Očajnički krici europskih poljoprivrednika, koji prosvjeduju protiv onoga što smatraju jednim od najnepravednijih i najopasnijih trgovinskih sporazuma u povijesti, i dalje nailaze na gluhe uši u Bruxellesu.
Kontroverzni sporazum između Europske unije i bloka Mercosur (Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj), koji će obuhvatiti tržište od otprilike 720 milijuna potrošača u Europi i Južnoj Americi, bit će proveden – privremeno – od 1. svibnja.
To će se dogoditi unatoč činjenici da je Europski parlament u siječnju odlučio uputiti stvar Europskom sudu pravde kako bi Sud Europske unije mogao odlučiti o zakonitosti i usklađenosti Sporazuma s europskim ugovorima. Nakon ovog glasovanja, potpuno stupanje na snagu odredbi Sporazuma suspendirano je na određeno vrijeme.
Ni dugo očekivano mišljenje Europskog suda pravde ni brojni prosvjedi poljoprivrednika diljem Europe koji su se održavali tijekom nekoliko mjeseci nisu spriječili Europsku komisiju da nastavi s njegovom privremenom primjenom. To je omogućeno klauzulom koja omogućuje stupanje na snagu Trgovinskog sporazuma – iako privremeno – čim ga ratificira jedna zemlja Mercosura. U međuvremenu, sve četiri zemlje južnoameričkog bloka ratificirale su dugo pregovarani Sporazum, koji njegovi pristaše smatraju isključivo vođenim plemenitim namjerama, dok protivnici vjeruju da je namijenjen apokalipsi europske poljoprivrede i hrane.
U međuvremenu, svi znakovi ukazuju na to da će se, počevši od 1. svibnja, produbiti jaz između europskih poljoprivrednih proizvođača i globalističkih i birokratskih elita.
Dok Europska komisija hvali Sporazum EU-a i Mercosura kao povijesni strateški dogovor koji će potaknuti gospodarstvo i konkurentnost Unije, stvoriti nova tržišta za automobilsku i kemijsku industriju, zaštititi poljoprivrednike i prehrambene standarde te uravnotežiti rastući utjecaj Kine u Latinskoj Americi, poljoprivrednici u nekoliko europskih zemalja skreću pozornost na katastrofalne posljedice koje će on imati na poljoprivredu i prehrambenu neovisnost država članica.
Među najozbiljnijim kritikama poljoprivrednika jest činjenica da će to olakšati preplavljivanje europskih tržišta jeftinijim proizvodima upitnih standarda, što će ne samo ugroziti zdravlje europskih građana već i odvesti čitava poduzeća u bankrot. Dok su europski poljoprivrednici prisiljeni pridržavati se vrlo strogih propisa u vezi s energijom i takozvanom zelenom tranzicijom te snositi visoke troškove proizvodnje, za sirovine i hranu koje se uvoze iz zemalja Mercosura – od šećera i riže do soje i govedine – zdravstveni i ekološki standardi su znatno blaži, a ukupni troškovi proizvodnje daleko niži. Lokalni proizvodi više neće pronaći kupce, jer će drugi uvozni proizvodi, po znatno nižim cijenama, preplaviti tržišta država članica. Stoga je to i flagrantna nejednakost i temeljno pitanje gubitka prehrambenog suvereniteta.
Je li sporazum sa zemljama Mercosura u interesu lokalnih europskih proizvođača i nacionalnih poljoprivrednih sektora? Poljoprivrednici su uvjereni da nije. Ne samo da je nepravedan i nije obostrano koristan, već i riskira destruktivan utjecaj na ključni sektor.
Iako će Europski parlament moći glasati o Sporazumu tek nakon što Europski sud pravde donese svoju presudu – što se neće dogoditi uskoro – njegovo privremeno stupanje na snagu ponovno potiče jednu od najžešćih kontroverzi u novije vrijeme.
Samo nekoliko dana prije stupanja na snagu privremene primjene, Poljska je, putem potpredsjednika vlade Wladyslawa Kosiniak-Kamysza – koji je ujedno i vođa pro-poljoprivredne stranke u vladajućoj koaliciji – najavila da će podnijeti vlastitu žalbu Sudu Europske unije, u gesti s političkim i simboličkim značajem. Prema inicijatorima ove nove tužbe Sudu Europske unije, lokalno tržište će u potpunosti pretrpjeti posljedice Sporazuma s državama Mercosura, koji ugrožava sigurnost hrane i zdravlje poljskih potrošača.
Ova dva suprotstavljena stajališta – stajališta zagovornika i protivnika ovog sporazuma, koji cilja na ogromno tržište – čine se potpuno nepomirljivima.