Subscribe
Trumpovo predsjedništvo možda ozbiljno shvaća svoju zabrinutost zbog stanja slobode govora u Europi. Prvi pokazatelj da bi se nešto moglo dogoditi na tom planu bio je zloglasni govor potpredsjednika J.D. Vancea na konferenciji o sigurnosti u Münchenu u veljači, gdje je oštro kritizirao niz incidenata u određenim europskim zemljama gdje su ljudi snosili pravne posljedice zbog političkih izjava.
Jedna od meta Vanceove kritike bila je Švedska, a slučaj na koji se potpredsjednik osvrnuo bila je osuda iračkog islamskog kritičara Salwana Najema, koji je optužen za “poticanje” protiv muslimana zbog spaljivanja Kur’ana – i verbalnih izjava koje je dao njegov kasnije ubijeni suprotivnik Salwan Momika. Zapravo, Najem je bio prisiljen platiti kaznu zbog spaljivanja Kur’ana, a da zapravo nije bio vezan za bilo kakve poticajne izjave.
Vanceova karakterizacija incidenta bila je da je kršćanski aktivist kažnjen zbog sudjelovanja u demonstracijama koje su dovele do ubojstva njegovog prijatelja Salwana Momike.
Koliko god kaotično i spontano djelovala Trumpova Bijela kuća u mnogim aspektima, čini se da nije zaboravila alarmantnu situaciju slobode govora u Europi. U travnju je američko veleposlanstvo u Stockholmu pozvalo predstavnike švedske vlade kako bi razgovarali o pitanju švedskog kaznenog progona svojih građana zbog govora, prilično značajnog događaja koji je ipak dobio samo ograničenu medijsku pokrivenost i raspravu u Švedskoj.
Ovaj događaj mogao bi ukazivati na to da bi zabrinutost J. D. Vancea za slobodu govora u Europi, a posebno u Švedskoj, mogla postati dio američke vanjske politike. Slični razgovori očito su vođeni između Trumpove administracije i britanske vlade Keira Starmera, kao dio pregovora Ujedinjenog Kraljevstva o trgovinskom sporazumu između SAD-a. Međutim, čini se da tijekom sastanka u američkom veleposlanstvu švedskoj vladi nisu postavljeni nikakvi izravni zahtjevi. Prema službenim zapisima, američka delegacija je samo zatražila sažetak o tome kako švedski zakon regulira govor. Nadamo se da ovo neće biti posljednji sastanak američkih dužnosnika sa švedskom vladom o ovoj temi.
Ostaje vidjeti hoće li Bijela kuća zahtijevati obnovu slobode govora u europskim zemljama kao preduvjet za smanjenje nedavno uspostavljenih trgovinskih barijera, kako je sugerirano u dijalogu između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Postoje značajne sile koje žele nastaviti potiskivati društvene i vladine kritike, ne samo u glavnim europskim vladama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke, već i na visokoj razini u EU. Problem koji to predstavlja za europsku demokraciju ne smije se podcijeniti.
Spaljivač Kur’ana Salwan Najem nije bio ni prva ni posljednja žrtva kritiziranih švedskih zakona protiv takozvanog poticanja i govora mržnje. Još jedan nedavni visokoprofilirani slučaj bila je osuda muškarca koji je na Facebooku podijelio objavu koja je sadržavala crtanu satiru nasilnih džihadista koji se infiltriraju u Europu pod krinkom izbjeglica. Sliku, koja je muškarcu donijela uvjetnu kaznu i visoku novčanu kaznu, izvorno je objavio medijski profil i autor sa značajnim brojem pratitelja.
Slučaj protiv autora, koji je također prijavljen zbog navodnog poticanja, nikada nije doveo do kaznenog progona. To je postavilo pitanja o nepravednoj primjeni zakona – zar vlasti nisu spremne kazneno goniti poznatu osobu za “zločine” za koje su više nego sretne izvesti pred sud nemoćne obične ljude? Ova uočena nejednakost dodatno je naglašena zatvaranjem sličnog slučaja protiv visokog političara iz nacionalističke stranke Švedski demokrati.
To ukazuje na to da je zakon o „govoru mržnje“ teško održati bez javnog i političkog negodovanja – što, uz njegovu nemoralnost, mnogo govori o tome koliko je važno da se on ukine. Možda je Švedskoj i Europi potrebna pomoć američkih konzervativaca da bi se to konačno dogodilo?