Subscribe
Dok Francuska, Njemačka i Velika Britanija aktiviraju UN-ov mehanizam “snapbacka”, Europa balansira pritisak na Teheran s diplomatskim rizicima
Europa je ušla u kritičnu fazu u rješavanju iranskog nuklearnog pitanja, budući da su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo (E3) formalno obavijestile Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda o svojoj namjeri da aktiviraju mehanizam “snapbacka” za sankcije protiv Teherana. Taj potez, učinjen u skladu s Rezolucijom 2231, mogao bi rezultirati povratkom kaznenih mjera suspendiranih od Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) iz 2015. Vijeće ima 30 dana da odluči hoće li ponovno aktivirati sankcije.
Iako Europska unija odluku smatra nužnim korakom za rješavanje iranskih nastavka nuklearnih aktivnosti, inicijativa je izložila Bruxelles pojačanim geopolitičkim pritiscima, pri čemu se Rusija i Kina čvrsto protive tom potezu, a Iran obećava odmazdu. Sljedeći mjesec se stoga smatra odlučnim prozorom u kojem diplomacija može ili spriječiti eskalaciju ili ustupiti mjesto obnovljenoj konfrontaciji.
Rusija i Kina uzvraćaju udarac
Europska odluka izazvala je oštre kritike Moskve i Pekinga, koji tvrde da bi nove sankcije destabilizirale situaciju. Rusija je upozorila E3 da preispita svoju odluku, upozoravajući da bi kaznene mjere „mogle dovesti do još jedne tragedije“. Kina je, pak, naglasila da aktiviranje mehanizma „ne bi bilo konstruktivno“ i da bi moglo poremetiti tekuće napore u dijalogu.
Guo Jiakun, glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova, naglasio je da će Peking “nastaviti održavati objektivan i pravedan stav, aktivno poticati mir i promicati dijalog.” Obje sile ostaju predane zaštiti Teherana od zapadnog pritiska, naglašavajući duboke podjele među stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a.
Europsko žice
Za EU, ovaj potez naglašava i odlučnost i ranjivost. S jedne strane, E3 je signalizirao da iranske nuklearne aktivnosti više ne mogu proći nekažnjeno, posebno jer je Teheran unaprijedio obogaćivanje iznad granica JCPOA-e. S druge strane, Bruxelles mora upravljati rizikom otuđenja partnera poput Rusije i Kine, čija je suradnja neophodna za svako trajno diplomatsko rješenje.
Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas zauzela je oprezan ton, predstavljajući sljedećih 30 dana kao priliku, a ne kao ultimatum. „Ulazimo u novu fazu“, rekla je u Kopenhagenu. „Ovih 30 dana daje nam priliku da istinski pronađemo diplomatske putove prema rješenju.“ Njezine riječi naglašavaju dvostruku strategiju EU: vršenje pritiska kroz mogućnost sankcija, a istovremeno ostavljanje otvorenih vrata za obnovljene pregovore.
Iranski prkos
Nije iznenađujuće da je Teheran odbacio europski demarš. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi osudio je potez kao „nezakonit i neopravdan“, upozoravajući da će Islamska Republika odgovoriti „na odgovarajući način kako bi zaštitila svoje nacionalne interese“. Iransko ministarstvo vanjskih poslova otišlo je dalje, osuđujući obavijest E3 kao kršenje Mehanizma za rješavanje sporova JCPOA-e i kao nelegitiman pokušaj vraćanja poništenih rezolucija UN-a. Stav Teherana je jasan: svaki povratak sankcijama bit će dočekan protumjerama, što povećava mogućnost daljnje eskalacije.
Sigurnosne brige za Europu
Napetost nije samo teoretska. U Berlinu je njemačko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo svoje građane da odmah napuste Iran, navodeći rizik od odmazde. Dužnosnici su upozorili da bi se njemački interesi i državljani mogli suočiti s odmazdom ako se sankcije ponovno uvedu. Veleposlanstvo u Teheranu trenutno radi s ograničenim konzularnim kapacitetom, što naglašava pojačan osjećaj ranjivosti. Ovo upozorenje ilustrira kako se europske odluke o Iranu izravno odražavaju na vlastite građane i sigurnost. Za EU izazov nije samo geopolitički, već i unutarnji: osigurati da politički izbori u inozemstvu ne dovode u opasnost europske živote.
Širi europski strateški račun
Potez E3 također odražava širu europsku zabrinutost oko sigurnosne arhitekture i kredibiliteta. Otkad su se SAD povukle iz JCPOA-e 2018. godine, Europa je pokušala održati sporazum na životu dijalogom i djelomičnim ekonomskim angažmanom s Teheranom. No, iranska kontinuirana kršenja sporazuma i promjenjiva globalna ravnoteža – pogoršana ratom u Ukrajini i zategnutim odnosima između EU i Rusije – otežali su održavanje strpljenja. Odlučujući se za mehanizam brzog povratka, E3 nastoji ponovno uspostaviti europsku agenciju za sigurnosna pitanja. Ipak, blok se mora snalaziti u opasnom krajoliku: bez ponovnog ulaska SAD-a u diplomatski okvir, a s Rusijom i Kinom koje su usklađene protiv novih sankcija, Europa riskira da bude izolirana u provedbi mjera koje smatra potrebnima.
Izgledi: Trideset dana neizvjesnosti
Sljedeći mjesec bit će odlučujući. Ako Vijeće sigurnosti UN-a dopusti ponovno uvođenje sankcija, Iran će vjerojatno eskalirati, a europski građani u regiji mogli bi se suočiti s većim rizicima. Ako diplomacija dobije na zamahu, EU bi mogla preuzeti zasluge za usmjeravanje krize natrag prema pregovorima.
Za Europu je izazov akutan: mora pokazati čvrstoću protiv širenja nuklearnog oružja, a istovremeno zadržati svoju ulogu vjerodostojnog posrednika. Rizik E3 ilustrira i odlučnost i ograničenja europske moći u fragmentiranom međunarodnom sustavu. Hoće li nadolazeći tjedni donijeti obnovljeni dijalog ili produbiti sukob, jedno je jasno: europsko rješavanje iranskog nuklearnog pitanja oblikovat će ne samo njezine odnose s Teheranom, već i njezin položaj kao globalnog diplomatskog aktera.
Alessandro Fiorentino