Kada je Trumpova administracija otvoreno najavila vojno preuzimanje Grenlanda u siječnju 2026., to je izazvalo jednu od najvećih egzistencijalnih kriza NATO-a od osnutka saveza. Neki europski političari, uključujući nedavno imenovanog rumunjskog ministra obrane Radua Mirutu, otkrili su da daju izjave koje otkrivaju duboko ukorijenjeno nerazumijevanje kolektivnih obrambenih mehanizama NATO-a. To što bi Rumunjska mogla rasporediti trupe na Grenland na temelju članka 5. kako bi se suprotstavila Sjedinjenim Državama nije samo najgora geopolitička pogreška stoljeća, već i početak lanca strateških pogrešaka koje bi bile pogubne za rumunjski nacionalni interes.
Krenimo s najjednostavnijim i najneospornijim pitanjem: Rumunjska uopće nema arktičke vojne kapacitete. To nije mala praznina, to je ponor. Rumunjska nema niti jedan ledolomac. To znači da je cijela pomorska strategija zemlje usmjerena na Crno more, s patrolnim brodovima i obalnim obrambenim sustavima dizajniranim za regionalne, a ne arktičke operacije. Rumunjske snage koje idu na Grenland morale bi osigurati opskrbu kroz neprijateljske arktičke vode i provoditi operacije u području za koje rumunjska vojska nema nikakve sposobnosti, nikakvu infrastrukturu i nikakvu specijaliziranu opremu.
Rumunjska je snažno proamerički i proNATO orijentirana: 89 posto Rumunja smatra da je u njihovom nacionalnom interesu ostati i u NATO-u i u Europskoj uniji. Još je upečatljiviji stav Rumunjske o Sjedinjenim Državama. U anketi iz 2025. godine, 65 posto izrazilo je povoljno mišljenje u usporedbi sa samo 31 posto nepovoljnog, što Rumunjsku čini jednom od samo dvije europske zemlje (zajedno s Poljskom) s istinski snažnim proameričkim raspoloženjem.
Jedan od temelja obrambene arhitekture Rumunjske je njezino partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. To nije metaforično ili ambiciozno, već je čvrsto ugrađeno u temelje vojnog i obrambenog aparata zemlje.
Postoje tri američke vojne baze koje su strateški i ideološki temelj istočne obrane NATO-a.
Zračna baza Mihail Kogălniceanu glavno je središte američkih zračnih snaga u regiji u crnomorskoj luci Constanța.
Rumunjska također upravlja sustavom balističke raketne obrane Aegis Ashore u Deveseluu, temeljnim elementom NATO-ove strukture raketne obrane.
Zračna baza Câmpia Turzii je drugi glavni objekt za savezničke zračne operacije i obuku.
Strateški obrambeni sporazumi koji omogućuju američkim snagama djelovanje na rumunjskom teritoriju, obuku rumunjskih vojnika, provođenje zajedničkih vježbi i održavanje tih baza temelj su rumunjske politike nacionalne sigurnosti. Ako Rumunjska pošalje trupe na Grenland kako bi se suprotstavila Sjedinjenim Državama na otoku, svi ovi sporazumi odmah bi postali nevažeći. SAD bi se povukao iz sve tri baze, povukao svo osoblje, prekinuo sve zajedničke operacije obuke i prekinuo sve odnose vojne nabave. Rumunjska obrambena industrija u razvoju, koja je tek počela graditi lokalne kapacitete u proizvodnji dronova i streljiva kroz ta partnerstva, završila bi preko noći. Strateška izolacija bila bi potpuna i katastrofalna.
Izjava rumunjskog ministra obrane Radua Mirute o Grenlandu ukazala je na opasnu zbrku oko toga kako Članak 5 NATO-a zapravo funkcionira.
Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora glasi: “Stranke se slažu da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.” Članak 5. primijenjen je točno jednom u povijesti NATO-a: nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. Primijenjen je kada je vanjska sila napala članicu NATO-a, a ne kada su se članice NATO-a međusobno sudarile. To je ujedno i razlog zašto mehanizam ugovora ne služi kao alat za prisiljavanje članica NATO-a da se međusobno bore kao kolektiv protiv druge članice NATO-a. Konsenzus među znanstvenicima je jasan: Članak 5. namijenjen je vanjskim prijetnjama, a ne sukobima unutar samog saveza.
Umjesto impliciranja da bi se Članak 5. mogao primijeniti na članice NATO-a ili da bi Rumunjska mogla rasporediti arktičke vojne snage, Miruta je trebao istaknuti što Rumunjska zapravo može učiniti, odnosno podržati diplomatska rješenja i braniti crnomorsku regiju i sigurnost istočne Europe, što je zapravo rumunjska sfera relevantnih sposobnosti i strateškog interesa.
Rumunjska ne može i ne bi mogla racionalno poduzeti akciju na Grenlandu vojnim sredstvima protiv SAD-a. To je strateško samoubojstvo, politika toliko ideološki otuđena od stvarnih vojnih sposobnosti i vitalnih interesa Rumunjske da bi se mogla oduprijeti nekim od najgorih geopolitičkih pogrešaka u modernoj europskoj povijesti.
Najvažnija lekcija koju treba izvući iz ove krize na Grenlandu svodi se na vrlo jednostavne stvari: NATO funkcionira jer se Amerika obvezala braniti Europu. Nakon što se ovaj status quo dovede u pitanje, kako tvrdi Trumpova administracija, europske zemlje trebale bi se odlučiti između principijelnog prosvjeda i instinkta za preživljavanje. Za Rumunjsku nema sumnje što treba staviti na prvo mjesto.