjevernim regijama – talijanske rezerve vode su se oporavile. Meteorološka suša koja je zahvatila veći dio zemlje uglavnom se povukla. „Sada možemo reći da je meteorološka suša – u biti, nedostatak oborina – popustila na većem dijelu talijanskog teritorija”, objavila je Fondazione CIMA, jedno od ključnih tijela za praćenje klime u zemlji. Podaci potječu iz desetljetnog napora praćenja Lab24, u partnerstvu s Fondazione CIMA, koja prati vlažnost tla, razinu snježnog pokrivača i temperaturne trendove. Njihova najnovija izvješća ukazuju na zdraviji hidrološki krajolik dok Italija ulazi u kritičnu ljetnu sezonu. Sjeverne provincije, posebno, pokazuju poboljšanu zasićenost tla i razinu rijeka.

Od hladnog proljeća do vrelog ljeta

Međutim, ova krhka ravnoteža možda se već mijenja. Nakon svibnja hladnijeg od prosjeka – posebno na sjeveru – Italija sada doživljava svoj prvi veliki toplinski val ljeta 2025. „Zahlađenje je bilo privremeno”, objašnjava Francesco Avanzi, hidrolog i stručnjak za snijeg pri CIMA-i. „Sada vidimo značajan porast temperatura, a bez novih oborina riskiramo gubitak većeg dijela vlage u tlu koju smo nedavno povratili.” Prognoze sugeriraju da bi se ovaj toplinski val mogao protegnuti do kraja lipnja. Očekuje se da će utjecaj biti posebno akutan u poljoprivrednim područjima koja se još uvijek oporavljaju od stresa suša 2023. i 2024. godine. Sustavi usjeva i plitke vodene rezerve među prvima su koji pate kada temperature naglo porastu bez popratnih oborina.

Trajni izazovi na jugu

Unatoč poboljšanju na nacionalnoj razini, uvjeti na jugu ostaju nesigurni. Podaci o vlažnosti tla pokazuju dugotrajne uvjete suše u dijelovima Sicilije i južne kopnene Italije. Prema ISPRA-i (Talijanski institut za zaštitu i istraživanje okoliša), ove kritične zone odražavaju „preostale učinke” ekstremne suše iz prethodnih godina. Otapanje snijega, još jedan vitalni izvor vode za rijeke i akumulacije, nastavilo je svoj uobičajeni tempo u lipnju nakon kratkog usporavanja u svibnju. No, kako se snježni pokrivač povlači na veće nadmorske visine, njegov doprinos talijanskoj vodnoj bilanci smanjit će se. To povećava pritisak na druge izvore – posebno podzemne vode i umjetne akumulacije – baš kada potražnja doseže vrhunac.

Iznad vremenskih uvjeta: Sistemske slabosti

Stručnjaci naglašavaju da je ovo više od vremenske priče. Dok su svibanjske kiše pomogle ublažiti neposredne zabrinutosti, dugoročna izloženost Italije suši ima duboke korijene. „Rizik nije samo u kiši ili nedostatku kiše”, napominje Avanzi. „Radi se o tome kako sustav u cjelini – rezervoari, infrastruktura, upravljanje – može apsorbirati i odgovoriti na klimatske šokove.” Talijanska vodna infrastruktura, većim dijelom zastarjela i nedovoljno financirana, pokazala se ranjivom na dugotrajna sušna razdoblja. Poljoprivredni sektor, koji troši više od polovice nacionalnih resursa slatke vode, mučio se s prilagodbom praksi navodnjavanja klimatskim ekstremima. Gradovi su i dalje izloženi iznenadnim nestašicama, posebno na jugu gdje krađa vode i curenje pogoršavaju problem.

Europski prioritet?

Dok se Danska priprema preuzeti rotirajuće predsjedanje Vijećem EU u srpnju, vodna sigurnost bi konačno mogla dobiti pozornost koju zaslužuje. Mediteranska regija sve se više smatra prvoj crtom u europskoj borbi s klimatskom nestabilnošću. Iskustvo Italije – osciliranje između poplava i suša – služi kao upozorenje drugim južnim državama. Svjetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše stoga nije samo simboličan – to je poziv na djelovanje. Privremeno olakšanje Italije od vodnog stresa naglašava i hitnost i priliku za izgradnju otpornije budućnosti. Kako se ljeto 2025. odvija, zemlja ostaje u osjetljivoj ravnoteži. Bez trajnih oborina i značajnih reformi politike, napredak posljednjih tjedana mogao bi se pokazati prolaznim poput prolazne oluje.

 

Alessandro Fiorentino