EU na putu da ostvari ciljeve emisija za 2030., ali cilj za 2040. izaziva raspravu

Unatoč smanjenju fokusa na okoliš u nekoliko država članica, Europska komisija potvrđuje napredak prema klimatskim ciljevima za 2030. Očekuje se ambiciozniji cilj za 2040. ovog ljeta – i to već izaziva kontroverze.

U vrijeme kada se čini da ekološki prioriteti blijede u dijelovima Europske unije, Europska komisija izrazila je oprezni optimizam: blok je kolektivno na putu da ostvari svoje ciljeve smanjenja emisija do 2030. Objava je stigla u srijedu, 28. svibnja, dok se izvršna vlast EU-a priprema za predstavljanje novog klimatskog cilja za 2040. kasnije ovog ljeta.

Prema najnovijoj procjeni Komisije, EU je na putu da smanji neto emisije stakleničkih plinova za otprilike 54% do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. – pod uvjetom da države članice u potpunosti provedu postojeće i planirane nacionalne i klimatske mjere na razini EU. Trenutačni pravno obvezujući cilj, postavljen zakonodavstvom koje je stupilo na snagu 2021., jest smanjenje emisija za 55% do 2030., s dugoročnim ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. „Evaluacija Europske komisije pokazuje da je Europska unija trenutno na pravom putu da smanji neto emisije stakleničkih plinova za oko 54% do 2030. u odnosu na razine iz 1990.”, izjavila je Komisija. „Taj napredak ovisi o potpunoj provedbi nacionalnih politika i propisa EU, kako trenutnih tako i budućih.”

U priopćenju za javnost objavljenom iz Bruxellesa, Komisija je pohvalila države članice zbog njihove političke odlučnosti u borbi protiv klimatskih promjena. U dokumentu su istaknuti napori za smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, poboljšanje otpornosti i sigurnosti energetske infrastrukture te ubrzanje integracije unutarnjeg energetskog tržišta. Također su naglašeni kontinuirani napori za podršku ranjivim zajednicama kroz ulaganja i razvoj vještina. U obraćanju novinarima jutros, povjerenik EU-a za klimatske akcije i zeleni rast, Wopke Hoekstra, naglasio je dosadašnja postignuća: „Europska unija već je smanjila emisije za 37% od 1990., uključujući pad od 8% samo u 2023. Na dobrom smo putu da nastavimo tim putem.”

Hoekstra je također istaknuo ulogu Fonda za socijalnu klimu, koji je osmišljen za podršku kućanstvima s niskim prihodima i malim i srednjim poduzećima (MSP), posebno u građevinskom i prometnom sektoru. „Ovaj će fond ponuditi ciljanu pomoć kako bi se osiguralo da zelena tranzicija nikoga ne zapostavi”, dodao je. Iako se cilj za 2030. sada čini ostvarivim, neizvjesnost okružuje sljedeću klimatsku prekretnicu EU-a: cilj za 2040. Komisija je do sada ostala šutljiva o specifičnostima, priznajući osjetljivost pitanja. Nedavno upitana o vremenskom okviru, glasnogovornica Komisije Anna-Kaisa Itkonen potvrdila je da će formalni prijedlog biti predstavljen „do ljeta”.

Također je napomenula da je ideja o smanjenju emisija za 90% do 2040., u usporedbi s razinama iz 1990., „osnova za raspravu”. U tijeku su razgovori s nacionalnim vladama i poduzećima kako bi se utvrdilo što je i ekološki nužno i ekonomski isplativo. Izgledi za cilj smanjenja od 90% već su izazvali intenzivnu raspravu. Ekološke skupine smatraju da je to minimalna prihvatljiva ambicija ostati unutar granica Pariškog sporazuma. Međutim, mnoge industrijske skupine upozoravaju da bi tako strm cilj mogao ugroziti konkurentnost, posebno u energetski intenzivnim sektorima.

Postizanje smanjenja od 90% zahtijevalo bi dramatično ubrzanje napora za dekarbonizaciju diljem Europe. Stručnjaci smatraju da bi samo kombinacija agresivne elektrifikacije, masovne primjene obnovljivih izvora energije, značajnih poboljšanja učinkovitosti i široko rasprostranjenog usvajanja tehnologija hvatanja ugljika to mogla učiniti izvedivim u roku od 15 godina. Štoviše, geopolitički kontekst dodatno je zakomplicirao sliku. Energetska kriza izazvana ruskom invazijom na Ukrajinu otkrila je ranjivosti u europskom lancu opskrbe energijom, potičući hitan prelazak na energetsku neovisnost i diverzifikaciju. Klimatska tranzicija sada se ne odnosi samo na emisije – radi se o energetskoj sigurnosti, ekonomskoj stabilnosti i strateškoj autonomiji.

Dok Komisija dovršava svoj prijedlog za cilj za 2040., ravnoteža između ambicije i pragmatizma bit će ključna. Previše radikalan pristup riskira otuđenje ključnih dionika i potkopavanje podrške širem Zelenom planu. Ipak, nedostatak ambicije mogao bi dovesti u pitanje kredibilitet EU-a kao globalnog klimatskog lidera. Ono što je jasno jest da će nadolazeći tjedni biti ključni. S prekretnicom za 2030. godinu gotovo nadohvat ruke, pozornost se okreće oblikovanju programa nakon 2030. koji je i transformativan i uključiv. Sljedeće poglavlje europske klimatske strategije uskoro će biti napisano – a svijet će promatrati.

Alessandro Fiorentino