Subscribe
U srijedu, 13. ožujka , Europski parlament postigao je dogovor o novom zakonodavstvu EU-a za rješavanje problema emisija iz cestovnog prometa. Glasovanje je završilo s 297 glasova za, 190 protiv i 37 suzdržanih. Pritom je Europski parlament odobrio prethodno sklopljen dogovor s Vijećem EU-a o uredbi Euro 7, da će vozila morati slijediti nove zahtjeve puno dulje vrijeme, jamčeći da će ostati ekološki prihvatljiva tijekom svog životnog vijeka. Odobrenje ovih novih mjera postalo je kontroverzna tema među suradnicima, budući da su dionici i dalje podijeljeni oko toga ide li ovo novo zakonodavstvo, ili predaleko s jedne strane, ili nedovoljno daleko, u borbi protiv emisija.
Tekst je usvojen nakon što je prošao kroz značajna smanjenja u odnosu na svoj početni nacrt, budući da su zastupnici izjavili da će se uvođenjem strožih standarda za emisije iz vozila primijetiti povećanje cijena automobila, što će ih učiniti skupljima za potrošače i odvratiti ulaganja, koja su ključna za napredak razvoj električnih vozila. Glavne točke zakona Euro 7 su sljedeće. Na prvom mjestu održava Euro 6 utvrđene standarde za automobile i kombije. Što se tiče autobusa i kamiona, ovaj novi zakon primjenjuje stroža ograničenja, kako u laboratorijima tako iu stvarnim okolnostima vožnje. Ali također će implementirati nove mjere, kao što su ograničenja emisija čestica kočnica (PM10) za automobile i kombije, specifične minimalne zahtjeve za performanse baterija za dugovječnost baterija za EV i HEV automobile. Kao i ekološku putovnicu vozila, koja će sadržavati podatke o njihovoj ekološkoj evidenciji u trenutku registracije. Uz to će vlasnici vozila imati jednostavan pristup ažuriranim podacima o potrošnji goriva, stanju baterije, emisijama i drugim relevantnim podacima koje generira ugrađena oprema i monitori.
Sada, u vezi s raspravom između MPE-ova, Alexandr Vondra iz Europskih konzervativaca i reformista (ECR), izjavio je prije nego što je glasao sljedeće: „Kao parlamentarni izvjestitelj, čvrsto [opposed] početni nacrt Komisije”, posebno s obzirom na potencijalni učinak koji bi ova nova uredba mogla imati i na industrijskoj i na potrošačkoj razini. U tom smislu vrijedi podsjetiti da automobilski sektor i njegov cijeli lanac vrijednosti čine 8 % BDP-a EU-a i 6% svih radnih mjesta, zapošljava 13 milijuna ljudi. Izvan industrije, kako ističe Vondra, utjecaj pretjeranih ograničenja izravno bi utjecao na potrošače, posebice one s nižim primanjima, koji bi zbog novih ekoloških zahtjeva bili isključeni iz mogućnosti kupnje automobila sa sve većim proizvodnim troškovima.
U svojoj izjavi, Vodnra je također dodao da je bitno pronaći pravu ravnotežu između interesa ekoloških organizacija, industrije i društvenih interesa, navodeći da sporazum odražava razumne mjere, zadržavajući ograničenja emisija za osobne automobile na istoj razini kao one koje su već postavljene u uredbi Euro 6, ali uvode, primjerice, stroža ograničenja za emisije iz autobusa u ovoj revidiranoj verziji Euro 7.
Međutim, Anna Krajinska, direktorica odjela za emisije vozila i kvalitetu zraka u Transport and Environment (T&E), organizaciji za zaštitu okoliša, podijelila je s europskim izvorom vijesti Euroactiv svoje stajalište o tom pitanju, koje je potpuno suprotno od gledišta Alexandra Vondre. Prema riječima Krajinske, korist za okoliš proizašla iz ovog pravila neće biti gotovo nikakva. Za upravitelja ove organizacije, smanjenje ostalih emisija neće biti dovoljno da nadoknadi “slabost” ostalih dijelova sporazuma.
O ovoj temi, Europska udruga proizvođača automobila (ACEA) podijelila je komunikaciju, izražavajući svoje stajalište o glavnim zaključcima dobivenim iz uredbe Euro 7, slažući se s članom parlamentarne skupine Europskih konzervativaca i reformista (ECR), Alexandrom Vondrom, osiguravajući da ovo Nova mjera znatno je rigoroznija u pogledu standarda ispušnih plinova za autobuse i kamione.
Automobilski sektor predstavlja jedan od stupova europske industrije i svaka odluka o promjenama ili mjerama vezanim uz ovaj sektor mora biti donesena imajući to na umu. Svi se akteri slažu oko potrebe kretanja prema održivijoj budućnosti s manje emisija, ali ovi pomaci prema održivijoj industriji moraju se ostvariti uz zdrav razum i razumijevanje vremenskih okvira potrebnih za promjene u tako dalekosežnoj industriji.