Subscribe
Prijedlog američke administracije na čelu s Donaldom Trumpom o osnivanju Vijeća za mir s globalnom jurisdikcijom, posebno s centralnom ulogom u upravljanju budućnošću Pojasa Gaze, predstavlja ambiciozan pokušaj redefiniranja alata međunarodnog upravljanja sukobima. Ova inicijativa odvija se u izuzetno složenom geopolitičkom kontekstu, obilježenom tekućim ratom u Gazi, ruskom invazijom na Ukrajinu i općim slabljenjem tradicionalnog multilateralizma koji utjelovljuju Ujedinjeni narodi. Američki projekt predstavlja se ne samo kao platforma za fizičku obnovu palestinskog teritorija razorenog sukobom, već i kao moguća funkcionalna alternativa postojećim multilateralnim tijelima, izazivajući različite reakcije među saveznicima, suparnicima i izravno uključenim regionalnim akterima.
SASTAV VIJEĆA I POZIV RUSIJI
Jedan od najkontroverznijih aspekata novog Vijeća za mir je poziv upućen ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da mu se pridruži. Potvrda ovog poziva stigla je izravno iz Kremlja, koji je pojasnio da Moskva procjenjuje američku ponudu, nastojeći u potpunosti razumjeti njezine implikacije i operativne modalitete. Mogućnost da se ruski čelnik pridruži tijelu posvećenom rješavanju globalnih sukoba čini se problematičnom, s obzirom na to da se invazija na Ukrajinu bliži četvrtoj godini i da Rusija nije pokazala konkretne znakove spremnosti za postizanje mirovnog sporazuma. Međutim, uključivanje Moskve čini se da odražava Trumpovu logiku uključivanja svih velikih sila, bez obzira na njihovu odgovornost u tekućim sukobima, u nadi da će se izgraditi okvir za stabilizaciju pod američkim vodstvom.
ULOGA SJEDINJENIH DRŽAVA I TRUMPOVA VIZIJA
Vijeće za mir zamišljeno je kao tijelo kojim izravno predsjedava predsjednik Sjedinjenih Država, što naglašava središnju ulogu Washingtona u projektu. Prema pozivnim pismima, inicijativa se temelji na smjelom i inovativnom pristupu rješavanju sukoba, što sugerira želju za prevladavanjem često paraliziranih mehanizama donošenja odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Sjedinjene Države kontaktirale su desetke zemalja i međunarodnih osoba s ciljem izgradnje široke i sveobuhvatne strukture sposobne intervenirati ne samo na diplomatskoj, već i na administrativnoj, sigurnosnoj i financijskoj razini, posebno u drugoj fazi plana za Gazu.
UKLJUČENOST EUROPSKE UNIJE I NJEZINIH KLJUČNIH SAVEZNIKA
Europska unija također je uključena u projekt, s formalnim pozivom upućenim predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen. Komisija je potvrdila svoju namjeru da doprinese sveobuhvatnom planu za okončanje sukoba u Gazi, iako nije pojasnila je li poziv formalno prihvaćen. Među kontaktiranim zemljama je i Italija, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo, preko premijera Keira Starmera, izjavilo da je u dijalogu sa svojim saveznicima u Vijeću za mir i da je spremno igrati aktivnu ulogu u drugoj fazi plana, iako bez potvrde službenog članstva. Ovaj stav odražava rašireni oprez među zapadnim partnerima, rastrganima između želje da doprinesu stabilizaciji Gaze i zabrinutosti oko strukture i legitimnosti novog tijela.
IZRAELSKA REAKCIJA I UNUTRAŠNJE PROTIVLJENJE
Izraelska vlada izrazila je snažno protivljenje formiranju Vijeća, naglašavajući da inicijativa nije koordinirana s Jeruzalemom i da je u sukobu sa službenom izraelskom politikom. To protivljenje posebno su snažno ponovili članovi radikalnijeg krila vlade, koji su projekt okarakterizirali kao štetan za izraelske interese, otvoreno pozivajući na njegovo otkazivanje i tvrdeći da Izrael ima pravo samostalno odlučivati o budućnosti Gaze. Prema tom stajalištu, Pojas predstavlja pitanje egzistencijalne sigurnosti za Izrael, koji bi trebao preuzeti punu administrativnu i vojnu odgovornost za teritorij, uključujući i putem izravne vojne uprave.
GAZA, HAMAS I PITANJE RAZORUŽANJA
U središtu rasprave leži bitan uvjet potpunog razoružanja Hamasa, ključni element druge faze mirovnog plana. Sporazum predviđa ne samo povratak talaca, uključujući tijelo posljednjeg otetog taoca, već i eliminaciju vojnih sposobnosti islamističke organizacije. Izraelski vladini dužnosnici spomenuli su mogućnost nove ofenzive velikih razmjera ako Hamas ne prihvati ultimatum koji uključuje učinkovito razoružanje i progonstvo njegovih članova. U tom kontekstu, svaki projekt obnove i stabilizacije čini se, iz izraelske perspektive, besmislenim bez konačnog poraza skupine koja je vladala Gazom.
KONTROVERZNA PRISUTNOST KATARA I TURSKE
Daljnje napetosti proizlaze iz mogućeg uključivanja u Vijeće i njegov Izvršni odbor zemalja poput Katara i Turske, koje Izrael smatra strateškim protivnicima. Katar se smatra jednim od glavnih Hamasovih podupiratelja, i financijski i putem medijskog utjecaja, dok se Turska doživljava kao političko i ideološko središte Muslimanskog bratstva, pokreta koji se smatra neprijateljskim prema samom postojanju Izraela. Prisutnost ovih aktera u tijelu zaduženom za nadzor sigurnosti i obnove Gaze tumači se kao izravna prijetnja, posebno jer se čini da te zemlje imaju malo interesa za razoružanje Hamasa. Međutim, njihovo sudjelovanje također odgovara Trumpovoj logici održavanja širokog fronta saveznika i sugovornika pod američkim kišobranom.
SLOŽENA I VIŠERAZINSKA STRUKTURA
Vijeće za mir dio je izuzetno složene institucionalne arhitekture, uključujući upravni odbor, izvršni odbor, visokog predstavnika s neovisnom strukturom podrške, Nacionalni odbor za upravljanje Gazom i međunarodne stabilizacijske snage. Sveukupno, broj uključenih zemalja mogao bi se povećati s više od šezdeset početnih pozvanih na oko osamdeset punopravnih sudionika, uključujući države koje su već prihvatile članstvo, privatne investitore i glavne donatore. Ova mnoštvenost razina donošenja odluka podsjeća na već provjerene modele međunarodnog upravljanja, ali u mjerilu i s ambicijom usmjerenom na stvaranje istinskog alternativnog sustava Ujedinjenim narodima.
FINANCIRANJE I ULOGA GLAVNIH DONATORA
Središnji element projekta je mehanizam financiranja. Očekuje se da će doprinos od najmanje milijardu dolara osigurati stalno mjesto u upravnom odboru u razdoblju duljem od tri godine. Prikupljena sredstva koristila bi se za obnovu ratom razorenog Pojasa Gaze. Međutim, statuti Vijeća nisu javno objavljeni, a brojna pitanja ostaju u vezi s njegovim operativnim postupcima, transparentnošću financiranja i stvarnom ravnotežom snaga među njegovim članovima. Prisutnost velikih investitora i međunarodnih osoba pojačava ideju inicijative snažno vezane uz financijske kapacitete, a ne uz političku zastupljenost.
IMPLICITNA USPOREDBA S UJEDINJENIM NARODIMA
Američku inicijativu mnogi su promatrači protumačili kao pokušaj zaobilaženja ili izbjegavanja sustava Ujedinjenih naroda, doživljavajući je kao neučinkovitu i blokiranu unakrsnim vetom. Stvaranje tako širokog međunarodnog tijela, predvođenog Sjedinjenim Državama, moglo bi dovesti do novog oblika multilateralizma pod američkom hegemonijom, za razliku od prethodnih modela.
IZRAEL IZMEĐU OPOZICIJA I STRATEŠKE ADAPTACIJE
Unatoč snažnom službenom protivljenju, Izrael bi mogao usvojiti pragmatičnu strategiju prema Vijeću za mir. Ojačana kontinuiranom podrškom sadašnje američke administracije, Netanyahuova vlada mogla bi nastojati ograničiti utjecaj članova koji se smatraju neprijateljski nastrojenim nametanjem uvjeta koji smanjuju njihovu operativnu ulogu, poput zabrane raspoređivanja trupa, posjedovanja oružja ili obavljanja verifikacijskih funkcija. Na taj način Izrael bi pokušao obraniti svoje sigurnosne interese bez izravnog sukoba s Washingtonom, održavajući slobodu djelovanja koju smatra potrebnom za rješavanje trajne egzistencijalne prijetnje.
IZMEĐU GLOBALNIH AMBICIJA I POLITIČKE KRHKOSTI
Vijeće za mir u Gazi, koje promovira Donald Trump, predstavlja se kao projekt od povijesnog značaja, sposoban redefinirati ravnotežu međunarodnog upravljanja sukobima. Međutim, čini se da je njegova učinkovitost povezana s nizom teško pomirljivih političkih uvjeta: razoružanjem Hamasa, izraelskim prihvaćanjem, koordinacijom između duboko različitih aktera i upravljanjem vrlo velikim brojem zemalja i interesa. Uključivanje kontroverznih osoba poput Vladimira Putina i država koje Izrael doživljava kao neprijateljske pojačava napetosti i izaziva sumnje u koherentnost projekta. U konačnici, američka inicijativa odražava i ambiciju za izgradnju novog međunarodnog poretka i duboke krhkosti sustava koji nastoji nametnuti mir bez rješavanja političkih i ideoloških korijena sukoba.