Subscribe
Dvanaest mjeseci nakon objave svog izvješća o europskoj konkurentnosti, Mario Draghi ponovno ističe potrebu za radikalnom promjenom u ekonomskom i političkom upravljanju Europske unije. Bivši predsjednik Europske središnje banke odabrao je Bruxelles kao pozornicu za upućivanje novog apela europskim čelnicima, snažno naglašavajući da je vrijeme ograničeno. Međunarodni kontekst obilježen trgovinskim ratovima, geopolitičkim napetostima i brzim napretkom u strateškim sektorima poput umjetne inteligencije čini kolektivni skok u kvaliteti još hitnijim.
Središnja uloga konkurentnosti kao faktora opstanka
U suvremenoj raspravi o europskim integracijama, konkurentnost je postala bitna varijabla ne samo za ekonomski prosperitet, već i za političku i društvenu stabilnost kontinenta. Draghi je naglasio da trenutni europski model rasta pokazuje znakove iscrpljenosti, što pogoršava nedostatak sveobuhvatnog investicijskog plana. Ovisnost o vanjskim silama, kako u pogledu opskrbe energijom tako i vojne obrane, izlaže Uniju rastućim ranjivostima. U tom kontekstu, poziv na konkurentnost poprima karakter egzistencijalnog upozorenja: bez obnove, Europa riskira gubitak ne samo tla pod nogama u odnosu na Sjedinjene Države i Kinu, već i sposobnost da samostalno određuje vlastitu sudbinu.
JAVNI DUG KAO KLJUČNO PITANJE
Jedan od najproblematičnijih aspekata koji se pojavio u Draghijevom govoru odnosi se na pitanje javnog duga. Prema procjenama, europski omjer duga i BDP-a trebao bi rasti u sljedećih deset godina, približavajući se pragovima koji se smatraju kritičnima. Izgledi manje snažnog gospodarskog rasta od očekivanog dodatno pogoršavaju ovaj scenarij. Draghi smatra da se problem ne može riješiti izoliranim nacionalnim instrumentima, budući da opseg potrebnih ulaganja premašuje kapacitete pojedinačnih država članica. Stoga ideja zajedničkog duga, ne kao univerzalnog lijeka za sve, već kao alata za financiranje velikih zajedničkih projekata sposobnih za povećanje ukupne produktivnosti.
NEPOTREBE SA SJEDINJENIM DRŽAVAMA I KINESKI IZAZOV
Geopolitička situacija posljednjih mjeseci istaknula je slabost Europe kao pregovarača. Trgovinske tarife koje je nametnuo Washington, među najvišima u desetljećima, istaknule su ograničenu sposobnost Unije da utječe na smjer transatlantskih odnosa. Istodobno, Kina nastavlja jačati svoju konkurentsku poziciju ne samo industrijski, već i tehnološki i financijski. Europa se stoga čini stisnutom između dva pola koja posjeduju jasne strategije i značajne resurse, ali se bore definirati jedinstveni put. Draghi ovu situaciju tumači kao znak upozorenja: bez zajedničkih alata i zajedničke vizije, rizik je pasivno prilagođavanje pravilima drugih.
PITANJE EUROPSKOG SUVERENITETA
Koncept suvereniteta stavljen je u središte Draghijevog razmišljanja, ali ne u njegovom tradicionalnom smislu, vezanom uz nacionalne granice. Njegova analiza sugerira da je danas suverenitet prvenstveno u pitanju sposobnost utjecaja na globalne ekonomske i tehnološke odluke. Gubitak konkurentnosti znači gubitak autonomije u donošenju odluka, postajanje ovisni o vanjskim silama. U tom smislu, sporost europskih procesa donošenja odluka i politička fragmentacija identificirani su kao pravi neprijatelji suvereniteta. Izgovori vezani uz institucionalne rokove ili unutarnji konsenzus više ne mogu opravdati inerciju, budući da brzina tekućih transformacija ne dopušta kašnjenja.
HITNOST OBVEZUJUĆEG KALENDARA
Jedan od najrelevantnijih metodoloških elemenata Draghijeva govora je inzistiranje na potrebi utvrđivanja konkretnih rokova i mjerljivih rezultata. Povijest europskih integracija, od jedinstvenog tržišta do zajedničke valute, pokazuje da su uspjesi bili mogući samo zahvaljujući jasnim ciljevima i dosljednoj političkoj predanosti. Danas se čini da je ova formula jedini održiv način da se spriječi da Europa upadne u zamku sterilne rasprave. Poziv na prelazak s generičkih obećanja na definirane ciljeve stoga predstavlja pokušaj uvođenja načela političke odgovornosti koje je do sada bilo preslabo na kontinentalnoj razini.
ODNOS S EUROPSKIM GRAĐANIMA
Drugi središnji aspekt argumenta odnosi se na percepciju institucija koju građani i poduzeća imaju. Prema Draghiju, postoji široko rasprostranjena spremnost na podnošenje žrtava potrebnih za poticanje konkurentnosti, ali ta spremnost riskira da se izgubi ako vlade nastave djelovati neodlučno ili nesposobno shvatiti ozbiljnost situacije. Frustracija uzrokovana političkom inercijom može se pretvoriti u nepovjerenje prema samom europskom projektu. Stoga poziv da se “gleda dalje od svakodnevnih briga” kako bi se ponovno otkrio osjećaj zajedničke sudbine. Godinu dana nakon svog izvješća, Mario Draghi nudi strogu, ali lucidnu procjenu stanja Europske unije. Upozorenje je jasno: bez brze i koordinirane akcije, kontinent riskira gubitak ne samo ekonomske konkurentnosti, već i samog političkog suvereniteta. Globalni izazovi više ne dopuštaju strategije čekanja. Samo veća financijska integracija, popraćena konkretnim rokovima i obnovljenom političkom odgovornošću, može Europi jamčiti vodeću ulogu na međunarodnoj sceni. To pitanje ne tiče se samo vlada, već i cijelog društvenog i ekonomskog tkiva, što od europskih čelnika zahtijeva odgovor dostojan izvanrednih vremena u kojima živimo.