Subscribe
Odluka Europske komisije od 5. prosinca 2025. o izricanju kazne od 120 milijuna eura protiv X-a prema Zakonu o digitalnim uslugama (DSA) označava naglo intenziviranje njezina regulatornog pristupa prema glavnim online platformama.
Kao prva sankcija za nepoštivanje propisa izrečena u skladu sa Zakonom o digitalnim uslugama (DSA), presuda se smatra dokazom odlučnosti EU-a da provede svoj novi okvir za transparentnost, odgovornost i nadzor platformi.
No, za Grupu europskih konzervativaca i reformista (ECR), odluka istovremeno otkriva trajne slabosti u logici provedbe DSA-a – slabosti koje riskiraju pretvoriti zakon namijenjen osiguravanju pravednosti u zakon sklon proizvoljnoj, nedosljednoj ili politički obojenoj primjeni.
Presuda dolazi u okruženju koje je već oblikovano eskalirajućim intervencijama irske Komisije za zaštitu podataka (DPC), koja je samo ove godine nametnula milijarde kazni zbog GDPR-a. Ovaj obrazac ponovno je izazvao zabrinutost oko proporcionalnosti, pravne sigurnosti i regulatornog tereta koji se stavlja na već nepovoljni europski tehnološki ekosustav. Mnogi promatrači tvrde da europski regulatorni stav, ako se dalje gura, riskira gušenje inovacija u potrazi za apstraktnim idealima usklađenosti.
U središtu Komisijinog slučaja su tri navodna propusta u transparentnosti. Prvi se odnosi na X-ovu reinterpretaciju plave kvačice, koju regulatori opisuju kao „obmanjujući dizajn“. Otkad je tvrtka promijenila ime iz Twittera u X, plava kvačica – prije kontrolirana oznaka provjere – mogla se kupiti uz minimalnu provjeru identiteta. Komisija tvrdi da to zamagljuje granicu između provjerenih i neprovjerenih računa, povećavajući izloženost lažnom predstavljanju i dezinformacijama. Iako DSA ne zahtijeva provjeru, on izričito zabranjuje značajke koje podrazumijevaju autentifikaciju tamo gdje ona ne postoji.
Drugo navodno kršenje odnosi se na nedostatke u X-ovom repozitoriju oglasa. Istraživači izvještavaju o sporom učitavanju, nepotpunim unosima i nedostajućim detaljima o kriterijima ciljanja, sadržaju i identitetima sponzora. Prema Komisiji, ovi nedostaci potkopavaju otkrivanje sistemskih rizika poput političkih manipulacija ili diskriminatornih oglašivačkih praksi.
Treće pitanje uključuje prepreke pristupu istraživača. Komisija tvrdi da ograničenja tvrtke X u vezi sa scrapingom i analizom javnih podataka krše članke 39. i 40(12.), koji zahtijevaju da vrlo velike platforme olakšaju neovisno proučavanje ponašanja platforme i sistemskih rizika.
Unatoč tvrdnji da kazna od 120 milijuna eura odražava ozbiljnost i trajanje ovih kršenja, Komisija je odbila objasniti metodu izračuna. Umjesto toga, oslanja se na široke reference na proporcionalnost i utjecaj na korisnika. X sada mora popraviti sustav provjere u roku od 60 radnih dana i dostaviti akcijske planove za transparentnost oglašavanja i pristup istraživanjima u roku od 90 dana. Neuspjeh bi mogao rezultirati ponavljajućim kaznama. Postupci sežu do prosinca 2023., nakon preliminarnih nalaza u srpnju 2024., i prate druge istrage o navodnom nezakonitom sadržaju i manipulaciji.
Pojedinačno, pitanja integriteta provjere, objavljivanja oglašavanja i pristupa istraživanjima su valjana. No, kako primjećuju supredsjedatelji ECR-a Nicola Procaccini i Patryk Jaki, pristup Komisije otkriva dublju strukturnu disfunkciju u arhitekturi provedbe DSA-a.
Presuda naglašava sve veći jaz između navedenih ciljeva DSA-a i njegove operativne stvarnosti. Iako je predstavljen kao neutralni režim transparentnosti, rana provedba sugerira da se regulatori oslanjaju na vrlo subjektivna tumačenja „rizika“ i „štete“. Za ECR, ova promjena je opasna: kada namjera, a ne dokazano ponašanje, postane osnova za provedbu, platforme su podvrgnute neizvjesnoj, diskrecijskoj i potencijalno politiziranoj regulatornoj moći. U nedostatku definiranih metrika, provedba riskira da postane selektivna pod krinkom zaštite potrošača.
Šutnja Komisije o metodologiji sankcija pogoršava ove zabrinutosti. Bez jasnih metrika, industrija ne može smisleno procijeniti obveze usklađenosti. Za zakonodavce, istraživače i operatere platformi, ova neprozirnost pomiče DSA dalje od predvidljivog sustava temeljenog na pravilima prema diskrecijskoj intervenciji.
Ova epizoda također kristalizira širi filozofski jaz između regulatornih kultura. Sjedinjene Države naglašavaju pravne lijekove nakon kršenja i sudske ispravke, dok se EU sve više oslanja na anticipatornu kontrolu i široke strukture usklađenosti. Presuda u slučaju X nalazi se u središtu ovog jaza. Kritičarima unutar ECR-a i izvan Europe, odluka pokazuje regulatornu kulturu koja je više usredotočena na simboličku tvrdnju nego na praktične rezultate – onu koja riskira izazivanje odmazde Washingtona i destabilizaciju transatlantske suradnje.
Unutar EU-a, kazna bi mogla pojačati rastuće sumnje u putanju Zakona o digitalnim uslugama (DSA). Države članice u kojima posluju veliki poslodavci u tehnološkom sektoru postaju nelagodne zbog opsega i tempa provedbe. Bez jasnijih mjerila i jačih zaštitnih mjera protiv selektivne primjene, i industrija i vlade mogle bi početi pružati otpor nadzoru Komisije. Umjesto da signalizira regulatornu snagu, slučaj X mogao bi postati središnja točka za šire preispitivanje ekonomske strategije EU-a i ustavne ravnoteže.
Ovi se događaji odvijaju unutar šire klime oblikovane odlučnom provedbom GDPR-a u Irskoj. Irska, dom brojnih europskih tehnoloških sjedišta, postala je glavno središte za provedbu bloka, nametnuvši 4,04 milijarde eura kazni od 2018. – više od četiri puta više od iznosa koji naplaćuje bilo koje drugo tijelo. Samo u 2025. kazni za GDPR premašile su 5,88 milijardi eura. TikTok je u svibnju primio kaznu od 530 milijuna eura zbog prijenosa podataka EGP-a u Kinu bez odgovarajućih zaštitnih mjera, dok je Meta zabilježila aktiviranje kazne od 1,2 milijarde eura povezane s kršenjima nakon Schrems II.
Konzervativni zastupnici u Europskom parlamentu dugo su upozoravali da takvi kumulativni pritisci ugrožavaju konkurentnost Europe u odnosu na SAD i Kinu. Kritičari tvrde da se navedeni ciljevi Zakona o digitalnim uslugama – zaštita maloljetnika, borba protiv dezinformacija, rješavanje sistemskih rizika – protežu u alate preventivne kontrole sadržaja. Na saslušanjima 2024. godine, zastupnik u Europskom parlamentu iz redova konzervativaca i demokrata Piotr Müller ispitivao je povjerenika Virkkunena o neobjavljenoj komunikaciji s platformama, ponavljajući ranije zabrinutosti zbog pisama povjerenika Thierryja Bretona Elonu Musku u kojima je pozivao na moderiranje odluka. Ove interakcije riskiraju zamagljivanje granice između nadzora i prisile, smanjujući prostor za neslaganje.
Ekonomski, posljedice su duboke. Preoprezan regulatorni refleks Europe već potiskuje inovacije i povećava oslanjanje na uvozne tehnologije. Velike kazne preusmjeravaju kapital s istraživanja i razvoja proizvoda na opće troškove usklađivanja. Paralelne istrage DSA-a protiv Mete, AliExpressa i drugih dodatno doprinose nestabilnosti.
ECR je predložio pragmatične reforme: povezati provedbu s dokazivom štetom, usvojiti objektivne metrike sankcija te zahtijevati inovacije i procjene utjecaja na slobodu govora prije većih kazni.
Odgovor tvrtke X testirat će stav Komisije. Tvrtka će se vjerojatno žaliti dok se istovremeno priprema za usklađenost – dvostruki proces koji troši značajne resurse. Za EU će slučaj odrediti hoće li se DSA pojaviti kao načelni regulatorni alat ili politički fleksibilan instrument.
Američki odgovor naglašava geopolitičke uloge. Visoki dužnosnici Trumpove administracije prikazali su kaznu kao napad na američke inovacije i slobodu izražavanja. Potpredsjednik JD Vance napisao je na X 4. prosinca: „Kruže glasine da će Europska komisija kazniti X stotinama milijuna dolara zbog nepostojanja cenzure. EU bi trebala podržavati slobodu govora, a ne napadati američke tvrtke zbog smeća.“
S obzirom na ton američkog odgovora i spremnost administracije da agresivno brani američke tvrtke, diplomatski kompromis čini se malo vjerojatnim. Washington sada s otvorenim neprijateljstvom gleda na postupke Komisije – i dužnosnike koji ih usmjeravaju.
Ulozi se protežu dalje od neposrednog spora s X. DSA, zajedno s DMA-om, Zakonom o umjetnoj inteligenciji i promjenjivim režimima kibernetičke sigurnosti, čini okosnicu ambicije EU-a da definira izrazito europski model digitalnog upravljanja. Ipak, slučaj X postavlja neugodno pitanje za kreatore politika: može li EU održati regulatorni suverenitet bez potkopavanja vlastite tehnološke relevantnosti? Europa ostaje strukturno ovisna o američkim pružateljima usluga u oblaku, azijskom hardveru i vanjskim modelima umjetne inteligencije. Slojevitim obvezama usklađenosti na platforme koje su već oprezne prema europskom tržištu, Bruxelles riskira ubrzanje sporog izlaska velikih digitalnih tvrtki – „odljev inovacija“ već vidljiv u obrascima ulaganja, pri čemu rizični kapital sve više teče u Sjedinjene Države i zemlje Perzijskog zaljeva.
Također treba uzeti u obzir demokratsku dimenziju. Zakon o digitalnim uslugama daje Komisiji iznimne diskrecijske ovlasti, uključujući mogućnost zahtijevanja brzog uklanjanja sadržaja tijekom kriza, izdavanja obvezujućih naloga platformama i prisiljavanja na opsežan pristup podacima. Skupine za građanske slobode počele su upozoravati da bi se bez strogih proceduralnih ograničenja te ovlasti mogle primijeniti u politički osjetljivim kontekstima. Presuda u slučaju X, po njihovom mišljenju, pokazuje kako provedba može skrenuti prema interpretativnoj fleksibilnosti, a ne prema strogoj zakonitosti. Ako se takve tendencije nastave, kredibilitet regulatornog upravljanja EU – dugo zasnovanog na predvidljivosti i legitimnosti vladavine prava – mogao bi se narušiti baš kao što globalno povjerenje u europske institucije slabi.