Subscribe
Nedavna presuda na okružnom sudu u Stockholmu pokazuje kako ideološka opsjednutost može potkopati vladavinu prava, čak i u zemlji kojom vlada desnica.
U 2023. godini Europa je svjedočila nizu aktivističkih incidenata koje su izvele skupine poput Extinction Rebellion i Last Generation, a koji su često bili usmjereni na javne događaje, umjetnička djela ili infrastrukturu. Aktivisti su zadržavali promet na autocestama, ponekad se lijepeći za cestu, upadali su na koncerte i televizijske programe, sabotirali šumarstvo i vandalizirali umjetnička djela u muzejima. Sve su te ponavljajuće akcije dovele ove klimatske radikale u središte pozornosti medija, ali su sve razbjesnile javnost i vjerojatno aktivno oštetile javnu percepciju klimatskog cilja.
Način na koji se društvo nosi s ovakvim incidentima test je otpornosti njihove demokracije. Imovinska prava i zaštita prometa ključne su brige države, ali u zapadnoj demokraciji mora se cijeniti i sloboda govora te pravo na demonstracije. Sukob između ovih prioriteta podijelio je raspravu, iako je javno mnijenje obično puno jače u smjeru zakona i reda.
‘Intelektualni’ pristup, kako ga vide lijevo orijentirane medijske osobe i političari, jest da je nadolazeća klimatska katastrofa globalna kriza koja opravdava radikalne skupine u sabotiranju prometa (čak i kola hitne pomoći) i počinjenju drugih djela građanskog neposluha. Možda pristup koji je utemeljen na zdravom razumu jest da se demonstracije moraju provoditi bez ometanja svakodnevnih poslova onih koji ne sudjeluju.
Pojedini glasovi švedske desnice posebno uspoređuju cestovne blokade s terorizmom, tvrdeći da one ometaju važan promet i da mogu destabilizirati društvo u cjelini. Posljednjih mjeseci bilo je i nekoliko provala u švedske zračne luke, također s radikalnim klimatskim motivima, što je nekontrolirani aktivizam stavilo na dnevni red kao sigurnosnu prijetnju.
Sud u Stockholmu oslobodio je vandale s umjetninama
Međutim, okružni sud u Stockholmu primijenio je intelektualni pristup. U prosincu je šest aktivista optuženih za vandalizam nakon što su u Švedskom nacionalnom muzeju namazali crvenu pastu na sliku i zalijepili ruke na nju oslobođeno svih optužbi. Incident, koji se dogodio 2023. godine, ostavio je mrlje na okviru Claude Monetove slike “Umjetnički vrt u Givernyju” i zahtijevao je zamjenu zaštitnog stakla djela. Iako sama slika nije oštećena, ipak je Nacionalni muzej imao značajan financijski trošak za restauraciju umjetničkog djela, koje je posuđeno iz Musée d’Orsay u Parizu.
Okružni sud tvrdio je da nije bilo namjere oštetiti sliku, već samo dati izjavu o cilju skupine vezanom uz klimu, baš kao što je i tvrdila obrana. Kao rezultat toga, umjesto osude za vandalizam, aktivisti su oslobođeni bez da su čak morali nadoknaditi troškove već financijski opterećenom Nacionalnom muzeju.
Kritičari presude, kojih ima jako mnogo, tvrdili su da namjera ne bi trebala nadmašiti stvarnu ekonomsku štetu – a zasigurno ne rizik da je neprocjenjiva Monetova slika oštećena tom radnjom. Razumljivo je da se neki sada okreću prema samom sudu zbog upitnog tumačenja zakona u ovom pitanju.
Nije prvi put da je sud optužen za pristranost
Na okružnom sudu u Stockholmu postoji presedan za izricanje blažeg kažnjavanja klimatskih aktivista. Ranije 2025. godine, skupina aktivista optuženih za razne zločine povezane s blokadom gusto prometne ceste u središtu Stockholma također je oslobođena svih optužbi – jer je čin zahtijevanja klimatske pravde, čak i na opasan i opstruktivan način, sličan samoobrani. U ovom slučaju, sud je koristio vrlo ideološki nabijenu perspektivu o klimatskim promjenama, njihovim posljedicama i odgovornostima društva da ih spriječi.
U ovoj presudi očito je postojala pristranost. Zahtjev da se radikalne promjene klimatske politike pravno usporede sa samoobranom očito je u najboljem slučaju slaba ekstrapolacija. Pretpostavlja da su klimatske promjene neposredna opasnost za život i imovinu i da su strane pogođene klimatskim aktivizmom poticatelji te opasnosti. Očito ništa što bi se održalo na normalnom suđenju.
Posljedice korištenja autoriteta sudova na tako upitne načine su smanjenje povjerenja u sudove, što je problem s kojim se Švedska već dugo suočava. Često je nepovjerenje u pravni sustav – koji iako je općenito dobro poštovan, nije netaknut od burnog doba migracijskog kaosa – ukorijenjeno u zastarjelim i nedostatnim zakonima, gdje nasilni počinitelji djeluju relativno nekažnjeno (osobito ako su maloljetni), a dostojanstvo žrtava uvijek dolazi u drugi plan. Kada je riječ o klimatskom aktivizmu, problem je prije u tome što sudovi ne postupaju s počiniteljima u punoj mjeri zakona, već su, čini se, umjesto toga namjerni smanjiti njihovu kaznu.
Druga posljedica nemogućnosti ili nespremnosti države da kazni aktiviste koji blokiraju važne ceste, provaljuju u industrijska ili šumska područja ili vandaliziraju imovinu jest da se na povlačenje nameće zakon i red. Prava vlasništva su potkopana, a diskrecija šačice političkih fanatika kontrolira tko smije putovati, nesmetano poslovati ili izlagati poznata umjetnička djela.
Jedna od komplikacija koje ova presuda uzrokuje, prema Nacionalnom muzeju, jest ta da će švedskim institucijama biti teže posuđivati djela iz stranih muzeja. Koji će francuski muzej odlučiti da je švedska izložba sigurna za njihova neprocjenjiva umjetnička djela, kada klimatski vandali mogu nekažnjeno prskati bojom i lijepiti po njima?
Klimatska ideologija je i dalje dominantna u tisku
Ne može se sa sigurnošću reći da klimatska ideologija utječe na presude aktivistima u Švedskoj. Sudstvo je neovisno i mora se pretpostaviti da se prave motivacije bilo kojeg suca temelje isključivo na stručnim procjenama.
No, izvještavanje u medijima o ovom slučaju je neobično. Značajno je da je najveći švedski ljevičarski tabloid Aftonbladet objavio članak u kojem je jednog od aktivista koji stoje iza napada na muzej prikazao kao progonjenog migranta. Dotični muškarac radi kao istraživač na Sveučilištu u Lundu u području nanotehnologije i njemačkog je i mađarskog podrijetla. Prema Aftonbladetu, prethodno je osuđivan za sudjelovanje u remećenju javnog reda i mira, uključujući nekoliko poznatih podviga koji su ranije dospjeli u nacionalne vijesti. Na suđenju za napad na muzej, prijetila mu je deportacija jer nije švedski državljanin. Aftonbladet je to iskoristio kako bi naglasio njegov status žrtve, unatoč njegovom kaznenom dosjeu.
Uobičajeno je da klimatski aktivisti u Švedskoj dobiju povoljan medijski tretman. Ovaj kulturni fenomen gdje institucionalne simpatije uvijek naginju lijevoj strani čini razumljivim vjerovanje da čak i sudovi mogu propasti u svojoj misiji postizanja pravde zbog političkih pristranosti. To pruža ozbiljan otpor desničarskoj vladi koja pokušava vratiti zakon i red, a ne najmanje važno održati povjerenje javnosti da zemlja ide u pravom smjeru. Nekažnjivost nepromišljenih klimatskih aktivista ne izgleda dobro u njihovoj evidenciji.