Subscribe
Mnoge zemlje Europske unije pokušavaju uvesti red u ono što je prije često bila prilično kaotična migracijska politika. Europa je imala poteškoća s kontrolom ilegalne imigracije, a mnoge zemlje također su imale poteškoća s odbijanjem migranata koji nemaju zakonsko pravo boraviti u EU.
Zemlje Unije su 2024. godine usvojile novi pakt o migracijama, koji bi trebao stupiti na snagu u lipnju 2026. Svrha pakta je jasna: red i poredak u migracijskoj politici, manje pojedinaca koji ilegalno ulaze u Europu i koji uspiju ostati unatoč tome što su dobili, ili su trebali dobiti, odluku o protjerivanju. Vanjske granice EU-a trebaju se ojačati, tražiteljima azila s malom vjerojatnošću ostanka bit će odbijen ulazak putem provjere i skraćenih postupaka, a uvest će se i stroža pravila kako bi se osobe čiji su zahtjevi za azil odbijeni brže mogle vraćati.
Što god mislili o točnom sadržaju pakta, zemlje EU sada reagiraju na situaciju u kojoj su nacionalni političari pod sve većim pritiskom svog stanovništva da preuzmu kontrolu nad migracijama.
U svom govoru o stanju Unije od 11. rujna 2025. , Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, naglasila je da sve zemlje sada moraju podržati novi pakt te da je, između ostalog, važno da protjerivanja i vraćanja funkcioniraju. Ljudi čiji su zahtjevi za boravišne dozvole odbijeni moraju napustiti Europu.
Postoji nekoliko objašnjenja zašto već dugo imamo tako nepromišljenu migracijsku politiku u Europi. Bliski istok je nestabilan od početka 2010-ih, a to je potaknulo priljev izbjeglica. Priljevi migranata također se sami generiraju. Činjenica da su mnogi ljudi s Bliskog istoka i iz Afrike već stigli u Europu potaknula je još više ljudi da žele doći.
U Europi su također postojale snažne snage koje su doista željele opsežnu imigraciju, čak i kada bi ona bila ilegalna i nekontrolirana. Nevladine organizacije optužene su za pomaganje ljudima da ilegalno prijeđu Sredozemno more i drugim rutama. I same su rekle da žele spasiti živote. Ponekad je među europskim građanima, pa čak i u utjecajnim medijima, postojalo snažno mišljenje o velikodušnom prijemu.
No na apstraktnijoj razini, spremnost zapadnog svijeta da prihvati ljude iz drugih zemalja i drugih kultura može se shvatiti kao odraz obrazaca razmišljanja koji karakteriziraju naše vlastite kulture.
Na poznatoj kulturnoj karti koju je izradila istraživačka mreža World Values Survey i koju stalno revidiraju i modificiraju, većina zemalja koje su dio EU nalazi se u gornjem i desnom dijelu karte. Zapadnoeuropske zemlje EU dio su tri različite takozvane „kulturne sfere“: 1. Protestantske Europe 2. Katoličke Europe 3. Svijeta engleskog govornog područja. Ove tri kulturne sfere imaju visoke vrijednosti sekularno-racionalnog i niske vrijednosti tradicionalista (na društvenoj razini). Također imaju visoke vrijednosti samoizražavanja i niske vrijednosti individualnog „preživljavanja“ (na individualnoj razini).
Europske kulturne sfere stoga također uključuju relativno nisku vrijednost kada je u pitanju poštovanje tradicija i individualna težnja za jednostavnim preživljavanjem. Postoje nijanse. Protestantska Europa je naravno sekularnija i individualističnija od katoličke Europe. A zemlja poput Mađarske, koja je dio katoličke Europe, desetljećima je imala radikalno drugačiji pogled na tradiciju i imigraciju od, na primjer, Švedske i Njemačke.
Drugim riječima, očito je da vrijednosti koje karakteriziraju modernu Europu, a prije svega modernu Zapadnu Europu, uključuju otvorenost prema promjenama. Tradicija i povijest igraju manju ulogu od vjere u racionalnost i napredak.
Možda to može objasniti zašto su EU i zemlje poput Kanade i SAD-a imale tako popustljiv stav prema imigraciji da se jedva potrudile kontrolirati je. Da je Zapad bio tradicionalniji, da su stanovnici Zapada bili više usredotočeni na preživljavanje nego na osobnu samoostvarenje, sumnja prema masovnoj imigraciji možda bi bila veća.
I možda bismo trebali razmisliti da je regulacija migracija u EU, koja će se sada nadamo postati stvarnost, izraz ispravljanja ranjivosti koja ima veze s našom kulturom i našim vrijednostima. Dobro nam je poslužilo vjerovanje u otvorenost i individualizam, ali moramo pratiti i nedostatke vlastitih prednosti.