Subscribe
Kada je u ranim danima svog pontifikata papa Lav XIV. odlučio zadržati svoje službene račune na društvenim mrežama aktivnima, naslijedivši tako digitalni glas pape Benedikta XVI. i pape Franje, mnogi su promatrači uočili administrativni kontinuitet. U stvarnosti, to je bio širi projekt usmjeren na ponovno potvrđivanje univerzalne dimenzije kršćanske poruke u digitalnom svijetu, gdje se danas formira savjest. To predstavlja značajan simbolički prijelaz: most između tri pontifikata, tri svjetonazora i tri ere tehnološke revolucije. Benedikt XVI. je 2012. godine otvorio prvi Twitter profil, čime je inaugurirao prisutnost papinstva u digitalnom svemiru. Franjo je proširio njegov pastoralni i komunikacijski doseg, koristeći društvene mreže kao globalnu propovjedaonicu s koje se govori o miru, migracijama i nejednakosti. Lav XIV. nasljeđuje ovaj alat, ali ga prilagođava radikalnijem izazovu: izazovu ljudskog opstanka u svijetu u kojem se pojavljuje umjetna inteligencija.
PROJEKT KONTINUITETA
Odluka novog Pape da nastavi koristiti društvene mreže ne bi se trebala tumačiti kao rutinska gesta. To je stav koji potvrđuje kontinuitet evanđeoske poruke čak i u suvremenim jezicima. Izvještaji, prevedeni na devet jezika i koje prati preko pedeset i dva milijuna ljudi, danas su jedan od najvećih institucionalnih komunikacijskih kanala na svijetu. Njihova trajnost svjedoči o želji Crkve da nastanjuje digitalni javni prostor ne kao promatrač, već kao aktivni sudionik. Jezik Lava XIV. je trezven, gotovo asketski, ali duboko svjestan moći simbola. Odluka da se izvještaj zadrži netaknutim – umjesto da se stvori novi – potvrđuje da lik Pape, unatoč njegovom promjenjivom licu, ostaje znak kontinuiteta. Internet, mjesto par excellence nestabilnosti i zaborava, tako se pretvara u prostor zajedničkog sjećanja.
DIGITALNA BAŠTINA I DUHOVNI KORIJENI
Prisutnost papinstva na društvenim mrežama, započeta 2012. s Benediktom XVI., evoluirala je od komunikacijskog eksperimenta do globalne pastoralne infrastrukture. S Franjom su Twitter i Instagram postali alati evangelizacije i moralne diplomacije. Tijekom pandemije 2020. godine, sadržaj argentinskog pape dosegao je milijarde pregleda, postajući duhovna referenca za mnoge usred informacijskog kaosa i društvene izolacije. Lav XIV. nasljeđuje impresivno nasljeđe i pretvara ga u teren razlučivanja. Ako su njegovi prethodnici koristili društvene mreže kao kanal za obraćanje svijetu, čini se da ih on želi koristiti za slušanje svijeta: laboratorij promatranja, mjesto gdje Crkva može razumjeti suvremeno čovječanstvo. Ali digitalno nasljeđe nije ograničeno na komunikaciju. Izazov više nije samo širenje poruka, već obrana istine u dobu u kojem se informacijama može manipulirati, a stvarnost simulirati. Upravo u tom kontekstu govor Lava XIV. o umjetnoj inteligenciji dobiva istaknuto političko značenje.
UMJETNA INTELIGENCIJA I NOVO “DRUŠTVENO PITANJE”
Novi Papa više je puta prizivao lik Lava XIII., autora djela Rerum Novarum (1891.), temeljnog teksta socijalnog nauka Crkve. Baš kao što se njegov prethodnik iz devetnaestog stoljeća bavio ranama industrijske revolucije, tako se i Lav XIV. sada suočava s proturječjima digitalne revolucije. Njegov pristup umjetnoj inteligenciji nije apokaliptičan, već lucidno kritičan. Prepoznaje prednosti tehnološkog napretka u medicinskom, obrazovnom i ekonomskom području, ali snažno osuđuje nekontroliranu brzinu kojom inovacije napreduju, često bez odgovarajućeg etičkog promišljanja. U nedavnom intervjuu, Lav XIV. priznao je da će biti vrlo teško otkriti Božju prisutnost u umjetnoj inteligenciji. To nije odbacivanje napretka, već upozorenje: tehnologija, ako je lišena moralne orijentacije, može zasjeniti dimenziju svetog i otopiti ljudsku savjest i duhovnost. To je ujedno i kontekst Papinog odbijanja da stvori digitalni avatar sebe, ponavljajući da se Papa ne može prikazati umjetnom slikom. U dobu u kojem se granice između osobe i reprezentacije zamagljuju, ovaj stav ima izvanrednu simboličku vrijednost: prisutnost se ne može replicirati, riječ se ne može zamijeniti algoritmom.
OD FRANJE DO LAVA
Kako bismo u potpunosti razumjeli stav novog pape o umjetnoj inteligenciji, korisno ga je usporediti sa stavom njegovog prethodnika, pape Franje. Potonji je započeo široko promišljanje inzistirajući na hitnosti globalne etike umjetne inteligencije. U raznim dokumentima i govorima definirao je umjetnu inteligenciju kao ne-neutralnu tehnologiju, sposobnu i za emancipaciju i za ugnjetavanje. Problem, za Franju, nije bio u samom stroju, već u moći koju ljudi projiciraju na njega. Argentinski papa bojao se da bi automatizacija mogla proširiti društvene nejednakosti i učvrstiti dominaciju tehnoloških elita nad narodima. Stoga je predložio obvezujući međunarodni ugovor koji bi regulirao razvoj umjetne inteligencije prema načelima pravde, jednakosti i zaštite ljudskog dostojanstva. Njegova enciklika Dilexit nos sažela je ovu viziju u formuli koja je i poetska i politička: u doba umjetne inteligencije, poezija i ljubav potrebni su za spas čovječanstva. Lav XIV. gradi na tom nasljeđu, ali ga tumači na filozofskiji i teološki način. Dok je Franjo naglašavao etiku korištenja, za novog Papu umjetna inteligencija nije samo moralno pitanje, već ontološki izazov: što znači biti čovjek u svijetu u kojem strojevi mogu oponašati jezik, emocije, čak i kreativnost? Odgovor Lava XIV. je jasan: stroj može oponašati, ali ne i razumjeti; može izračunati, ali ne i razaznati; može reproducirati jezik ljubavi, ali ne i ljubav. Ovdje on povlači granicu između onoga što je ljudsko i onoga što nije. U društvu koje teži brisanju razlika, Crkva – navodi – mora biti gospodar razlika. Dok je Franjo umjetnu inteligenciju vidio kao polje potencijalne suradnje između vjere i znanosti, Lav XIV. prepoznaje je kao bojno polje za obranu ljudske osobe. Papa kaže da se umjetna inteligencija ne može prepustiti samoj sebi; mora se upravljati tako da doprinosi pravednom poretku društvenih odnosa, a ne njihovom razaranju.
RIZIK OD DEHUMANIZACIJE
U jednom od svojih prvih javnih govora, Lav XIV. osudio je dehumanizaciju digitalnog svijeta. Lažne vijesti, deepfakeovi i manipulacija slikama i mišljenjima za njega nisu nuspojave napretka, već simptomi dublje bolesti: gubitka osjećaja za istinu. Kada stvarnost postane predmet pregovora, a laži se maskiraju kao autentičnost, sama vjera riskira da postane simulakrum. U svijetu u kojem se svaka slika može manipulirati, povjerenje postaje dobra stvar. A obrana povjerenja za Lava XIV. znači obrana čovječanstva. U tom smislu, njegov pontifikat započinje gestom kulturnog otpora: odbacivanje digitalne duplikacije Pape jednako je potvrđivanju da istina nije datoteka koja se može replicirati. Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti.
PREMA KRŠĆANSKOM DIGITALNOM HUMANIZMU
Iz usporedbe između Franje i Lava XIV. proizlazi progresivno sazrijevanje katoličke misli suočene s tehnološkom revolucijom. Dok je prvi postavio temelje etike odgovornosti, drugi predlaže ograničenja temeljena na središnjosti osobe i svijesti da nije sve što je moguće ujedno i dopušteno. Novi Papa ne boji se nazvati tehnologiju njezinim imenom, niti osuditi ekonomske interese koji je pokreću. U dobu kada umjetna inteligencija odlučuje tko će biti zaposlen, tko će dobiti kredit, tko će imati vidljivost na društvenim mrežama, Papino promišljanje poprima globalno političko značenje. On se ne ograničava na pozivanje na etiku algoritama (algoretika koju zagovara Franjo), već predlaže duhovnu reformu digitalnog čovječanstva. Digitalni humanizam Lava XIV. predstavlja uvjerenje da čak i u doba umjetne inteligencije čovječanstvo ostaje pozvano čuvati ono što nijedan stroj nikada ne može reproducirati: slobodu, odgovornost, sposobnost ljubavi i opraštanja. Pontifikat Lava XIV. tako počinje pod zastavom kontinuiteta i budnosti. Kontinuiteta s njegovim prethodnicima, koji su Crkvu doveli u srce digitalnog svijeta; budnost pred budućnošću u kojoj tehnologija riskira zamijeniti čovječanstvo. Njegov glas, čvrst, ali oslobođen alarmizma, poziva na novi savez između vjere i razuma, između inovacije i savjesti. Ako je Benedikt XVI. uveo internet u Crkvu, a Franjo ga učinio pastoralnom platformom, Lav XIV. ga pretvara u polje moralnog rasuđivanja. I time podsjeća svijet da prava inteligencija nije umjetna, već ljudska i duhovna: to je ona koja može birati, voljeti, suditi i opraštati.