Subscribe
Međunarodni kontekst posljednjih godina karakterizira rastuća nestabilnost i povratak logike sukoba kao alata za rješavanje sporova. Multilateralne institucije, posebno Ujedinjeni narodi, sada se suočavaju s neviđenom krizom učinkovitosti od svog osnutka 1945. godine. U svom obraćanju Općoj skupštini, talijanska premijerka Giorgia Meloni snažno je naglasila tu krhkost, ističući kako se arhitektura UN-a čini neadekvatnom za rješavanje suvremenih izazova. Njezin govor, iako utemeljen na talijanskoj diplomatskoj tradiciji podrške multilateralizmu, ponudio je kritičko, ali pragmatično razmišljanje o potrebi za dubokom i realističnom reformom organizacije. Bit će korisno razmisliti o glavnim točkama obraćanja talijanske premijerke, smještajući ih u širu raspravu o reformama Ujedinjenih naroda i transformaciji globalnog upravljanja. To su svakako uključivala pitanja poput krize u sustavu kolektivne sigurnosti, primjera rusko-ukrajinskog sukoba, problema institucionalne zastupljenosti i učinkovitosti, revizije međunarodnih regulatornih instrumenata, pitanja migracija i vjerskih sloboda, modela suradnje s Afrikom koji je predložila Italija i, konačno, kritike zapadnih ekonomskih i ekoloških politika.
SVIJET RAZDVIJEN IZMEĐU RATA I MIRA
Pregled sadašnjosti talijanskog premijera započinje empirijskom činjenicom: prema najnovijem Globalnom indeksu mira, trenutno je u tijeku pedeset i šest oružanih sukoba, što je najveći broj od kraja Drugog svjetskog rata. Ova statistika nije samo kuriozitet: ona ističe djelomični neuspjeh osnivačkog cilja Ujedinjenih naroda: sprječavanja rata i promicanja mira posredovanjem, diplomacijom i međunarodnom suradnjom. Usporedba današnjeg konteksta s onim iz 1945., godine osnivanja UN-a, otkriva radikalnu promjenu. U to vrijeme, pedeset i jedna država odlučila se ujediniti kako bi stvorila zajedničku platformu sposobnu za upravljanje sukobima i osiguravanje kolektivne sigurnosti. Danas, gotovo osamdeset godina kasnije, sustav se čini nesposobnim spriječiti eskalaciju rata i ponuditi zajednička rješenja. Percepcija življenja “djelomičnog trećeg svjetskog rata”, da upotrijebimo definiciju pape Franje, koju je ponovio Meloni, odražava dramatičnu fragmentaciju geopolitičkog krajolika.
RUSKOSKO-UKRAJINSKI SUKOB: RANA MEĐUNARODNOM PRAVU
Središnje poglavlje govora odnosilo se na rat koji je Ruska Federacija pokrenula protiv Ukrajine počevši od veljače 2022. Prema Meloniju, težina čina ne leži samo u nasilju sukoba, već i u činjenici da je stalna članica Vijeća sigurnosti namjerno prekršila temeljna načela Povelje Ujedinjenih naroda, posebno poštovanje teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti suverenih država. Premijer je naglasio kako je stav Moskve i njezina nespremnost da se uključi u vjerodostojne pregovore proizvela destabilizirajuće učinke daleko izvan granica Istočne Europe, doprinoseći novim regionalnim krizama i dodatno slabeći koheziju UN-a. Epizoda naglašava strukturnu kontradikciju: tijelo zaduženo za osiguranje mira paralizirano je ponašanjem jednog od svojih najutjecajnijih aktera, nositelja prava veta.
KRIZA UN-a I POTREBA ZA REFORMOM
Srž Melonijeva govora je spoznaja da je trenutna arhitektura Ujedinjenih naroda neadekvatna za suočavanje sa suvremenim izazovima. Multilateralizam i diplomacija, ako ih ne podržavaju učinkovite institucije, riskiraju da se svedu na puke retoričke izjave. Stoga prijedlog za “duboku, pragmatičnu i realističnu” reformu, koja nema za cilj uvođenje novih hijerarhija ili stalnih mjesta, već učiniti organizaciju agilnijom, transparentnijom i učinkovitijom. Italija, također putem skupine Ujedinjeni za konsenzus, dugo je iznosila alternativne prijedloge za stvaranje novih stalnih članica Vijeća sigurnosti, preferirajući umjesto toga inkluzivnije i reprezentativnije modele. Prema Meloniju, reforma mora poštovati načela jednakosti, demokracije i odgovornosti, izbjegavajući naglašavanje postojećih neravnoteža. Slika “Staklene palače”, koja mora postati prava “Kuća od stakla”, utjelovljuje potrebu za osiguranjem transparentnosti u procesima donošenja odluka i korištenju resursa.
POTREBA ZA PREGLEDOM MEĐUNARODNIH INSTRUMENATA I NORMI
Osim institucija, potrebno je ažurirati i pravila koja reguliraju međunarodne odnose. Konvencije o migracijama i azilu, razvijene u vrijeme kada masovne migracije i organizirana trgovina ljudima nisu postojale, sada su neadekvatne. Meloni je upozorio na rizik da bi ideološko tumačenje nekih pravosudnih sustava moglo potkopati nacionalni suverenitet i sposobnost država da zaštite svoje građane. Talijanski prijedlog ne namjerava smanjiti temeljna jamstva, već prilagoditi pravila promjenjivom povijesnom kontekstu, u kojem se zaštita ljudskih prava mora uskladiti s potrebom za unutarnjom sigurnošću i stabilnošću. Borba protiv kriminalnih mreža koje profitiraju od očaja migranata stoga mora postati prioritetni cilj međunarodne zajednice.
LJUDSKA PRAVA I VJERSKE SLOBODE
Kratka rasprava usredotočila se na nejednak tretman različitih ljudskih prava. Premijerka je naglasila potrebu priznavanja univerzalne vrijednosti vjerske slobode, osuđujući progon koji pogađa milijune ljudi, uglavnom kršćana. Njezina kritika licemjerja sustava koji selektivno štiti prava predstavlja poziv na jačanje univerzalnosti temeljnih načela UN-a.
AFRIKA, SURADNJA I MATTEI PLAN
Posljednjih godina Italija je predstavila inovativan model partnerstva s Afrikom, poznat kao Matteijev plan. Ova inicijativa nije zamišljena kao alat za iskorištavanje resursa, već kao platforma za promicanje održivog razvoja, zapošljavanja i političke stabilnosti. Suradnja s Afričkom unijom, Afričkom razvojnom bankom, Europskom unijom i bilateralnim partnerima već je rezultirala konkretnim projektima: od borbe protiv dezertifikacije u Alžiru do podrške tehnološkim startupima i jačanja infrastrukture za povezivanje poput Plavog Ramanskog kabela. Posebno značajno poglavlje odnosi se na pitanje afričkog duga. Italija je najavila svoju namjeru da pretvori više od 235 milijuna eura u razvojne projekte, značajno smanjujući dug za najranjivije zemlje. Ovo je politička, ali i ekonomska gesta, utemeljena na načelima pravde i dostojanstva.
KRITIKA ZELENOG DOGOVORA
U govoru je također istaknuto kritičko promišljanje o ekonomskim i ekološkim izborima Zapada. Premijer je upozorio na rizike energetske tranzicije vođene ideološkom rigidnošću, koja može uzrokovati deindustrijalizaciju i gubitak konkurentnosti bez stvaranja odgovarajućih ekoloških koristi. Pogreška bi bila nametanje neodrživih modela potrošnje i proizvodnje građanima, kažnjavajući posebno srednju klasu i najranjivije. Slično tome, era „fideističke“ globalizacije, čije su nuspojave dugo bile podcijenjene, proglašena je završenom. Nova faza zahtijeva uravnoteženiji pristup, sposoban uravnotežiti otvorenost i zaštitu nacionalnih interesa, razvoja i socijalne pravde.
DOPRINOS MEĐUNARODNOJ RASPRAVI
Govor Giorgie Meloni pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda predstavlja značajan doprinos međunarodnoj raspravi o reformi globalnog upravljanja. Jasno ističe kako se UN, osnovan 1945. s ciljem očuvanja mira, sada suočava s krizom legitimnosti i učinkovitosti. Talijanski prijedlog, daleko od toga da je ideološki projekt, predstavlja se kao poziv na pragmatizam: transparentnije i učinkovitije institucije, ažurirana pravila, veća pozornost posvećena ljudskim pravima u cijelosti, novi model suradnje s Afrikom i međunarodna ekonomska politika koja je više usklađena sa stvarnim potrebama ljudi. U svijetu prepunom sukoba, nejednakosti i globalnih izazova (od migracija do klimatskih promjena), reforma UN-a nije opcija, već nužnost. Italija, slaveći sedamdeset godina članstva u organizaciji, namjerava se pozicionirati kao promicatelj obnovljenog multilateralizma, sposoban za rješavanje sadašnjosti i izgradnju pravednije i sigurnije budućnosti.