Subscribe
Rim stječe kredibilitet kod investitora i partnera EU zahvaljujući fiskalnoj disciplini i smanjenju deficita, no slab rast BDP-a i globalna neizvjesnost predstavljaju izazov za nadolazeće godine.
Italija završava godinu s rijetkim odobravanjem financijskih tržišta i europskih institucija. Vladina predanost fiskalnoj odgovornosti i relativna politička stabilnost pod premijerkom Giorgijom Meloni umirili su investitore, spuštajući spreadove obveznica na najniže razine od 2009. No, iza ove pozitivne procjene krije se složenija stvarnost: gospodarski rast naglo se usporio, a zemlja se sada suočava s teškim zadatkom ponovnog pokretanja zamaha bez potkopavanja teško stečenog kredibiliteta.
Prema najnovijim procjenama, očekuje se da će rast talijanskog BDP-a za 2025. dosegnuti samo 0,5%, što je pad u odnosu na 0,7% u 2024. i više od polovice 1,2% predviđenih samo godinu dana ranije. Ovo usporavanje odražava kombinaciju vanjskih i unutarnjih čimbenika. Na globalnoj razini, neizvjesnost izazvana obnovljenim američkim carinskim prijetnjama, tekućim geopolitičkim sukobima i nestabilnim financijskim tržištima snažno je opteretila međunarodnu trgovinu i ulaganja. Na domaćoj razini, kako je primijetio OECD, sama fiskalna konsolidacija usporila je rast ograničavanjem potrošnje financirane deficitom.
Unatoč tome, konsolidacija javnih financija bila je uglavnom neizbježna. Javni dug Italije i dalje je ogroman, premašuje 136% BDP-a, a teret je dodatno otežan dugotrajnim troškovima poticaja za izgradnju „Superbonusa“ koje su uvele prethodne vlade. Ti su čimbenici prisilili Rim da stegne financijske granice. Isplata je bila značajna: razlika između talijanskih i njemačkih državnih obveznica pala je na oko 70 baznih bodova, što je rezultiralo značajnim uštedama na plaćanjima kamata na dug i poboljšanim povjerenjem ulagača.
To povjerenje ojačano je valom pozitivnih odluka međunarodnih rejting agencija, nešto što Italija nije vidjela desetljećima. Krajem studenog, Moody’s je poboljšao rejting Italije s Baa3 na Baa2, što je prvo poboljšanje u 23 godine. DBRS je uslijedio u listopadu, vrativši Italiju u kategoriju „A“ (A niska), dok je Fitch već u rujnu povisio rejting na BBB+. Ovi potezi ključni su za zemlju koja mora redovito refinancirati javni dug koji je, u apsolutnom iznosu, dosegao novi rekord od 3.131,7 milijardi eura u listopadu, prema podacima Banke Italije.
Na fiskalnom planu, Italija je također osvojila bodove u Bruxellesu. Očekuje se da će deficit, koji se trenutno procjenjuje na oko 3% BDP-a, pasti ispod praga EU-a, što će otvoriti put obustavi postupaka prekomjernog deficita već sljedećeg proljeća. Vladine projekcije pokazuju stalan pad deficita na 2,8% u 2026., 2,6% u 2027. i 2,3% u 2028. U međuvremenu, predviđa se da će se omjer duga i BDP-a stabilizirati i započeti postupan pad od 2027. nadalje, unatoč velikim naslijeđenim troškovima prošlih politika.
Izgledi za rast, međutim, ostaju krhki. Trgovinske napetosti koje su se pojavile tijekom Trumpove ere, a koje su se neočekivano ponovno pojavile, stvorile su dugotrajnu neizvjesnost koju je malo tko očekivao prije godinu dana. U kombinaciji s ekonomskim utjecajem tekućih sukoba, ovi čimbenici ograničili su talijanski model rasta vođen izvozom. Kao rezultat toga, izazov za Italiju – i za eurozonu u širem smislu – jest preispitati svoje izvore rasta, preusmjeravajući motor s izvoza na domaću potražnju.
Ovaj zadatak komplicira širi europski kontekst. Njemačka, nekada ekonomska sila kontinenta, bori se s teškoćama, bilježeći samo marginalni rast nakon recesije 2024. Francuska se, u međuvremenu, suočava s političkom nestabilnošću i brzo rastućim omjerom duga, koji je sada iznad 117% BDP-a. U tom kontekstu, ističe se relativna fiskalna disciplina Italije, ali ona sama ne može kompenzirati usporeno europsko gospodarstvo.
U budućnosti se očekuje postupno smirivanje trgovinskih napetosti koje će podržati međunarodnu trgovinu Italije, dok bi diversifikacija prema tržištima Latinske Amerike, Zaljeva i Azije mogla smanjiti ovisnost o tradicionalnim partnerima. Predviđa se da će rast porasti na 0,7% i u 2026. i u 2027. godini, dosegnuvši 0,8% u 2028. godini, a sve više će ga potaknuti domaća potrošnja i ulaganja. Ključnu ulogu imat će i učinci prelijevanja ulaganja financiranih putem Plana EU za oporavak i otpornost (PNRR).
Vladin zakon o proračunu od 22 milijarde eura odražava balansiranje između konsolidacije i rasta. Iako ograničen fiskalnom disciplinom, uvodi mjere usmjerene na poticanje kupovne moći i ulaganja. Među njima je glavna smanjenje poreza na dohodak u drugom razredu, snižavanjem stope s 35% na 33% za osobe sa srednjim prihodima, nakon prošlogodišnjeg poreznog olakšanja za osobe s nižim prihodima. Dodatne mjere uključuju poticaje za poduzeća kroz povećane amortizacije, nova sredstva za digitalnu i industrijsku tranziciju, ciljano porezno olakšanje na rad i podršku za obnovu ugovora.
Ukratko, Italija je ponovno stekla kredibilitet i stabilnost. Sljedeći – i teži – korak bit će pretvaranje tog povjerenja u održivi rast.
Alessandro Fiorentino