Subscribe
Ovogodišnji Europski kongres o obitelji usredotočio se na „Kraj europske demografske zime“. U organizaciji stranke ECR, ovo treće izdanje održano je od 11. do 13. rujna u Dubrovniku u Hrvatskoj. Prva sesija u subotu, 12. rujna, raspravljala je o temeljnoj, ali sve osjetljivijoj temi: „Odgoj sljedeće generacije: Roditelji, škole – ili država?“ Koji je autoritet najzaslužniji za donošenje odluke ili tko bi trebao imati posljednju riječ kada je u pitanju obrazovanje sljedeće generacije, u eri kada se čini da umjetna inteligencija sve više utječe na naše živote i svakodnevne odluke.
Panel, koji je moderirala rumunjska zastupnica Cristina-Emanuela Dascălu, potpredsjednica Odbora za obrazovanje Zastupničkog doma, okupio je tri člana Europskog parlamenta i dva člana parlamenata Irske i Hrvatske.
U uvodnom govoru, Cristina Dascălu, koja je ujedno i sveučilišna profesorica, istaknula je ključni paradoks: želimo da naši mladi ljudi osnivaju obitelji i odgajaju djecu, ali društvo ne pruža odgovarajuće uvjete za to. Djeca su blagoslov, a ne teret.
Koja bi trebala biti specifična uloga države? Što je sa školama? Tko bi trebao imati primarni utjecaj na mlađu generaciju: roditelji, škole, vlada ili čak i prenapredna tehnologija?
Moderna tehnologija, a posebno umjetna inteligencija, više nije tema kojoj se može površno pristupati. Kako obrazovati mlade ljude da nove tehnologije igraju blagotvornu ulogu i jačaju njihovu inteligenciju i prosudbu? Ovo je pitanje od najveće važnosti danas. Adrian Axinia, vođa izaslanstva stranke AUR u Europskom parlamentu, upotrijebio je tipičan primjer mlade učenice koja, kako bi brže završila zadaću, postavlja pitanje mobilnoj aplikaciji koja joj gotovo trenutno daje točan odgovor. Što je naučila? Apsolutno ništa. Prema riječima rumunjskog zastupnika u Europskom parlamentu, umjetna inteligencija nudi našoj djeci „ocean informacija“, a istovremeno ih navodi da vjeruju da su informacije dobivene tako brzo jednake znanju. Ništa ne može biti dalje od istine. Tko god misli da stroj koji daje naizgled točne odgovore na bilo koji problem može zamijeniti tradicionalno učenje, vara se.
Adrian Axinia vjeruje da bi naša djeca trebala nastaviti čitati. Cijele knjige. Iako danas imamo puno više alata nego prije deset godina, pravilan proces učenja trebao bi ostati nepromijenjen. Uvjerenje nekih da bi umjetna inteligencija trebala biti zamjena za učitelja sve je veća opasnost i moramo se svim silama suprotstaviti ovom scenariju, prema Axiniji. Pravi odgajatelji oduvijek su bili – i uvijek će biti – roditelji, učitelji i prijatelji, a ne stroj, čak i ako se čini da nudi savršene odgovore. Rumunjski zastupnik u Europskom parlamentu bio je čvrst: djeca bi trebala koristiti umjetnu inteligenciju „samo kada su emocionalno i intelektualno spremna“ i samo pod stalnim nadzorom roditelja i učitelja.
Poljski zastupnik u Europskom parlamentu Joachim Brudziński upitan je gdje završava uloga države i javnog obrazovanja, a gdje počinje roditeljski autoritet. Brudziński je priznao da se osjeća „sretnim“ što su njegove kćeri završile školovanje prije ere umjetne inteligencije. Poljski zastupnik u Europskom parlamentu nema sumnje u to tko bi trebao igrati najvažniju ulogu u životu djeteta – njegova majka i otac. Roditelji su ti koji moraju oblikovati „dječju savjest, osjećaje i znanje“, pravo koje se mora braniti pod svaku cijenu. Međutim, Crkva bi također trebala imati značajan utjecaj, uključujući i očuvanje naših temeljnih vrijednosti.
Joachim Brudziński osvrnuo se na „ideološke šarlatane“ koji metodama socijalnog inženjeringa pokušavaju infiltrirati i korumpirati obrazovni sustav. Otpor ovoj opasnoj gluposti koju uzrokuju ljevičarski aktivisti je težak, ali ne i nemoguć, a roditelji moraju postaviti određene ključne granice.
U oštrijem tonu, irska senatorica Sharon Keogan izjavila je da su roditelji koji su „zaspali za volanom“ odgovorni za ovu situaciju, koja nipošto nije laka. Irska senatorica jasno je izjavila da roditelji nisu bili dovoljno aktivni unutar vlastitih zajednica, čime su ljevičarima omogućili da zauzmu njihovo mjesto. Sharon Keogan navela je zajednicu – susjedstvo ili ulicu u kojoj su naša djeca odrastala, to „organsko okruženje“ u kojem su djeca razvila autentične komunikacijske i društvene vještine, kao i ranu fazu samostalnosti – kao jedan od glavnih stupova koji ne bi smio nedostajati u ovoj raspravi. Dok je današnja vlada regulirala čak i dječja igrališta, njezin odgovor na stvarne opasnosti unutar našeg društva praktički ne postoji. Ono što država mora učiniti jest provoditi zakon i osigurati mir u zajednicama u kojima živimo – nipošto ne smije nepotrebno pretjerano regulirati ili dopustiti da destruktivne ideologije prodru u obrazovni sustav. S druge strane, kada roditelji zakažu, država ima dužnost intervenirati, izjavila je senatorica Sharon Keogan.
Igor Peternel, zastupnik u Hrvatskom saboru, rekao je da je obitelj nesumnjivo temelj društva, ali stvarnost – koje moramo biti svjesni – vrlo je surova. Digitalizacija je donijela transformacije koje su se prije samo nekoliko godina činile gotovo nezamislivima. Borba s kojom se danas suočavamo nije protiv opresivne države, kao što je to bilo u vrijeme komunizma, već protiv drugačije vrste prijetnje – tehnologije koja nastoji kontrolirati živote svih i diktirati određena ponašanja.
Prema bugarskom zastupniku u Europskom parlamentu Ivajlu Valčevu, u zdravom društvu obitelj, škola i država trebali bi se kretati u istom smjeru. Iako roditelji snose primarnu odgovornost, to ne znači da mogu preuzeti mjesto edukatora. Valčeva je zabrinutost da se proučavanje nacionalne povijesti smatra „primitivnim, sumnjivim ili preprekom postajanju Europljaninom“. Ali nećete postati Europljani ako postanete manje Bugarin, manje Talijan ili manje Poljak. Poricanje vlastitih korijena ne čini vas automatski modernim građaninom. To je mišljenje podijelio i Adrian Axinia, koji je izjavio da suvremeni sustav „obrazuje“ mlade ljude da izgube svoj nacionalni identitet te da bi roditelji trebali imati pravo ispisati svoju djecu iz nastave koju smatraju neprikladnom.
Zastupnik u Europskom parlamentu Joachim Brudziski također je govorio o pokušaju svoje stranke, dok je bila na vlasti, da promiče nacionalni identitet i povijest kroz predmet koji su uveli u škole. To je izazvalo bijes među ljevičarima i „centristima“, koji su, nakon što su došli na vlast, dopustili ideološku infiltraciju obrazovnog sustava. Današnja bitka je bitka za „duše naše djece“, vođena protiv izuzetno moćnih i opasnih protivnika.
Za Sharon Keogan, jedna od najvećih opasnosti našeg vremena su demografske promjene i utjecaj masovnih migracija na obrazovni sustav, dok Igor Peternel smatra da škole ni pod kojim uvjetima ne smiju postati „tvornice indoktrinacije“.
Kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, roditelji moraju znati kakve informacije te tehnologije pružaju njihovoj djeci i u skladu s tim odlučivati. Sharon Keogan skrenula je pozornost na „čudovište“ koje smo stvorili – čudovište koje uništava kritičko mišljenje. Prema Joachimu Brudzińskom, umjetna inteligencija može biti vrlo opasna ako padne u pogrešne ruke, a zdrav razum uvijek mora prevladati, bez obzira na sve.
Roditelji, škola, zajednica, Crkva – svaki ima svoju specifičnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece. Dijete treba majku i oca te snažne vrijednosti, ali ne treba ga odgajati algoritmi ili stalno gledati u ekrane, kako je s pravom istaknula moderatorica Cristina Dascălu, članica Rumunjskog zastupničkog doma, u svojim završnim napomenama. Da bismo izgradili budućnost, potrebno nam je više prirodne, a manje umjetne inteligencije.