Subscribe
Carinski limit od 15% i masovna kupnja energije EU od SAD-a imaju za cilj smiriti napetosti, ali sporazum izaziva političke kontroverze u Europi
U povijesnoj objavi iz Škotske, američki predsjednik Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otkrili su sveobuhvatni transatlantski trgovinski sporazum čiji je cilj spriječiti eskalaciju trgovinskog rata između dva najveća svjetska gospodarstva. Sporazum uvodi carinsku granicu od 15% na većinu izvoza EU-a u SAD, sprječava stupanje na snagu prijetećih 30% carina i uključuje veliku obvezu Europske unije da će kupiti američke energente u vrijednosti od 750 milijardi dolara tijekom sljedeće tri godine. Osim toga, EU je obećala 600 milijardi dolara ulaganja unutar Sjedinjenih Država.
„Ovo je komercijalni sporazum između dva najveća svjetska gospodarstva“, rekao je Trump, karakterizirajući dogovor kao značajnu pobjedu. „EU će kupiti 750 milijardi dolara energije. To je fantastično. I 600 milijardi dolara novih ulaganja u SAD – to je vrlo važno.“
Izbjegavanje trgovinskog rata
Sporazum dolazi nakon višemjesečnih intenzivnih pregovora koji su započeli s izrazito suprotstavljenih stajališta. Napetosti su porasle nakon američke prijetnje uvođenjem 30%-tnih carina na širok raspon izvoza EU-a. Novo dogovoreno ograničenje od 15% sada uključuje ključne sektore poput automobila, poluvodiča i farmaceutskih proizvoda – područja ključna za europsko gospodarstvo.
Predsjednica von der Leyen priznala je teškoću pregovora, ali je naglasila važnost ishoda. „Ovaj sporazum donosi sigurnost u neizvjesnim vremenima. Pruža stabilnost i predvidljivost građanima i poduzećima s obje strane Atlantika“, rekla je. Prema njezinim riječima, carina od 15% sada je jedinstvena gornja granica koja „uključuje sve“ i predstavlja „najbolji ishod koji smo mogli postići“.
Iako sporazum uvodi neke odredbe o nultoj carini za odabrane industrije – poput zrakoplovne industrije i određenih mikroprocesora – EU ističe širi okvir suradnje i stabilnosti. „Bilo je teško, bilo je pošteno, ali bilo je teško“, priznala je von der Leyen opisujući proces pregovora.
Energija kao adut u pregovorima
Možda najznačajniji element sporazuma je obveza Europske unije da kupi nevjerojatnih 750 milijardi dolara američke energije, uključujući prirodni plin, naftu i obnovljive izvore energije. Ove kupnje trebale bi se obaviti tijekom trogodišnjeg razdoblja i signaliziraju dramatično produbljivanje energetskih veza između SAD-a i Europe.
Za Trumpa, koji se dugo zalagao za povećanje izvoza američke energije, sporazum je potvrda njegove strategije jačanja američke energetske dominacije. „Ovo je vrlo velik posao“, rekao je, naglašavajući i veličinu i stratešku važnost energetskih obveza EU-a.
Dodatnih 600 milijardi dolara europskih ulaganja u američke industrije usmjereno je na jačanje dugoročne suradnje, s naglaskom na infrastrukturu, čistu energiju i naprednu proizvodnju. Ta će ulaganja vjerojatno koristiti američkim radnim mjestima i mogla bi se smatrati diplomatskom pobjedom Trumpove administracije uoči potencijalne kampanje za reizbor.
Podijeljene reakcije u Europi
U Europi su političke reakcije na sporazum oštro polarizirane. Talijanska premijerka Giorgia Meloni pozdravila je sporazum, nazvavši ga “pozitivnim ishodom” koji pomaže u izbjegavanju potpunog trgovinskog rata. Članovi talijanske vladajuće koalicije pohvalili su sporazum kao pragmatičan kompromis koji štiti ključne sektore od strožih carina.
Oporba je, međutim, izrazila ogorčenje. Elly Schlein, čelnica Demokratske stranke, nazvala je 15%-tnu carinu “razornom” i ustupkom koji će naštetiti europskim industrijama. “Ovo nije dogovor – ovo je predaja”, rekla je. Bivši premijer Giuseppe Conte ponovio je kritike, tvrdeći da je Trump bio jasan pobjednik te nazivajući EU, von der Leyen i Meloni gubitnicima u pregovorima.
Ove kritike odražavaju širu zabrinutost da je EU možda previše žrtvovala kako bi osigurala ublažavanje carina, posebno pristajući na tako velike kupnje energije od Sjedinjenih Država. Neki se boje da bi ta ovisnost mogla ugroziti dugoročne ciljeve energetske tranzicije Europe ili oslabiti njezin utjecaj u budućim trgovinskim pregovorima.
Strateške implikacije
Osim politike, sporazum ima značajne implikacije za globalni ekonomski poredak. Označava pomak u transatlantskim odnosima prema transakcijskijem i energetski orijentiranijem partnerstvu. Također može poslužiti kao model – ili upozorenje – kako geopolitički pregovori u eri natjecanja velikih sila sve više spajaju trgovinu, energiju i ulaganja u jedan strateški paket.
Ostaje za vidjeti hoće li sporazum donijeti obećanu stabilnost i ekonomske koristi. Ali za sada su se SAD i EU povukli s ruba i ušli u novu fazu suradnje, koju podržavaju kompromisi i komercijalne kalkulacije.
Alessandro Fiorentino