Subscribe
Podaci Eurostata za razdoblje 2013. – 2024. pokazuju stalan napredak u smanjenju emisija u većini sektora, čak i dok mobilnost i građevinske aktivnosti nastavljaju rasti
Emisije stakleničkih plinova koje generira gospodarstvo Europske unije naglo su pale u posljednjem desetljeću, što potvrđuje da se blok kreće – iako neravnomjerno – prema svojim klimatskim ciljevima. Prema najnovijim podacima Eurostata, ukupne emisije iz gospodarskih aktivnosti i kućanstava dosegle su 3,3 milijarde tona ekvivalenta CO₂ u 2024. To predstavlja pad od 1% u usporedbi s 2023. i puno značajnije smanjenje od 20% u usporedbi s 2013., što označava značajan strukturni pomak u profilu emisija u Europi.
Dugoročni trend odražava kombinirani utjecaj klimatskih politika, tehnoloških inovacija, promjena u proizvodnji energije i, donekle, promjenjivih obrazaca potrošnje. Međutim, iza glavnih brojki krije se složenija slika, s primjetnim razlikama među sektorima. Dok su energetika, industrija i usluge postigle znatan napredak u smanjenju emisija, promet i građevinarstvo ističu se kao stalni – i rastući – izvori stakleničkih plinova.
U razdoblju od 2013. do 2024. energetski sektor zabilježio je daleko najdramatičnije smanjenje emisija. Eurostat izvještava o padu od 49%, što je ekvivalentno 512 milijuna tona izbjegnutih emisija CO₂. Ovaj pad odražava postupnu dekarbonizaciju proizvodnje energije diljem EU, potaknutu širenjem obnovljivih izvora energije, postupnim ukidanjem ugljena u nekoliko država članica i poboljšanjima energetske učinkovitosti. Transformacija energetskog miksa bila je temelj klimatske strategije EU, a podaci sugeriraju da taj napor daje opipljive rezultate.
I drugi sektori su značajno doprinijeli ukupnom padu. Emisije iz rudarstva i vađenja pale su za 37% između 2013. i 2024., što odgovara smanjenju od 25 milijuna tona ekvivalenta CO₂. Proizvodnja, tradicionalno jedan od dijelova gospodarstva s najvećim emisijama, smanjila je svoje emisije za 18%, odnosno 146 milijuna tona. Sektor usluga zabilježio je smanjenje od 14%, što je jednako 36 milijuna tona. Zajedno, ova smanjenja ukazuju na široki pomak prema čistijim proizvodnim procesima, poboljšanu učinkovitost i, u nekim slučajevima, strukturne promjene u europskom gospodarstvu.
Ipak, ne kreću se svi sektori u istom smjeru. Emisije u prometu i skladištenju porasle su za 14% tijekom jedanaestogodišnjeg razdoblja, dodajući dodatnih 57 milijuna tona ekvivalenta CO₂. Zbog toga je promet najveći pojedinačni uzrok povećanja emisija među svim gospodarskim aktivnostima. Trend odražava kontinuirani rast cestovnog teretnog prometa, zrakoplovstva i logistike, kao i spor tempo elektrifikacije i korištenja alternativnih goriva u teškom prijevozu. Unatoč strožim standardima za vozila i ulaganjima u željeznički i javni prijevoz, ukupna potražnja za mobilnošću nastavila je rasti, što je neutraliziralo dobitke od učinkovitosti.
Građevinarstvo je također išlo protiv šireg trenda pada. Emisije iz građevinskog sektora porasle su za 6% između 2013. i 2024., dodajući oko 3 milijuna tona ekvivalenta CO₂. Ovaj porast povezan je s održivom građevinskom aktivnošću diljem EU, potaknutom urbanizacijom, ulaganjima u infrastrukturu i potražnjom za stanovanjem. Iako su se standardi energetske učinkovitosti za zgrade poboljšali, sektor je i dalje uvelike ovisan o materijalima s visokim udjelom ugljika poput cementa i čelika, a napredak u dekarbonizaciji tih inputa bio je sporiji.
Osim apsolutnih emisija, Eurostat ističe još jedan važan pokazatelj: intenzitet emisija, koji mjeri proizvodnju stakleničkih plinova u odnosu na gospodarsku aktivnost. Od 2013. do 2024. intenzitet emisija u EU pao je za 34%, što sugerira da je gospodarstvo postalo znatno manje ugljično intenzivno čak i dok je nastavilo rasti. Ovo odvajanje emisija od gospodarskog učinka središnji je cilj klimatske politike EU i ključna metrika za procjenu dugoročne održivosti.
Međutim, rezultati se uvelike razlikuju među državama članicama. Estonija je zabilježila najveći pad intenziteta emisija, od 64%, a slijede Irska sa smanjenjem od 50% i Finska s 44%. Italija je zabilježila smanjenje od 29%, što je uglavnom u skladu s prosjekom EU-a, ali ostavlja prostora za daljnja poboljšanja. Ove razlike odražavaju nacionalne energetske kombinacije, industrijske strukture i političke izbore, kao i početnu točku u 2013. godini.
Sveukupno, podaci Eurostata prikazuju sliku stalnog napretka koji je ublažen strukturnim izazovima. EU je uspio značajno smanjiti emisije u posljednjih jedanaest godina, posebno u energetici i industriji. Istodobno, rastuće emisije iz prometa i građevinarstva naglašavaju teškoću dekarbonizacije sektora usko povezanih sa svakodnevnim životom, infrastrukturom i gospodarskim rastom. Dok EU gleda naprijed prema ambicioznijim klimatskim ciljevima za 2030. i nadalje, rješavanje problema ovih zaostalih sektora bit će ključno za održavanje i ubrzavanje trenda smanjenja emisija.
Alessandro Fiorentino