Subscribe
Uravnotežavajući slobodnu trgovinu, zaštitu poljoprivrednika i održivost, Italija se pojavljuje kao konstruktivna snaga u pregovorima s EU
Kako se Europska unija približava finalizaciji dugo raspravljanog sporazuma o slobodnoj trgovini s Mercosurom, uloga Italije u pregovorima ističe se po svom pragmatizmu, uravnoteženosti i dugoročnoj viziji. Zajedno s Francuskom, Italija je zatražila od Europske komisije da izuzme uvozna gnojiva iz Mehanizma EU za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), zahtjev koji nije usmjeren na slabljenje ekoloških ambicija, već na zaštitu konkurentnosti i stabilnosti europske poljoprivrede tijekom osjetljive tranzicijske faze.
Rasprava o sporazumu između EU-a i Mercosura, koju je potvrdilo ciparsko predsjedanje Vijećem EU-a, dolazi u ključnom trenutku za europske poljoprivrednike. Poljoprivredni sektor suočava se s rastućim pritiscima: nestabilnim cijenama roba, klimatskim šokovima, rastućim troškovima proizvodnje i rastućom složenošću propisa. U tom kontekstu, Italija je dosljedno promovirala pristup koji kombinira otvorenost prema globalnoj trgovini s konkretnim zaštitnim mjerama za one koji su najviše izloženi njezinim posljedicama.
Predloženo izuzeće gnojiva od poreza na ugljik na granici odražava ovaj konstruktivan način razmišljanja. Gnojiva su ključna za održavanje plodnosti tla, prinosa usjeva i u konačnici sigurnosti hrane. No, njihova je proizvodnja energetski intenzivna, a prema pravilima CBAM-a uvoz bi postao znatno skuplji. Francuska procjenjuje porast cijena do 25%, što bi izravno palo na poljoprivrednike koji već posluju s malim maržama. Podrška Italije privremenom izuzeću ili suspenziji stoga nije povlačenje iz klimatske politike, već odgovoran napor da se spriječe nenamjerni ekonomski šokovi koji bi mogli potkopati otpornost poljoprivrednog sektora.
Važno je napomenuti da Italija nije dovela u pitanje ukupnu valjanost CBAM-a. Naprotiv, talijanske vlasti prepoznaju njegovu ulogu kao ključnog instrumenta za sprječavanje istjecanja ugljika i osiguravanje poštene konkurencije s trećim zemljama. Ono što Italija zagovara jest proporcionalnost i pravovremenost: davanje poljoprivrednicima i lancima opskrbe potrebnog prostora za prilagodbu, uz održavanje pritiska na uvoz s visokim emisijama u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Ovaj nijansirani stav jača, a ne slabi, kredibilitet klimatskih akcija EU-a.
Stav Italije također je bio u skladu sa širim europskim mjerama osmišljenim kao prateća mjera sporazuma Mercosur. Izvanredni sastanak ministara poljoprivrede EU-a doveo je do konkretnih obveza: stabilne potpore dohotku poljoprivrednika, smanjenih carina na gnojiva, strožih kontrola uvoznih proizvoda i jačih jamstava za standarde. Raspodjela gotovo 294 milijarde eura putem nacionalnih i regionalnih planova partnerstva, zajedno s rezervom za krizne situacije od 6,3 milijarde eura i povećanim financiranjem ruralnog razvoja, pokazuje da EU ozbiljno shvaća zabrinutost poljoprivrednika. Italija je pozdravila ove korake kao dokaz da liberalizacija trgovine može i mora ići ruku pod ruku sa socijalnom i ekonomskom zaštitom.
Iz rimske perspektive, sporazum Mercosura predstavlja stratešku priliku. Kao što je naglasio ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, sporazum bi stvorio područje slobodne trgovine koje bi obuhvaćalo gotovo 800 milijuna ljudi, jačajući globalni gospodarski utjecaj EU-a i diverzificirajući njegova trgovinska partnerstva u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti. Italija je dosljedno podržavala sklapanje sporazuma, inzistirajući na snažnim zaštitnim mjerama za osjetljive sektore. Ova dosljednost ojačala je kredibilitet Italije kao posrednika između zagovornika slobodne trgovine i opreznijih država članica.
Jednako je značajna talijanska pažnja usmjerena na kvalitetu i standarde. Talijanske institucije i poljoprivredne organizacije naglasile su potrebu za učinkovitim carinskim kontrolama kako bi se osiguralo da uvozni proizvodi budu u skladu s pravilima EU o sigurnosti hrane, zaštiti okoliša i zabranjenim tvarima. Ovaj fokus odražava dugogodišnju talijansku tradiciju obrane visokokvalitetne poljoprivrede s dodanom vrijednošću, ne protekcionizmom, već pravednim pravilima i transparentnom provedbom.
Rasprava o gnojivima dodatno naglašava realizam Italije. S obzirom na to da oko 50% zaliha gnojiva u EU dolazi iz trećih zemalja, a trenutne zalihe pokrivaju samo oko 60% potreba za sljedeću godinu, nagli porast troškova mogao bi poremetiti lance opskrbe i ugroziti proizvodnju hrane. Pozivajući na privremenu obustavu učinaka CBAM-a na gnojiva i ukidanje uvoznih carina, Italija pomaže u stabilizaciji tržišta dok se razvijaju šira rješenja – poput zelenije domaće proizvodnje i alternativnih inputa.
U eri polariziranih rasprava, ponašanje Italije u pregovorima Mercosura nudi pozitivan primjer europskog vodstva. Pokazuje da je moguće pomiriti ekološku odgovornost, ekonomsku konkurentnost i socijalnu koheziju. Umjesto da se protivi promjenama, Italija ih oblikuje, osiguravajući da europske zelene i trgovinske ambicije ostanu utemeljene na stvarnosti onih koji hrane kontinent.
Alessandro Fiorentino