Subscribe
Smrću pape Franje, interes Crkve za umjetnu inteligenciju i izazove koje bi ova nova tehnologija mogla predstavljati čovječanstvu u bliskoj budućnosti nije utihnuo. Prisutnost bivšeg pape na panelu o umjetnoj inteligenciji na nedavnom summitu G7 organiziranom u Italiji prošlog lipnja, kao i dokumenti koje je Vatikan objavio početkom godine, ukazuju na prisutnost dubokog promišljanja u vodstvu Crkve upravo kako bi se pokušalo istražiti, identificirati i utvrditi koja su ograničenja i osobitosti ove nove tehnologije. Naravno, s gledišta Crkve i pape, interes je također povezan s etičkim implikacijama koje umjetna inteligencija donosi sa sobom, također u smislu informacija i široko rasprostranjenog znanja. Sada, među mnogim sličnostima koje su se pojavile posljednjih tjedana između pape Franje i njegovog nasljednika na papinskom prijestolju, svakako postoji interes za ovu tehnologiju, toliko da je čini gotovo temeljem njegova pontifikata, s ciljem zacrtavanja puta kojim treba ići u interakciji s umjetnom inteligencijom i izazovima koje će nam ona predstavljati.
OD REVOLUCIJE RERUM NOVARUM DO UMJETNE INTELIGENCIJE
Želja, ona za bavljenjem umjetnom inteligencijom, na koju je Sveti Otac podsjetio i pri odabiru imena Lav XIV. Papin pogled usmjeren je na povijesnu konjunkturu s kojom se suočio njegov prethodnik Lav XIII. Autor vrlo važne enciklike Rerum Novarum objavljene 15. svibnja 1891., ovaj se papa bavio socijalnim pitanjem u vrlo teškom i neviđenom kontekstu prve velike industrijske revolucije. Paralelizam koji leži u osnovi izbora imena leži u izazovima s kojima se danas suočavamo, pri čemu Crkva mora biti spremna prenijeti svoje socijalno učenje kako bi razumjela i upravljala ovom novom „industrijskom revolucijom“ povezanom s razvojem umjetne inteligencije. Neviđeni izazovi koji su spremni suočiti čovječanstvo s pitanjima poput etike, pravde i, banalnije, rada. Tako se uspostavlja prava paralela između društvenih izazova s kraja 19. stoljeća i onih danas.
NE ZABORAVIMO ALGORETIKU PAPE FRANJE
U svakom slučaju, polazište za bilo kakvo promišljanje koje bi mogao iznijeti Lav XIV. ne može zanemariti središnje točke koje je posljednjih godina izrazio njegov prethodnik. Kao što je već spomenuto, papa Franjo prisustvovao je summitu G7 prošlog lipnja – prvi put za nekog papu – s dugim i dugo očekivanim govorom o izazovima umjetne inteligencije. Bio je to lucidan i pravovremen govor koji sam imao zadovoljstvo ponovno poslušati prije nego što sam napisao ovu kratku analizu i kojem ću se, po svoj prilici, vratiti nekoliko puta tijekom sljedećih nekoliko godina. Polazište, dakle, ključni trenutak nakon kojeg se moramo suočiti s novim izazovima, a da ne zaboravimo koji su bitni elementi i smjernice za orijentaciju u tako neuhvatljivom i, istovremeno, fascinantnom tehnološkom krajoliku. Sam Bergoglio govorio je o umjetnoj inteligenciji kao o alatu koji je istovremeno „fascinantan i ogroman“, stavljen u ljudske ruke kao plod njihovog Bogom danog kreativnog potencijala. Alat koji stavlja ljudska bića u težak zadatak definiranja sebe, s rizikom da to učine samo kao nešto drugo osim umjetne inteligencije. Zato ljudsko dostojanstvo i dalje mora biti u središtu razvoja, kako bi bilo u fokusu novog, široko podijeljenog etičkog prijedloga. U tom trenutku, papa Franjo je tijekom svog pontifikata pokrenuo koncept koji je zasigurno inspirativan: koncept „algoretike“. Izražen prvi put prilikom potpisivanja „Rimskog poziva za etiku umjetne inteligencije“ 2020. godine, on prenosi potrebu, koja se sada sve više osjeća, za postizanjem etičke umjerenosti algoritama koji su temelj novih tehnologija.
HIJERARHIJA VRIJEDNOSTI KOJE TREBA DIJELITI
Međutim, kako bi se postigla etička umjerenost algoritama koju je izrekao papa Franjo, bit će potrebno identificirati hijerarhiju vrijednosti koju mogu dijeliti svi akteri. To je izazov koji je Bergoglio prošlog lipnja uputio sedam velikana planeta, ali onaj koji će zasigurno morati prihvatiti njegov nasljednik Lav XIV. Zajednička načela, dakle, mogu biti ključ i vodič u razlučivanju i rješavanju etičkih i ideoloških dilema s kojima će se čovječanstvo sigurno suočiti u razvoju umjetne inteligencije. Lav XIV. slijedio je uvjerenje pape Franje da smo na pragu prave kognitivno-industrijske revolucije koju karakteriziraju uistinu epohalne transformacije. Ova konjunktura može biti preteča ogromnog znanstvenog i tehnološkog napretka, međutim, uz rizik nesrazmjernog povećanja ekstremne društvene nepravde. Stoga se radi o jednakosti u pristupu tim tehnologijama, kao i u upravljanju etičkim i moralnim načelima koja ih usmjeravaju. Umjetna inteligencija posvećena samo ekonomskom razvoju, a pritom zanemarujući društvena načela draga (ne samo) crkvenoj doktrini, sigurno neće moći imati egalitaran pristup u obavljanju svojih potrebnih funkcija. S druge strane, tehnologija koja može sadržavati algoritam razvijen imajući na umu etiku i zajednička načela, bit će daleko pristupačnija i društveno egalitarna. Udruživanje znanja, možda stvaranjem zajedničkog razvojnog pola, mogao bi biti najbolji put naprijed. Sve kako bi se izbjeglo da ova tehnologija postane isključiva domena velikih privatnih tvrtki koje ne bi imale puno interesa za razvoj društvenih i etičkih aspekata ovog procesa, ne zaboravljajući pitanja poput privatnosti i zaštite podataka, koja bi bila bolje zaštićena kada bi se umjetna inteligencija razvijala prema definiranim i zajedničkim etičkim načelima.
ULOGA EUROPSKE UNIJE
Koja u konačnici može biti uloga Europske unije u ovom procesu i kako se to može potaknuti i, donekle, voditi predanošću Crkve i Pape o etičkim i moralnim aspektima ovih novih tehnologija? Sigurno bi bilo korisno da EU izgradi veliki zajednički prostor za dijeljenje podataka i infrastrukture, prostor koji bi također mogao biti u službi razvoja umjetne inteligencije. Nešto što su također predložili, u raznim terminima i u nedavnim izvješćima, Draghi i Letta, a što bi moglo ići ruku pod ruku s razvojem algoretike koju je zamislio papa Franjo. Prostor za stvaranje europskog modela umjetne inteligencije koji je prije svega društven i moralno u skladu sa zajedničkim načelima i temeljima Europske unije. Kao što je gore spomenuto, ova nova umjetna inteligencija ne bi trebala biti usmjerena isključivo na postizanje gospodarskog razvoja, već bi se trebala usredotočiti prije svega na društveni aspekt, nastojeći tako prevladati tu dihotomiju između zemalja i klasa koja bi mogla biti u korijenu društvenih neravnoteža u budućnosti. EU bi stoga mogla ciljati upravo na olakšavanje pristupa ovoj tehnologiji za sve. Postoji jedan aspekt koji smatram vrlo zanimljivim kada govorimo o umjetnoj inteligenciji i njezinoj rasprostranjenosti među građanima. To su podaci Europske komisije iz 2023. o digitalnoj pismenosti građana EU. Ti podaci daju prosječnu stopu digitalne pismenosti od 6,2 od 10. Stoga, s ciljem podizanja ovog indeksa, Europska unija mora shvatiti koliko je važno proučavati i provoditi stvarne kampanje digitalne pismenosti kako bi se građani svih dobnih skupina i iz svih društvenih slojeva osposobili, ne samo za korištenje novih tehnologija poput umjetne inteligencije, već i za razvoj osnovnih digitalnih vještina. Proces koji bi postupno trebao postati sve više dio školskog kurikuluma, s obrazovnim programima koji bi se istovremeno mogli baviti etičkim pitanjima, računalnom pismenošću i novim tehnologijama.