Rasprava o demokraciji: 2025. i 1945.

Dana 12. studenog 2025., Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, predstavila je takozvani Demokratski štit. Riječ je o projektu koji uključuje novi institut, Europski centar za demokratsku otpornost, koji bi trebao okupljati stručnjake za borbu protiv dezinformacija. Ironično, međutim, von der Leyenina Europska komisija sama po sebi nije demokratski izabrana, iako zapravo ima i izvršnu i zakonodavnu vlast u Europskoj uniji.

Mač protiv slobode?

Podsjeća me na ono što je ugledni ekonomist Frank H. Knight jednom rekao : kada bi čovjek ili skupina tražili moć da čine dobro, njihov je impuls bio izbrisati posljednje tri riječi, ostavljajući jednostavno ‘Želim moć’. Demokratski štit trebao bi biti usmjeren uglavnom protiv ruskih dezinformacija, posebno pokušaja utjecaja na izbore na Zapadu. Sigurno je da je ovo prava prijetnja. Ali gdje je jamstvo da se Demokratski štit neće koristiti protiv slobode govora, smjelih ideja, kontroverznih argumenata, neortodoksnih pristupa? Treba se podsjetiti da je Sovjetski Savez održavao ogroman propagandni stroj u zapadnim demokracijama prije i tijekom Hladnog rata. Iako je taj stroj zasigurno imao određeni utjecaj, nije zatvoren. Ideja Demokratskog štita slaba je, doduše vrlo slaba, odjek Göbbelsovog Ministarstva javnog prosvjećivanja (!) i propagande, te Ministarstva istine u Orwellovoj romanu ‘1984’ . Možda će postati manje Štit za demokraciju nego Mač protiv slobode.

Sloboda za Lokija, kao i za Thora

Povijest se ponavlja. Godine 1945., odmah nakon predaje nacističkih okupacijskih snaga u Danskoj, tamo se vodila živahna rasprava o granicama slobode, ‘Rasprava o demokraciji’ . Započela je s dva komunistička intelektualca, Jørgenom Jørgensenom i Mogensom Fogom, koji su tvrdili da se demokratska zemlja mora braniti. Nije mogla tolerirati antidemokratski govor, na primjer od nacista. Dvojica komunista odbacila su poznatu maksimu danskog pjesnika iz devetnaestog stoljeća i nacionalnog liberala NFS Grundtviga da bi trebala postojati sloboda za Lokija kao i za Thora. (Loki je bio odmetnuti poganski bog, zlonamjeran i lukav, dok je Thor bio herojski poganski bog koji je mahao svojim čekićem protiv sila zla.) Protiv dvojice komunista, mnogi danski intelektualci prosvjedovali su da se demokracija ne odnosi samo na promišljanje i raspravu te da stoga zahtijeva slobodu izražavanja.

Najpromišljeniji doprinos raspravi došao je od uglednog Grundtvigovca, profesora prava Poula Andersena. Tvrdio je da postoje mnoge različite koncepcije demokracije i da je stoga zabranu antidemokratskog govora teško provesti. Zaključio je da bi svako političko mišljenje trebalo biti dopušteno, čak i ako bi podrazumijevalo odbacivanje demokracije, da, čak i ako bi to bio zahtjev za ustavnom promjenom u antidemokratskom smjeru. Ograničenja bi se trebala odnositi samo na korištena sredstva, rekao je Andersen. Nasilje i teror treba isključiti.

Istina ojačana pobijanjem laži

Bilo je pomalo nelogično da su danski komunisti 1945. zahtijevali zabranu antidemokratskog govora, jer je povijesna podjela između komunista i socijaldemokrata uostalom bila u tome što komunisti ne bi isključili preuzimanje vlasti nedemokratskim sredstvima. No, John Stuart Mill izrazio je ideju sličnu onoj Grundtviga i Andersena u svom poznatom Eseju o slobodi , da će istina biti ojačana ako mora opovrgnuti laž. Čak je i Katolička crkva imenovala ‘Vražjeg odvjetnika’ ( Advocatus Diaboli ) da se bori protiv kandidata za svetost. Možda će Danska, kao država članica Europske unije, iskoristiti svoj utjecaj tamo kako bi podržala Grundtvigovu maksimu o slobodi za Lokija, kao i za Thora.