Zašto su kršćanstvo i kapitalizam kompatibilni

Kultura - 1 siječnja, 2022

Poučno je pomno pročitati prispodobu o milosrdnom Samaritancu…

Blagdani su prikladno vrijeme za razmišljanje o našoj kršćanskoj baštini. Često se kaže da je to nespojivo s kapitalizmom. Ne slažem se, ne samo zato što su se povijesno poklopile. Podsjetimo da je Kristova poruka bila: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.’ To ne znači da morate voljeti bližnjega koliko i samoga sebe, ali svakako znači da barem sebe trebate voljeti koliko i bližnjega. Majka obično voli svoje dijete više od druge djece; postaje produžetak njezina ja. U tome nema ništa loše. Srećom, malo je majki poput Dickensove gospođe Jellyby koja je zanemarila vlastitu djecu jer je bila opsjednuta projektima u Africi. Kristovu poruku radije bih protumačio kao poticaj da sva druga ljudska bića prepoznamo kao članove iste moralne zajednice. To je ponavljanje principa reciprociteta: ‘Čini drugima ono što želiš da čine tebi.’ Nije zahtjev da nas treba prisiljavati da se žrtvujemo za druge, protiv naše volje.

Čini dobro u svoj vlastiti trošak

To postaje jasno kada se Krista zamoli da razradi tko je naš bližnji. Kao odgovor on priča prispodobu o milosrdnom Samaritancu:

Jedan čovjek je jednom bio na putu iz Jeruzalema u Jerihon i pao je u ruke razbojnicima; skinuli su ga, pretukli i potom pobjegli ostavljajući ga polumrtvog. Istim putem je sada išao svećenik, ali kad je vidio čovjeka, prošao je s druge strane. Tako ga je vidio i levit koji je došao na to mjesto i prošao s druge strane. Ali samaritanski putnik koji je naišao na njega bio je dirnut kad ga je ugledao. Priđe mu i zavije mu rane, polivši ih uljem i vinom. Zatim ga je podigao na svog konja i odveo u gostionicu i pazio na njega. Sljedećeg dana izvadio je dva denara i dao ih gostioničaru i rekao: ‘Čuvaj ga, a na povratku ću nadoknaditi svaki tvoj dodatni trošak.’

Čini mi se da se iz prispodobe može naučiti najmanje šest praktičnih lekcija.

Najprije je putnik iz Jeruzalema u Jerihon pao među razbojnike. To znači da je potrebno održavati red i zakon, štititi poštene građane od razbojnika. Potrebna nam je jaka, ali i ograničena vlada.

Na drugom mjestu, i svećenik i levit prošli su pored žrtve, dok je on bespomoćan ležao uz cestu. Od intelektualaca ne treba nužno očekivati dobročinstvo. Oni vole projekte, a ne ljude.

Treće, sama prisutnost svećenika i levita na cesti pokazala je da se radi o zajedničkoj prometnici. Prvotna žrtva stoga nije bila kriva za nepromišljenost odvodeći je u Jerihon. Ovo nije bila mračna uličica u lošem susjedstvu u kojoj biste mogli sami kriviti ako vas napadnu.

Četvrto, Samarijanac koji je pomogao putniku imao je sredstva za to. Pogodna je činjenica da si neki ljudi mogu priuštiti da pomažu drugima, a da se nužno ne žrtvuju za njih. Margaret Thatcher je slavno primijetila: ‘Nitko se ne bi sjećao dobrog Samaritanca da je imao samo dobre namjere; imao je i novca.’

Peto, Samarijanac je pomogao putniku svojom voljom. Činio je dobro na svoj račun, dok se čini da su moderni socijalisti spremni činiti samo dobro na račun drugih.

Šesto, da ste opljačkani i ostavljeni bespomoćni i ranjeni uz cestu, po principu reciprociteta željeli biste da vam netko pomogne: Samarijanac je mogao biti u situaciji putnika, a ne obrnuto. Dobročinstvo je u njegovom i vašem osobnom interesu.

Kapitalizam drži pohlepu pod kontrolom

U prispodobi Dobri Samaritanac predstavlja kapitalizam. To je priča o privatnom dobročinstvu u hitnim slučajevima, a ne o preraspodjeli s produktivnijih pojedinaca u društvu na manje produktivne. Opet, Biblija ne kaže da je novac korijen zla: kaže da je nekontrolirana pohlepa, ili ljubav prema novcu radi njega samog, korijen zla. Nije pohlepa ono što motivira tipičnog poduzetnika ili rizičnog kapitalista. Njihov je poriv za inovacijama, izumima, stvaranjem i kultiviranjem—bilo da se radi o umjetničkim djelima, novoj leguri ili uspješnoj željezničkoj tvrtki. Oni slijede svoj poziv.

Jedan od najjačih argumenata za kapitalizam doista je da on drži pohlepu pod kontrolom, usmjerava je u relativno bezopasne kanale, dok u socijalizmu nekontrolirana pohlepa među vladarima može postati vrlo štetna za njihove podanike. Kao što je rekao John Maynard Keynes: ‘Bolje je da čovjek tirani nad svojim bankovnim stanjem nego nad svojim sugrađanima.’

U Kristovoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu pet je likova, a danas su, nažalost, promijenili uloge. Pljačkaši kontroliraju vladinu birokraciju i uz potporu ili pristanak svećenika i levita pljačkaju i putnika i milosrdnog Samarijanca namećući im previsoke poreze i prekidajući trgovinu između Jeruzalema i Jerihona.

The text was translated by an automatic system