Subscribe
Španjolska obrambena dilema
Godinama je Španjolska zaostajala za većinom svojih europskih partnera kada je riječ o obrambenim izdacima – činjenica koja je sada široko priznata, uključujući i u Washingtonu. Ranije ove godine, bivši predsjednik Donald Trump optužio je Španjolsku da se previše oslanja na NATO-ovu zaštitu, upozoravajući da bi saveznici koji ne ulažu dovoljno u vlastitu sigurnost trebali biti prepušteni sami sebi da se brinu o svojoj obrani.
Ovo nije prvi put da Trump kritizira europske vojne obveze. Tijekom svog predsjedništva često je kritizirao zemlje koje nisu ispunile NATO-ove kriterije potrošnje. No, posljednjih tjedana Španjolska je postala njegova glavna meta, a Trump je odbijanje Madrida da usvoji novi NATO-ov cilj od 5 posto nazvao “vrlo lošom stvari za NATO” i čak nagovijestio moguću ekonomsku odmazdu.
“Jako sam nezadovoljan Španjolskom. Oni su jedina zemlja koja nije povećala svoj broj na 5 posto. Svaka druga zemlja u NATO-u povećala je do 5 posto.”
To je jedna od najoštrijih kritika koje je Španjolska dobila od Washingtona u posljednjih nekoliko godina – označava promjenu tona koja obrambene izdatke pretvara iz birokratske teme unutar NATO-a u političku liniju razdora između saveznika.
Sánchezova klimatska logika
Kao odgovor, premijer Pedro Sánchez usvojio je neobično tumačenje onoga što podrazumijeva „obrana“. On tvrdi da nacionalna otpornost – protiv prirodnih katastrofa, klimatskih rizika i kibernetičkih prijetnji – spada u opseg nacionalne sigurnosti. Njegov plan za 2025. godinu izdvaja oko 13 posto proračuna oružanih snaga za upravljanje okolišem i izvanrednim situacijama, tretirajući ih kao sastavni dio obrane.
No Bruxelles to vidi drugačije. Europska komisija upozorila je da se takva „zelena“ potrošnja ne može računati kao vojna potrošnja ako Španjolska želi imati koristi od fondova EU za naoružavanje ili izuzeća u okviru programa SAFE. Mnogim promatračima, madridski pristup manje izgleda kao inovacija, a više kao kreativno knjigovodstvo.
Od rashoda do investicije
U srži ove kontroverze leži jednostavna stvarnost: obrana nije samo još jedna stavka u nacionalnom proračunu – to je investicija. Njeni povrati možda nisu trenutni, ali su konkretni: odvraćanje, stabilnost, kredibilitet i sloboda. Izdaci za obranu stvaraju same preduvjete za prosperitet. Bez sigurnosti nema uspješnih tržišta, nema trgovačkih ruta i nema sustava socijalne skrbi koji bi uzdržavali građane.
Obrana je, u biti, stvaranje kapitala, a ne potrošnja. Ulaganje u nju jača i sigurnost i industrijske kapacitete. Potiče inovacije, razvija kvalificiranu radnu snagu i jača nacionalnu autonomiju. Kada se dobro upravlja, svaki euro posvećen obrani višestruko se povećava u vrijednosti – ekonomski, strateški i politički.
Španjolski problem, dakle, nije samo koliko troši, već i kako shvaća prirodu obrane. Sve dok Madrid obranu tretira kao teret, a ne kao prednost, svako povećanje vojnog proračuna smatrat će se nevoljkim pristankom, a ne onim što bi trebao biti: potvrdom suvereniteta i same civilizacije.
Što branimo
Na ovogodišnjoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, američki potpredsjednik JD Vance iznio je izjavu koja je dobila manje pažnje nego što je zaslužila:
„Prijetnja koja me najviše brine za Europu nije Rusija ili Kina – to je prijetnja iznutra: povlačenje Europe od nekih vlastitih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Državama.“
Njegova poruka bila je jasna: svrha obrane nije samo zaštita teritorija već očuvanje načina života. Branimo se ne samo od invazije, već i od propadanja. Obrambena politika, dakle, nije pitanje ideologije već kolektivnog opstanka.
Argumenti za odgovoran rast
Nitko ne poziva na nepromišljeno ponovno naoružavanje. Ono što Španjolskoj treba jest vjerodostojan, stabilan put naprijed – dosljedna godišnja povećanja povezana s mjerljivim rezultatima poput spremnosti, odvraćanja i modernizacije. Takav plan bi obnovio povjerenje među saveznicima, dao predvidljivost obrambenoj industriji i čvršće usidrio Španjolsku unutar europskog sigurnosnog sustava – smanjujući njezinu ovisnost o raspoloženjima Washingtona i vraćajući joj položaj u transatlantskim poslovima.
Cijena oklijevanja, međutim, raste. Trumpova prijetnja carinama na razinu obrane Španjolske može se činiti pretjeranom, no otkriva surovu istinu: slabost je skupa. Nacija koja ne ulaže u vlastitu zaštitu na kraju plaća ekonomskim pritiskom, diplomatskom marginalizacijom ili strateškom ranjivošću.
Iz madridske perspektive, logika je nepogrešiva. Španjolska pomorska granica – od Kanarskih otoka do Gibraltarskog tjesnaca – ostaje jedna od najizloženijih i geopolitički najosjetljivijih zona u Europi. Njezino očuvanje nije samo nacionalna, već i europska dužnost. Pomorska sigurnost, kontrola migracija i operacije suzbijanja krijumčarenja zahtijevaju stvarne sposobnosti, a ne retoriku.
Snaga kao samopouzdanje
Trumpove izjave možda zvuče oštro, ali treba ih shvatiti kao upozorenje, a ne kao uvredu. Doba udobnosti u europskoj obrani je završeno. Kontinent ulazi u novo doba definirano oživljenim natjecanjem za moć, nestabilnim granicama i hibridnim prijetnjama.
Za Španjolsku ovo više nije pitanje postotaka – to je pitanje samopoštovanja. Slobodna nacija mora biti spremna zaštititi se. Snažna obrana nije čin agresije; to je izraz samopouzdanja – smirena tvrdnja da je zemlja suverena, sposobna i u miru upravo zato što ima snage da takva ostane.
Ulaganje u obranu, dakle, ne znači trošenje – znači očuvanje. To je najtrajnija investicija koju bilo koja civilizacija posvećena preživljavanju može napraviti.