Subscribe
Prašina od katastrofe Northvolta još se nije slegla, a Švedska se priprema za još jedan veliki “zeleni” bankrot.
U ožujku je Northvolt, budući „zeleni“ proizvođač baterija za električne automobile, izgrađen novcem iz javnog klimatskog fonda EU i švedskih poreznih obveznika, proglasio insolventnost nakon gotovo dvije godine rastućih skandala i neuspjeha. Ovaj veliki korak unatrag za takozvanu zelenu tranziciju bio je najveći pojedinačni bankrot u Švedskoj u više od 80 godina i uspoređivan je s Kreugerovim slomom iz 1932. godine.
Sada zvona zvone za Stegru, navodnog pionira „zelenog“ čelika – proizvedenog s minimalnim emisijama ugljika, kako iz izvora energije, tako i iz samog proizvodnog procesa.
Tako se Stegra, osnovana kao H2 Green Steel 2020. godine, plasirala na tržište. Njeni prvi udvarači bili su, baš kao i u slučaju Northvolta, osobe povezane s političkim establišmentom, financijama i medijima. Njeni izgledi da postane lider u zelenoj tranziciji bili su vrlo hvaljeni u medijima, ali Stegra je dugo bila u sjeni Northvolta.
Zeleni čelik završit će u istoj kanti kao i zelene baterije
Cilj Stegre je isti kao i kod većine projekata povezanih s klimom, a to je smanjenje emisije ugljika iz različitih faza proizvodnje ili upotrebe proizvoda. Proizvodnja čelika je poznato energetski intenzivno poduzeće i, naravno, s njim je povezan i značajan udio zagađivača. Istovremeno, to je univerzalno važan materijal za sve moderne građevinske ili proizvodne potrebe. Kao takvo, u doba klimatske svijesti ima smisla iskoristiti mogućnost čelika bez emisija koji može osvojiti globalno tržište.
To bi se trebalo postići korištenjem vodika umjesto ugljena i/ili prirodnog plina u procesu poznatom kao redukcija, kojim se željezna ruda pročišćava prije transformacije u čelik. Stegrina ambicija je također koristiti vodik za svoje procese grijanja, a sve to omogućiti obnovljivi izvori energije, poput energije vjetra i vode. U teoriji, solidan pothvat, ali kako se ispostavilo, ova je vizija naišla na nepremostive prepreke na svom putu do ostvarenja.
Zelena tranzicija u Švedskoj univerzalno je najavljivana od strane medija i političkog establišmenta s katastrofalnim rezultatima, što je već dokumentirano na ovoj web stranici u drugim člancima, poput onih o spomenutom proizvođaču baterija Northvolt. Kritičari Stegre i njihovog zelenog čelika uglavnom su bili isti kao i kritičari sada bankrotiranih potencijalnih revolucionara baterija. Ekonomisti poput Christiana Sandströma i Magnusa Henreksona proveli su velik dio posljednjih nekoliko godina predstavljajući se kao jedni od rijetkih skeptika u javnoj raspravi o poslovnom modelu tih tvrtki, a posebno o tome kako koriste javni novac, putem zajmova, subvencija i izravnog financiranja putem vlade i EU.
Sandström, koji je analizirao industrijske neuspjehe zelene tranzicije kao dio svoje dokumentacije o tekućem „zelenom balonu“ u Švedskoj i Europi, tvrdi da je Stegra izuzetno precijenjena – unatoč tome što nije ništa proizvela. Iako tvrtka ima vrijednost gotovo dvije trećine državnog (pravog) proizvođača čelika SSAB, njezini deficiti to znatno premašuju. Sličnosti s Northvoltom su zapanjujuće i pokazuju da postoji sustavni neuspjeh u načinu pristupa navodno potrebnom zelenom industrijskom valu u Švedskoj. Sandström je bio jedan od najozloglašenijih kritičara Northvolta i točno je, mjesecima unaprijed, predvidio njihov bankrot u ožujku s marginom pogreške od samo nekoliko dana.
Ovaj sistemski neuspjeh očituje se u nemogućnosti postavljanja ostvarivih ciljeva za ove zelene tvrtke. Ljudi iza njih rijetko su rutinirani poduzetnici, već idealistički poduzetnički kapitalisti koji žele iskoristiti zeleni val idejama koje bi prosječnom novinaru i političaru mogle zvučati dobro na papiru. Tako su uspjeli prodati „zelene“ proizvodne i reciklažne linije za baterije električnih vozila s Northvoltom, a ista je formula i za to kako su prodali ideju iza Stegrinog „zelenog“ čelika. Sve te milijarde eura, s malo ili nimalo što bi se pokazalo u smislu proizvodnje.
Magnus Henrekson kritizirao je vodikovo rješenje na koje Stegra polaže nadu, smatrajući ga energetski izuzetno intenzivnim, puno više od uobičajene proizvodnje čelika. Procjenjuje da proizvodni pogon u Bodenu, na sjeveru Švedske (još jedna paralela s Northvoltom, koji je također bio usko povezan sa sjevernim gradom Skellefteåom i njegovim lokalnim gospodarstvom), zbog upotrebe vodika, zahtijeva toliko energije da ne samo da bi neizravno povećao emisije, već bi i stvorio neodrživu situaciju za opskrbu energijom u sjevernoj Švedskoj.
Stegra je uz sve to inzistirala na vodikovoj metodi, koja se, nakon što su je eksperimentalno uveli drugi proizvođači čelika u Europi, trenutno postupno ukida, primjerice u Njemačkoj, iz ekonomskih razloga. Dok druge čeličane moraju biti ekonomski održive, Stegra to ne mora – to je projekt s političkom privlačnošću koji je godinama na ovaj ili onaj način uspijevao osigurati javno financiranje. Do nedavno.
Boden ide prema oluku
Sjeverna Švedska, Norrland, ima niz ekonomskih problema koji je čine podložnom preobećavajućim poduzetnicima koji mame političare i lokalne medije u sumnjive projekte. Političko nasljeđe ukorijenjene socijaldemokracije također stvara nepokolebljivo uvjerenje u sposobnost javnih ulaganja da stvore trajne sustave. Ako se umiješaju i investitori rizičnog kapitala, stvara se i privid održivosti, budući da nalikuje suradnji između javnog i privatnog sektora, možda navodno sposobnog izbjeći zamke u koje mogu upasti samo javna ili samo privatna poduzeća.
To su psihološki i politički razlozi zelenog neuspjeha u Švedskoj, ali tu je i jednostavna činjenica da je električna energija jeftina u Norrlandu, budući da se tu proizvodi velik dio energije u Švedskoj. Točnije, obnovljivi izvori energije u obliku hidroenergije, a posljednjih godina i energije vjetra. Različiti nedostaci švedske električne mreže, kao i jedinstvenog tržišta EU, izdvajaju Norrland od ostatka Švedske po tome koliko je energija jeftina, a to ovu rijetko naseljenu regiju čini privlačnom za nove industrijske pogone – posebno za vrlo zahtjevnu tešku i tehničku industriju.
Grad Boden, jedna od mnogih pograničnih općina na obali koje se bore s problemima, pohvalio je dolazak Stegre, ili H2 Green Steela kako je bio poznat 2020. godine. Sada, prolazeći kroz sličan razvoj kao i Skellefteå, mjesto koje je odabrao Northvolt, grad je akumulirao dug od milijardu švedskih kruna (100 milijuna eura) zbog ulaganja u infrastrukturu i javne usluge koji se vjerojatno nikada neće isplatiti. Iako Stegra nikada nije bila velika kao Northvolt, koji je brojao tisuće zaposlenika, vjerojatno još uvijek postoje tisuće potencijalnih radnih mjesta koja su obećana Bodenu, ali nikada nisu ispunjena.