Subscribe
Mehanizam Europske unije za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM) postao je u potpunosti operativan 1. siječnja 2026. Ovaj instrument predstavlja značajnu inovaciju u međunarodnoj trgovini i upravljanju klimom, jer uvodi sustav ekonomskog oporezivanja emisija ugljikovog dioksida sadržanih u određenim kategorijama robe uvezene iz trećih zemalja. Kroz CBAM, Europska unija nastoji dodijeliti novčanu vrijednost sadržaju emisija u robi, postupno ga usklađujući s cijenom ugljika koja se primjenjuje na domaće proizvođače u okviru EU ETS-a. Cilj je dvostruk: s jedne strane, ojačati koherentnost i učinkovitost europskih klimatskih politika, doprinoseći smanjenju globalnih emisija i boreći se protiv fenomena curenja emisija; s druge strane, obnoviti poštenu konkurenciju između tvrtki iz EU i tvrtki izvan EU koje posluju u okruženjima karakteriziranim manje strogim ekološkim standardima. Iz te perspektive, CBAM se ne smatra samo alatom za zaštitu okoliša, već i ekonomskom i regulatornom polugom, s potencijalno značajnim implikacijama na globalne lance vrijednosti, trgovinu te ekonomske i diplomatske odnose Europske unije.
PODRIJETLO I EKONOMSKO OBRAZLOŽENJE INSTRUMENTA
CBAM je stvoren unutar šireg okvira Europskog zelenog plana i predstavlja strukturni odgovor na jedan od glavnih izazova ekološke tranzicije: rizik da će tvrtke koje podliježu visokim ekološkim standardima pretrpjeti gubitak konkurentnosti u usporedbi s konkurentima koji proizvode uz niže troškove jer ne moraju ispunjavati ista ekološka ograničenja. Unutar Europske unije, tvrtke su dužne pridržavati se strogih pravila u vezi s emisijama koje mijenjaju klimu, što podrazumijeva značajna ulaganja i veće troškove proizvodnje. Bez korektivnih mjera, ova regulatorna asimetrija riskira da rezultira nelojalnom konkurencijom i pritiskom za preseljenje proizvodnje.
OBUHVATANI SEKTORI I OPSEG
Mehanizam se primjenjuje na uvoz niza proizvoda s visokim udjelom ugljika: to uključuje cement, željezo, čelik, aluminij, mineralna i kemijska gnojiva, električnu energiju i vodik; sve sektore koji, prema međunarodnim analizama, značajno doprinose globalnim emisijama CO₂. Teška industrija, posebno, prepoznata je kao glavni izvor plinova koji mijenjaju klimu i, unutar Europske unije, odgovorna je za otprilike 15 posto ukupnih godišnjih emisija.
OD PRIJELAZNE FAZE DO FINANCIJSKIH OBVEZA
CBAM nije uveden iznenada: prijelazna faza koja je trajala više od dvije godine, počevši od 2023., omogućila je testiranje metodologija za izračun utjelovljenih emisija i prikupljanje detaljnih podataka o uvozu. Tijekom tog razdoblja, uvoznici su prvenstveno bili podložni obvezama izvješćivanja. Počevši od 2026., sustav će ući u svoju punu operativnu fazu, uvođenjem stvarnih financijskih obveza. Uvoznici iz Europske unije morat će kupiti i dostaviti CBAM certifikate koji odgovaraju emisijama CO₂ nastalim u proizvodnji uvezene robe.
VEZA S EUROPSKIM TRŽIŠTEM UGLJIKA
Cijena CBAM certifikata izravno je povezana s vrijednošću dozvola za emisije na europskom tržištu ugljika, Sustavu trgovanja emisijama. Na taj se način ekološki trošak uvoznih proizvoda postupno usklađuje s onim koji snose europske tvrtke. Posljednjih godina cijena CO₂ na europskom tržištu pokazala je znatnu varijabilnost, fluktuirajući između 70 i 100 eura po toni, s nedavnom vrijednošću od oko 87 eura, nakon što je dosegla vrhunac iznad 100 eura u 2023. Ovaj mehanizam ima za cilj osigurati da strana proizvodnja ne koristi konkurentsku prednost koja proizlazi iz popustljivijih ekoloških standarda.
ZAŠTITA EUROPSKIH PODUZEĆA I PONOVNO URAVNOTEŽAVANJE KONKURENCIJE
Jedan od ključnih aspekata CBAM-a je njegova potencijalna uloga u podršci europskim tvrtkama. Tijekom godina, te su se tvrtke morale prilagoditi sve strožim klimatskim propisima, snoseći dodatne troškove za smanjenje emisija i tehnološke inovacije. S druge strane, neeuropske tvrtke često proizvode u kontekstima gdje takvi zahtjevi ne postoje ili su manje strogi, te tako uspijevaju plasirati proizvode na europsko tržište po nižim cijenama. CBAM rješava upravo tu neravnotežu nametanjem cijene ugljika i na uvoz, pomažući u vraćanju pravednijih uvjeta konkurencije.
RIZIK OD ISCURENJA UGLJIKA I EUROPSKI ODGOVOR
Jedan od navedenih ciljeva mehanizma je borba protiv istjecanja ugljika, fenomena u kojem se proizvodne aktivnosti premještaju u zemlje sa slabijim propisima o zaštiti okoliša, što bi dovelo do ukupnog povećanja globalnih emisija, a ne do smanjenja. U prošlosti su taj rizik iskorištavale europske industrije koje najviše zagađuju kako bi zahtijevale produljenje besplatne dodjele emisijskih dozvola u okviru ETS-a. Stupanjem na snagu CBAM-a, Europska unija također započinje postupno ukidanje tih besplatnih dozvola, proces koji će se – dijelom kao rezultat pritiska industrijskih lobija – nastaviti do 2034. godine.
EKONOMSKI UTJECAJ I PODRŠKA SINDIKALNIM INDUSTRIJIMA
Uvođenje cijene ugljika na granicama neizbježno dovodi do povećanja troškova za neke proizvodne lance, kako za uvoznike tako i za europske industrije koje ovise o sirovinama iz inozemstva. Svjesna ovih kritičnih problema, Europska komisija predložila je osnivanje privremenog fonda, djelomično financiranog prihodima CBAM-a, za podršku najizloženijim industrijama tijekom faze provedbe. Ovaj instrument osmišljen je kako bi se olakšala ulaganja potrebna za dekarbonizaciju i ublažili kratkoročni gubici konkurentnosti.
RASPODELA PRIHODA I NJIHOVA ULOGA U EUROPSKOM PRORAČUNU
Drugi važan aspekt odnosi se na raspodjelu sredstava generiranih CBAM-om. U početnoj fazi prihodi će se slijevati u proračune država članica. Od sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, koji počinje 2028. godine, predviđena je nova struktura raspodjele, prema kojoj bi se otprilike 25 posto sredstava moglo dodijeliti državama članicama, a preostalih 75 posto proračunu Europske unije kao vlastita sredstva. Prema nekim tehničkim procjenama, prihodi bi mogli doseći otprilike 1,5 milijardi eura godišnje, doprinoseći financiranju zajedničkih politika.
MEĐUNARODNE REAKCIJE I TRGOVINSKE NAPETOSTI
Usvajanje CBAM-a izazvalo je različite reakcije na međunarodnoj razini. Nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Kinu, Indiju, Rusiju i Južnu Afriku, izrazilo je protivljenje, tvrdeći da mehanizam predstavlja oblik prikrivenog protekcionizma. Sjedinjene Države su posebno izvršile politički pritisak na Bruxelles, navodeći da mjera riskira stvaranje prepreka transatlantskim trgovinskim odnosima. Ove napetosti nastaju u već složenom kontekstu, karakteriziranom povećanim tarifama (od strane Sjedinjenih Država) i rastućim globalnim trgovinskim sukobima.
KOMPATIBILNOST S MEĐUNARODNIM TRGOVINSKIM PRAVILIMA
Središnja točka rasprave odnosi se na kompatibilnost CBAM-a s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Neke zemlje izrazile su sumnju u legitimnost instrumenta, dok Europska komisija tvrdi da se mehanizam temelji na objektivnim i nediskriminirajućim ekološkim kriterijima. Prema Bruxellesu, CBAM ne uvodi proizvoljnu trgovinsku barijeru, već proširuje istu cijenu ugljika na uvoz kao i na domaću proizvodnju, poštujući tako načela međunarodne trgovine.
OPERATIVNA SLOŽENOST I KRITIKE SUSTAVA
Uz političke izazove, CBAM je također bio predmet tehničkih kritika. Neki promatrači ističu složenost točnog mjerenja emisija sadržanih u uvezenim proizvodima, procesa koji zahtijeva pouzdane podatke i zajedničke metodologije. Ta složenost mogla bi se pretvoriti u značajno administrativno opterećenje za poduzeća i poteškoće u provedbi, posebno u početnoj fazi. Međutim, dugotrajna prijelazna faza osmišljena je upravo kako bi se riješila ta kritična pitanja i usavršili alati za izračun.
CBAM KAO ALAT INDUSTRIJSKE I KLIMATSKE POLITIKE
Sveukupno, Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama predstavlja ključni korak u evoluciji europske klimatske politike. Osim što je alat za smanjenje emisija, služi i funkciji industrijske politike, nudeći neizravnu podršku europskim tvrtkama koje posluju pod strožim regulatornim okvirom od svojih neeuropskih konkurenata. Uvođenjem cijene ugljika na granicama, Europska unija pokušava kombinirati klimatske ambicije i zaštitu konkurentnosti, čineći održivost okoliša strukturnim elementom globalnih gospodarskih odnosa. U tom smislu, CBAM nije samo porez, već eksperiment u ekonomskom upravljanju koji bi mogao duboko utjecati na budućnost međunarodne trgovine i klimatskih politika.